Raterije

Izvor: Wikipedia

Raterije (latinski: Ratherius; francuski: Rathier; italijanski: Raterio; njemački: Rather; 890–974), također poznat i kao Raterije od Verone, bio je srednjovjekovni nastavnik, pisac i svećenik rodom iz današnje Belgije.

Poticao je iz plemićke porodice u okolici današnjeg Liegea. Kao dječak je poslan u benediktinsku opatiju Lobbes gdje se istakao kao darovit učenik, a kasnije postao njen redovnik. Kada je opat Hilduin od Lobbesa 926. otišao u Italiju na poziv svog rođaka, kralja Huga od Provanse, sa sobom je pozvao i Raterija. Kralj ga je imenovao biskupom Verone. Na tom je mjestu ostao samo dvije godine, kada je zbog svađe s kraljem zatvoren u Comu. Odatle je uspio pobjeći u Provansu i služio kao tutor plemićkim porodicama prije povratka u Lobbes 944.

946. se vratio u Italiju, gdje je zarobljen od kralja Berengara II; nakon toga je kraće vrijeme služio kao biskup Verone, prije nego što je svrgnut te se, nakon bezuspješnih pokušaja da mjesto biskupa ishodi preko njemačkog princa Ludolfa od Švapske ponovno vratio u Lobbes.

Iz Lobbesa je došao u Köln u tamošnju katedralnu školu na poziv nadbiskupa Bruna. On mu je godine 953. dao biskupiju Liege. Dvije godine kasnije ga je pobuna lokalnog plemstva natjerala da se skloni u samostan. Godine 962. je rimsko-njemački car Oton Veliki mu je ponovno dao biskupiju Verone, ali je odatle nakon sedam godina po treći put protjeran. U Opatiji Lobbes je njegov povratak doveo do otvorenog neprijateljstva među redovnicima, zbog čega je 972. konačno premješten u Opatiju Aulne.

Napisao je niz djela u kome se uglavnom bavi asketizmom te opisuje poročan život italijanskih biskupa. Sačuvani su tekstovi njegovih propovijedi u kome se služio tehnikom basni kako bi ih učinio razumljivim običnom narodu.

Izvori i literatura[uredi - уреди]