Radosav Stojanović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Radosav Stojanović
Radosav Stojanović
Biografske informacije
Rođenje(1950-11-01)1. 11. 1950.
Parunovac, Kruševac, FNRJ, sadašnja Srbija
Obrazovanje
Zanimanjepesnik, pripovedač, romanopisac, dramaturg,
Opus
Jeziksrpski, srpskohrvatski
Znamenita djela
Đavolja škola, Povratak na kolac, Sidro, Trepet, Mrtva straža, Apokrifne priče, Kraj sveta, Živi zid, Crnotravske priče, Vlasinska svadba, Euridikini prosioci, Hristovi svedoci, Divlji kalem, Angelus, Mesečeva lađa, Propast sveta na Veligdan, Krivovo, Živeti s genocidom, Crnotravski rečnik...

Radosav Stojanović je srpski književnik, novinar i leksikograf. Rođen je 1. novembra 1950. godine u Parunovcu, kod Kruševca.

Biografija[uredi | uredi kod]

Odrastao u Mlačištu u Crnoj Travi. Školovao se u Mlačištu, Crnoj Travi, Nišu i Prištini. Diplomirao srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost na Univerzitetu u Prištini.

Bio je profesor u Gimnaziji „Ivo Lola Ribar“ u Prištini, novinar, urednik i glavni i odgovorni urednik (1990—1993) dnevnog lista „Jedinstvo“, direktor Pokrajinskog narodnog pozorišta u Prištini (1993-2004), potom dramaturg, i umetnički direktor Narodnog pozorišta u Nišu (1999-2000).

Bio je redovni hroničar i kolumnista „Književne reči“ s Kosova i Metohije (1985-1988) i "Književnih novina" (1989—1990), predsednik Književnog društva Kosova i Metohije (1990-1992), urednik u časopisu „Stremljenja“ i glavni i odgovorni urednik „Srpskog juga“ (2004-2006) u Nišu. Bio je član Udruženja književnika Srbije (1985-2017) i Udruženja novinara Srbije (1979-2017). Član je Srpskog književnog društva od 2018. godine.

Zastupljen je u antologijama i izborima srpske poezije i pripovetke u zemlji i inostranstvu. Prevođen na strane jezike.

Sa Kosova je prognan juna 1999. godine. Živi u Nišu i na Vlasini.

Rad i dela[uredi | uredi kod]

Knjige pesama[uredi | uredi kod]

I ODVEDOH JE U PRIZREN
I odvedoh je u Prizren, na reku
Posle toliko godina
I rekoh joj: „Ne boj se, ljubljena moja,
Ništa mi ne krademo od Božjih darova
Sve je to Stvoritelj smislio za ljude
Za one što hodaju pod njegovim svodom.“
Ali ona je nepoverljiva,
“Bojim se“, rekla je opet,
“Bio si venčan za Ljevišku, Samodrežu,
Za Studenicu, Gračanicu i Ljubostinju,
Smisliće veliku osvetu
Izneverene lepotice!“
“Ali ti si moje proleće i leto“, kažem joj,
“Moj biserni danu i noći kristalna,
Imaj u mene bar toliko uzdanja
Dok majstori dižu Svete Arhangele
Da se pričestimo u polju
I zakitimo trnoružicom
Valja nama putovati stazama strmenim
Gde nas očekuje porod jerusalimski“.

Knjige pripovedaka[uredi | uredi kod]

Romani[uredi | uredi kod]

Knjige za decu[uredi | uredi kod]

Leksikografija[uredi | uredi kod]

Publicistika[uredi | uredi kod]

Drame[uredi | uredi kod]

Drame objavljene izvan knjiga[uredi | uredi kod]

  • Propast sveta na Veligdan, Teatron, 107, Beograd, 1999.
  • Sendvič, Srpski jug, 5, 2006.
  • Sabor na Gorešnjak, Riječ/Riječ, godina IV, br. 3 – 4, Brčko, 2009. i Gradina, 37, 2010.

Izvedene drame[uredi | uredi kod]

Radio drama[uredi | uredi kod]

  • Poslednji pogled na Dragodan, režija i gluma Stevan Đorđević, Radio Priština – Radio Toplica, Prokuplje, 2004.

Knjige o delu Radosava Stojanovića[uredi | uredi kod]

  • Narativna gramatika, književni svet Radosava Stojanovića u svetlu kritike, Niški kulturni centar - Filozofski fakultet u Nišu, Niš, 2016, ISBN 978-86-6101-118-4 (COBISS)

Priređena izdanja[uredi | uredi kod]

Urednik revija[uredi | uredi kod]

Prevedeni stihovi na sajtovima[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • Godišnja nagrada „Jedinstva" za novinarsko angažovanje, 1981. i 1982.
  • Nagrada Stevan Sremac za novinsku priču, 1987, 1991. i 1992.
  • Nagrada Lazar Vučković, za poeziju 1985. i za pripovetku 1992.
  • Zlatno pero despota Stefana Lazarevića, 1990.
  • Milutin Uskoković, druga, 1993. i 2000.
  • Nagrada Književnog društva Kosova i Metohije za najbolju knjigu, 1999.
  • Nagrada Laza K. Lazarević, 2001.
  • Nagrada Rade Drainac, 2004.
  • Specijalna nagrada Susreta profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“, 2000.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Julie Mertus: Kosovo: how myths and truths started a war, Univerzitety of California Press, Berkeley / Los Angeles / London, 1999, 119. i 348. str.
  • Robert Elsie: Historical dictionary of Kosova, Scarecrow Press, 2004, Lanham, Maryland, 113. i 174. str.
  • Cindi Tino-Sandoval: Yorba Linda, Columbia Univerzity Press, Neww York, 2005, 530 – 531 str.
  • Enciklopedija srpskog naroda, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, 1100. str.
  • Staniša Vojinović: Bibliografija Radosava Stojanovića, Vlasotinački zbornik, broj 3, Vlasotince, 2009, 494 – 534;
  • Slobodan Simonović: Enciklopedija Kruševca i okoline, Kruševac, 2011, 430 – 431;
  • Enciklopedija Niša, kultura, Centar za naučna istraživanja SANU i Univerziteta u Nišu, Niš, 2011. str. 440-441;
  • Danilo Kocić, Leskovačački pisci i njihovo doba,(I - II) Leskovac 2016.
  • Ismet Markoviq: Stojanoviq (Stojanović) Radosav (1950), краћа биографија у: Fjalori enciklopedik i Kosoves, II L-ZH, Akademia e skencave dhe e arteve e Kosoves, Приштина 2018, стр. 1535;

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

  1. http://www.leskovac.rs/item/903-radosav-stojanovic-kakvu-tajnu-kriju-ptice