Radio-astronomija

Izvor: Wikipedia
Vrlo veliki postav (Very Large Array), radio interferometar u Novom Meksiku, SAD

Radio astronomija je grana astronomije koja proučava pojave na nebu kroz mjerenje svojstava radio valova koje promatrane pojave zrače. Radio valovi (valna duljina 30cm do 1mm) mnogo su dulji nego svjetlosni valovi, te za njihov prijem potrebno je izgraditi i održavati velike antene i složenu prijemnu opremu.

Radio astronomija je grana astronomije koja koja proučava radio-valove.

Zemlju iz svemira stalno zasipaju mnoga zračenja različitih valnih duljina. Među inima posebno su zanimljivi radio-valovi.

Prve radio-valove s nekog svemirskog objekta otkrio je Stijelac. Za prihvat radio-valova služe radio-teleskopi. Tanjurasti sakupljač se može pokretati u raznim smjerovima. Vrlo veliki radio-teleskopi nalaze se u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Rusiji, Nizozemskoj i Francuskoj.

Radio-teleskop je mjerač snage radio-valnog zračenja. Tanjurasta antena je zapravo samo sakupljač energije i svi radio-valovi koji su pali na tanjur usmjeravaju se prema jednoj točki, žarištu. U žarištu je detektor koji energiju u obliku električnih signala vodi u vrlo osjetljivo elektronsko pojačalo.

Ma kolika je snaga radio-valnog zračenja koje polazi sa mnogih svemirskih izvora velika, ti se izvori nalaze u svemiru jako daleko i stoga do nas stiže jako malo energije. Svi radio-teleskopi na svijetu zajedno ne bi mogli upaliti jednu običnu žarulju. Zato je svemir teško opažati i radio-astronomi moraju biti vrlo dovitljivi.

Kako bi se što točnije odredio smjer pristizanja radio-valova i bolje uočila građa nekog radio-izvora, pojedinačni se radio-teleskopi pomoću električnih vodova povezuju u zajednički sklop: radio-interferometar.

Neki se radio-interferometri pružaju u dužinu od više kilometara, a katkada su u uporabi složenice radio-interferometara koji pokrivaju cijelu Zemlju.

Radio-teleskopi razlikuju se od optičkih teleskopa u tome što se njima ne oblikuje "radio-slika" već se samo skuplja i bilježi jakost radio-valova. Mjerena jačina valova povezuje se sa smjerom, položajem na nebu i na osnovu toga se crtaju mape radio-izvora. "Radio-slika" neba je crtež složen od mnogobrojnih zapisa jakosti radio-valova. Radio-mapa sliči zemljopisnoj karti, kao da gledamo brda i doline. Što je više "brdo", to su jači radio-valovi.

Radio-valovi prolaze kroz zrak i mogu se nesmetano promatrati čak i za oblačnog vremena. Radio-teleskopi poput velikih ušiju osluškuju svemirske radio-valove - u mikrofonu ih možemo čuti kao tiho krčanje. Radio-astronomskom se tehnikom bilježe valovi kojima je valna duljina između 1 cm i 50 m.

Povijest[uredi - уреди]

Nikola Tesla je bio prvi znanstvenik koji je zapisao kozmičke zrake, ali njegovu tezu o vanzemaljskim izvorima radio zračenja bili su odbačeni od njegovih suvremenika. Prve detaljnija istraživanja o vanzemaljskim izvorima radio valova izveo je Karl Guthe Jansky u 1930-ih. godinama dok je radio kao elektro inžinjer u Bell Telephone Laboratories. Kroz svoja istraživanja Jansky ustvrdio da radio zračenja izviru iz Sunca kao i nekih tijela u središtu Mliječne staze. Ova otkrića je potvrdio 1938. Grote Reber. Pravi procvat radio astronomija je doživjela nakon Drugog svjetskog rata, i to kroz napredak tehnologije radio prijemnika, antena kao i u upotrebi računala prilikom obrade podataka prikupljene mjerenjem radio zračenja koja potječu sa nebeskih tijela.


Doprinosi[uredi - уреди]

Poznatiji opservatoriji[uredi - уреди]

U Sjedinjenim Drzavama (SAD) poznatiji opservatoriji su:

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]


Saturn icon.png Nedovršeni članak Radio-astronomija koji govori o astronomiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.