Rusko-gruzijski rat

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Rat u Južnoj Osetiji 2008)
Rat u Južnoj Osetiji
Dio Gruzijsko-osetijski sukob
i Gruzijsko-abhazijski sukob
2008 South Ossetia war en.svg
Datum 7.8. 200816.8. 2008[1]
Lokacija Gruzija
Rezultat primirje
Casus
belli
v. ovdje
Zaraćene strane
Južna Osetija nepriznata Republika Južna Osetija
Rusija Ruska Federacija
Abhazija nepriznata Republika Abhazija
Gruzija Gruzija
Komandanti
Južna Osetija Eduard Kokoiti
Rusija Dmitrij Medvjedev
Rusija Anatolij Kruljov
Rusija Vladimir Šamanov
Rusija Marat Kulahmetov
Rusija Vjačeslav Borisov
RusijaČečenija Sulim Jamadajev
Abhazija Sergei Bagapš
Gruzija Mikheil Saakashvili
Gruzija Davit Kezerashvili
Gruzija Zaza Gogava
Snage
Južna Osetija 3.000-15.000[5]
Rusija ~15.000[6] [7][8][9] mnogi od njih iz Sjeverne Osetije-Alanije
Abhazija nepoznato.
Gruzija 37.000[10]
Gruzija "Mnogi" dobrovoljci iz Gruzije.[11] Manji broj gruzijskih dobrovoljaca iz Azerbejdžana[12]
Gubici

Priznati od Rusije:
Južna Osetija 64 vojnika[13]

Rusija Ubijeno: 74 vojnika
Ranjeno: 171
Nestalih: 19 [14]
4 izgubljena borbena zrakoplova[15]
Nepoznati gubici među dobrovoljcima
Abhazija Nepoznato
Gruzijske procjene:
400 mrtvih[16]

Priznati od Gruzije:
Gruzija 169 vojnika[17][13]
Ministar zdravlja navodi da je ubijeno 175 ljudi, uglavnom civila[18]
Ruske procjene:
~4.000 mrtvih[16]

220 poginulih gruzijskih civila
133 poginulih osetijskih civila[13]
Najmanje 100.000 civila je raseljeno, uključujući 56.000 izbjeglica iz gruzijskog grada Gori, prema UNHCR-u.[19] Prema ruskim podacima, 30.000 civila je izbjeglo iz Južne Osetije u Rusiju (prema Human Rights Watchu, bilo je 24.000 od kojih su se polovica vratila kao naoružani dobrovoljci).[8][20]

Rat u Južnoj Osetiji je izbio u avgustu 2008. godine. Nakon nekolio dana žestokih okršaja u ovoj oblasti između gruzijske vojske i snaga Južne Osetije, gruzijski vojnici su 7. avgusta pokušali da zauzmu grad Chinvali, glavni grad Južne Osetije, međunarodno nepriznate otcepljene gruzijske oblasti. Borbe su otpočele snajperskom i artiljerijskom vatrom, nakon čega je proglašeno primirje. Za sutradan su zakazani pregovori o miru, međutim, u toku noći borbe su intenzivirane. Sutradan, 8. avgusta Rusija je poslala dodatne trupe u Južnu Osetiju. Do ovog poteza Rusije je, po rečima ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva, došlo da bi se zaštitili civili u Južnoj Osetiji od kojih većina ima rusko državljanstvo[21]. Na strani Južne Osetije bore se i dobrovoljci iz Abhazije. Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili je 8. avgusta optužio Rusiju da sada vrši agresiju na njegovu zemlju i da ruske vojne snage sada bombarduju gruzijsko civilno stanovništvo[22] Rusija je prilikom izbijanja rata tvrdila da je preko 2.000 civila ubijeno u Južnoj Osetioji,[23] što je Human Rights Watch osporio.[24] Rusija je tek kasnije priznala da je broj ubijenih deset puta manji.

Izvještaj Europske Unije izdan 30.9. 2009. je proglasio Gruziju krivom za izbijanja rata u Južnoj Osetiji zbog napada na Chinvali, ali je dodao da je taj napad nastao tek nakon "mjeseci provokacija od strane Južne Osetije". Također, prema izvještaju, Rusija je imala pravo zaštiti svoje osoblje u Južnoj Osetiji, ali ne i pokrenuti vojnu ofenziju na Gruziju, niti prouzročiti takvo masovno razaranje i progon Gruzijaca.[25][26] Izvještaj je također osudio rusko masovno štampanje pasoša državljanima Južne Osetije i Abhazije kao kršenje međunarodnog prava.[27]

Pozadina sukoba[uredi - уреди]

Južna Osetija se otcepila od Gruzije u Južnoosetijskom ratu od 1991. do 1992. Mirovne misije sa po 500 vojnika iz Rusije, Severne Osetije-Alanije (dela Rusije) i Gruzije nadgledaju primirje od 1992. Danas većina stanovnika Južne Osetije ima ruske pasoše.

Hronologija[uredi - уреди]

1. avgust — 7. avgust: Početak sukoba[uredi - уреди]

Sukobi između gruzijske vojske i paramilitarnih snaga Južne Osetije su izbili u kasnim satima 1. avgusta 2008. godine. U ovim sukobima je poginulo šestoro ljudi, a povređen je još 21 čovek. Obe strane su se međusobno optuživale za početak sukoba[28]. Južnoosetijske vlasti su izjavile da je šestoro ljudi poginulo, a još 15 ranjeno kada su gruzijske snage otvorile vatru, i nakon toga bombardovale glavni grad Južne Osetije Chinvali, a komandant ruskih mirovnih snaga je izjavio da je jedan južnoosetijski vojnik ubijen iz snajpera, sa policijske stanice pod kontrolom Gruzije[28]. On je takođe izjavio da je u Chinvaliju iz snajpera ubijeno najmanje troje ljudi[28]. Južnoosetijska strana tvrdi da je pucnjava i bombardovanje nastavljeno i preko noći 2. avgusta. Gruzijski ministar odbrane Mamuka Kurašvili je izjavio da je Gruzija otvorila vatru kao odgovor na granatiranje gruzijskih sela. Gruzijski ministar unutrašnjih poslova je izjavio da je tokom granatiranja povređeno 6 civila i 1 gruzijski policajac[28]. Kurašvili je takođe izjavio da smatra da su ruske mirovne snage učestvovale u granatiranju sela[28]. Gruzijska strana je takođe izjavila da je 5 policajaca povređeno, kada je njihovo vozilo pogođeno sa dve eksplozivne naprave[29].

Ruska vlada je 3. avgusta dozvolila građanima Južne Osetije da se evakuišu u Rusiju, tako da je prvog dana 20 autobusa sa izbeglicama napustilo Južnu Osetiju[30]

7. avgust — 8. avgust: Gruzijski napad[uredi - уреди]

Gruzijci protestvuju u Tbilisiju ispred ruske ambasade

Snajperski napadi su učestali 7. avgusta, a tokom dana otpočelo je i dejstvovanje gruzijske artiljerije. Granate su pogađale pogranične predele Južne Osetije, uključujući ubrzo i samu prestonicu Chinvali, koja se nalazi u pograničnom području. Nakon toga, Gruzija je jednoglasno proglasila primirje, ali su napadi obnovljeni oko ponoći po lokalnom vremenu. Novi napad je bio najžešći: uključena su sva artiljerijska sredstva (među njima raketni bacači - kaćuše, samohodke) ali i ratno vazduhoplovstvo. Narednog jutra, napad je još trajao, da bi oko podneva bilo proglašeno tročasovno primirje, kako bi se izbeglice izvukle. Njihov broj je procenjen na oko 30 000, dok je broj stradalih porastao na oko 1400. U međuvremenu, Gruzija je optužila Rusiju za agresiju, tvrdeći da su najpre njeni bombarderi dejstvovali u spornom području. Rusija je odgovorila pokretanjem kontraofanzive.

8. avgust: Rusko angažovanje[uredi - уреди]

Ruski tenkovi i oklopna vozila su u ranim popodnevnim časovima otpočeli kontraofanzivu, krećući od svoje severne granice u "misiju pojačanja napadnutim mirovnjacima". U popodnevnim časovima stigli su do gotovo potpuno razrušenog Chinvalija, primoravši gruzijske snage na povlačenje. Deo snaga koji je ostao u gradu, bio je napadnut i do narednog jutra je uništen, ili se povukao. Saznavši za ovo, Sakašvili je optužio Rusiju za otpočinjanje rata, najavivši da će u toku noći zavesti ratno stanje. Uveče, gruzijske vlasti su saopštile da je bombardovana njihova luka Poti na Crnom moru[31].

9. avgust: Ratno stanje u Gruziji i Abhaziji[uredi - уреди]

U prepodnevnim časovima, Sakašvili potpisuje odluku o ratnom stanju, koju potvrđuje parlament. Istovremeno, u drugoj spornoj oblasti, Abhaziji vrši se delimična mobilizacija i evakuacija dela stanovništva na granici sa Gruzijom [32]. U toku dana, u 5 oblasti Abhazije takođe se proglašava ratno stanje. Abhazijski zvaničnici najavljuju da će "...Učiniti sve što je potrebno da se pomogne narodu Južne Osetije"[32]. U popodnevnim časovima otpočinju borbe u Kodorskom klancu- jedinom delu Abhazije koje kontroliše zvanični Tbilisi. Istovremeno, rusko ministarstvo odbrane potvrđuje da je razrušeni Chinvali sada pod njihovom kontrolom, ali da je gruzijska vojska još uvek u Južnoj Osetiji. Uveče, mediji prenose kako je rusko ratno vazduhoplovstvo bombardovalo Gori- grad na severu centralne Gruzije, kao i ponovo luku Poti[31].

10. avgust: Angažovanje ruske Crnomorske flote[uredi - уреди]

Selo izgrađeno radi smještaja tisuća gruzijskih izbjeglica

U toku dana, ruska vrhovna komanda potvrđuje da je Crnomorskoj floti naloženo da se pokrene iz luke u Sevastopolju (Ukrajina) prema abhazijskoj obali, kako bi blokirala navodno gruzijsko snabdevanje oružjem iz Ukrajine[32] . Ukrajina je sa svoje strane najavila da će otkazati gostoprimstvo ruskoj floti, kako "ne bi bila uvučena u konflikt". Rusija je navela da će vratiti brodove u Sevastopolj, jer joj ugovor sa Ukrajinom o gostoprimstvu ističe tek 2017. godine. Vladimir Putin je nakon posete izbeglicama u Severnoj Osetiji-Alaniji izjavio da je "...Teško poverovati da će Gruzija posle svega kontrolisati svoje sporne teritorije"[33]. Tokom dana su bile obnovljene sporadične borbe u Južnoj Osetiji, ali su se gruzijske trupe uglavnom povukle. U večernjim časovima, Ruska mornarica je kod Abhazije potopila jedan manji gruzijski brod, naoružan raketama. Prema zapadnim izvorima, bombardovani su Gori, luka Poti i vojni aerodrom i radarsko postrojenje kod samog Tbilisija. U međuvremenu, broj izbeglih iz Južne Osetije dosegao je preko 30 000- oko pola stanovništva Chinvalija. Medvedev je izjavio da se to ne može drugačije okarakterisati nego kao genocid i pozvao na formiranje ad hok tribunala za ratne zločine[32].

11. avgust: Borbe izvan spornih teritorija[uredi - уреди]

Ruska raketa koja je pogodila gruzijsku kuću u Goriju, ali nije eksplodirala

U toku noći, Rusija je Gruziji dala ultimatum da do 8 časova pre podne 11. avgusta razoruža sve trupe u Abhaziji. Ultimatum je odbačen i obnovljene su borbe u Kodorskom klancu[32]. U toku dana rusko RV je bombardovalo više ciljeva u Gruziji i ugrožavalo sam Tbilisi. U popodnevnim časovima, prema zapadnim izvorima, ruska vojska je otpočela napad, otvarajući dva fronta izvan spornih teritorija: Iz Južne Osetije prema Goriju i izvan Abhazije prema Potiju. Uveče, Gruzija je čak tvrdila da su oni pali, a Sakašvili u dve izjave da je "...Više od pola Gruzije pod ruskom kontrolom" i "...Da je Gruzija prepolovljena." Rusija je to demantovala. Ipak, u izjavi za britansku mrežu "Skaj" , neki gruzijski vojnici su rekli kako: "...Su u potpunom povlačenju prema Tbilisiju"[31].

11-13. avgust: Primirje[uredi - уреди]

Francuski ministar spoljnih poslova Bernar Kušner i finski diplomata su otputovali u Tbilisi, kako bi pružili podršku celovitosti Gruzije[31]. Tom prilikom, Sakašvili je potpisao francuski predlog o primirju, kojim se sve strane povlače sa ratišta. Uveče, zajedno sa francuskim predsednikom, Nikolom Sarkozijem, otputovali su u Moskvu, kako bi ubedili Dmitrija Medvedeva da učini isto. Iako se tokom dana činilo da on to neće učiniti, naročito nakon što je na petoj uzastopnoj sednici SB UN predlog odbačen, narednog jutra, Medvedev je naredio obustavu vatre. Tokom dana, Sakašvili je tvrdio da je bombardovanje Gruzije nastavljeno[31]. Borbe u Abhaziji su nastavljene potiskivanjem gruzijskih trupa[32]. 13. avgusta, ruske trupe su napustile Gori i na trenutak se uputile prema jugu, mnoge nateravši da posumnjaju kako se kreću prema Tbilisiju. Ipak, par sati kasnije, ispostavilo se da su samo razoružali i uništili gruzijsku bazu oko 16 kilometara južno od Gorija. Nakon toga, objavljeno je povlačenje sa gruzijske teritorije.

Dani nakon objavljivanja primirja[uredi - уреди]

Abhazijske trupe su 13. avgusta ovladale Kodorskim klancem i proterale gruzijske snage. Ruska armija ostaje do daljnjeg u Abhaziji i Južnoj Osetiji, kao garant bezbednosti.

Posljedice[uredi - уреди]

U ratu je poginulo ukupno 602 osoba. Od toga broja, na gruzijskoj strani poginulo je 405 osoba (67,3%), od čega su 220 civili, a 169 vojnici. Na strani Južne Osetije, poginulo je 197 osoba (32,7%), od čega 133 civila i 64 vojnika.[13]

Prema UNHCR-u, rat je uzrokovao 192.000 raseljenih ili izbjeglica. Od toga broja, na gruzijskoj strani bilo je 127.000 osoba (66,1%), 30.000 osoba u Južnoj Osetiji (15,6%) a 35.000 je otišlo u Sjevernu Osetiju (18.2%).[34]

Reference[uredi - уреди]

  1. President of Russia Dmitry Medvedev signed a plan to resolve the Georgian-South Ossetian conflict, based on the six principles previously agreed on kremlin.ru
  2. "Looting and 'ethnic cleansing' in South Ossetia as soldiers look on", Theage.com.au, 2008-08-16, pristupljeno 2009-05-10.
  3. Hider, James. "Russian-backed paramilitaries 'ethnically cleansing villages'", Times Online, 2008-08-27, pristupljeno 2009-05-10.
  4. "S. Ossetia says Georgian refugees unable to return to region". RIA Novosti. Arhivirano iz originala 2009-05-05. http://en.rian.ru/world/20080815/116056096.html. pristupljeno 2009-05-10. 
  5. Krasnogir, Sergey. "Расстановка сил", Lenta.Ru, 8.8, 2008, pristupljeno 10. 08. 2008.. (Russian) (Šablon:Google translation.)
  6. Barnard, Anne, Schwirtz, Michael; Chivers, C.J.. "Georgia and Russia Nearing All-Out War", The New York Times, 9.8. 2008., pristupljeno 10. 08. 2008..
  7. 15,000 Russian troops in Georgia, U.S. administration officials say, CNN, 13.8. 2008
  8. 8.0 8.1 ""Human Rights Watch Counts South Ossetian Casualties, Displaced", Deutsche Welle, 11.8. 2008, pristupljeno 11. 08. 2008..
  9. "Hundreds of ‘Volunteers’ Head for S.Ossetia – N.Ossetian Leader", Civil.ge, August 8, 2008, pristupljeno 09. 08. 2008..
  10. Comparative size of Russian, Georgian armed forces, Associated Press, Aug 10, 2:13 p.m. ET
  11. "Zugdidi w rękach Rosjan", Rzeczpospolita, pristupljeno 11. 08. 2008.. (Polish) (Šablon:Google translation.)
  12. "Azerbaijani Georgians not to keep out of war with Ossetians", Today.az, 09. 08. 2008., pristupljeno 10. 08. 2008..
  13. 13.0 13.1 13.2 13.3 Amnesty International 2008, str. 10.
  14. "74 Russian Soldiers Killed in S.Ossetia - Report", Sofia News Agency, Novinite.com, 13.8. 2008.
  15. Российские самолеты были сбиты украинскими расчетами ПВО, Lenta.ru, 16:48:11
  16. 16.0 16.1 "Saakashvili on Military Aspects of Conflict," Ciliv.ge, 2008-08-13.
  17. Georgia withdraws troops from South Ossetia capital, CNN, 10.8. 2008
  18. 175 dead in Georgia unrest: health minister, AFP, 13.08.2008
  19. ((pl)) 100 tys. przemieszczonych z powodu konfliktu w Gruzji, Polska Agencja Prasowa, 12.08.2008
  20. "Roots of Georgia-Russia clash run deep".
  21. BBC
  22. Georgian President Mikhail Saakashvili responds to Russian tanks rolling into his country.
  23. "Security Council holds third emergency meeting as South Ossetia conflict intensifies, expands to other parts of Georgia". http://www.reliefweb.int/rw/rwb.nsf/db900SID/KLMT-7HE4KS?OpenDocument. 
  24. Russia exaggerating South Ossetian death toll, says human rights group Russia exaggerating South Ossetian death toll, says human rights group, The Guardian, August 13 2008
  25. Timothy Heritage (30.9. 2009). "Georgia started war with Russia: EU-backed report". Reuters. http://www.reuters.com/article/worldNews/idUSTRE58T4MO20090930. 
  26. "Georgia 'started unjustified war'". BBC News. 30.9. 2009. http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/8281990.stm. 
  27. Benjamin Bidder (1.10. 2009). "New Report on Russia-Georgia War: EU Investigators Debunk Saakashvili's Lies". Der Spiegel. http://www.spiegel.de/international/world/new-report-on-russia-georgia-war-eu-investigators-debunk-saakashvili-s-lies-a-652512.html. 
  28. 28.0 28.1 28.2 28.3 28.4 Six Die in S.Ossetia Shootout, Civil Georgia, 2. avgust 2008. (Gugl keš)
  29. MIA: Five Policemen Injured in S.Ossetia Blast, pristup 1. avgust 2008.
  30. Vыvezli iz-pod ognя. V Rossiю pribыvaюt bežencы iz Юžnoй Osetii. kanal 1, 3. avgust 2008.
  31. 31.0 31.1 31.2 31.3 31.4 Skynews
  32. 32.0 32.1 32.2 32.3 32.4 32.5 Russia Today
  33. Politika
  34. Amnesty International 2008, str. 48.

Izvještaji[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]