Raščišćavanje visočja

Izvor: Wikipedia
Ostaci prisilno iseljenog sela na Fuaigh Mòr , na vanjskim Hebridma. Otok je raščišćen 1841. te danas služi za ispašu ovaca

Raščišćavanje visočja (engleski:Highland clearances ) je eufemizam koji se upotrebljava za proces nasilnog iseljavava Kelta (Gaela) iz Škotskog Highlandsa (visočja). Na škotskom gaelskom jeziku se naziva Fuadach nan Gàidheal (ugrubo:protjerivanje Gaela) .

Tokom tog procesa razoreno je staro škotsko klanovsko društvo. Mnogi Geali su se iselili u prekomorske zemlje, ili u Lowlands (nizine). Taj proces je vodio ubrzanom nazadovanju škotskog gaelskog jezika. Taj proces je u mnogim elementima bio etničko čišćenje i ligvocid.

Pozadina[uredi - уреди]

Proces dokidanja tradicionalnih prava koji je uzrokovao raseljavanje seoske Engleske u Britanskoj poljoprivrednoj revolucijii slična događanja u Škotskoj kasnije su nazvana Raščišćavanje niskih zemalja. No u Škotskom Highlandsu , udar na Škotsko-gaelsko govorno područje , polufeudalnu kulturu i klanovsko društvo i danas uzrokuje ogorčenje potomaka protjeranih gorštaka.

Od kraja 16. vijeka, zakoni su zahtijevali od klanskih vođa pojavljivanje u Edinburghu kako bi osigurali vodstvo nad svojim teritorijem. Ovo je stvorilo tendenciju među klanskim poglavicama da se smatraju posjednicima zemlje svog klana. Niže klasko plemstvo ubrzo je preuzimalo upravljanje, odvodeći stoku preko starih neasfaltiranih cesta prodajći ih u Škotske niske zemlje. To je donijelo bogatstvo i vlasništvo zemlje unutar klana, premda su Škotske visoke zemlje ostale prenapučene i siromašne. Jakobitski ustanak je donio nove napore britanske vlade za zauzdavanjem klanova, kulminirajući nakon 1746. (bitke kod Cullodena) brutalnom represijom. Proskripcijski zakon iz 1746., koji je uključivao zakon o odijevanju zahtijevao je i predaju mačeva britanskoj vladi te zabranjivao nošenje tartana i kiltova. Zakon o ukidanju zakupa dokinuo je feudalnu obvezu vojne službe a zakon od nasljednoj nadležnosti iz 1746. uklonio je zamišljenu nadležnost poglavica nad klanovima. Razmjeri prisila i zabrana nad klanovima ovisili su o potpori klana za vrijeme Jakobitskog ustanka, ali sveukupno su vodili uništenju klanskog sustava i njemu podupirućih društvenih struktura u vidu malih poljoprivrednih gradskih naselja.

Od oko 1725. nako prvog jakobitskog ustanka, Gorštaci su se počeli seliti u Ameriku u povećanom broju. Zakon o razoružanju iz 1716. te zakon o klanovima napravio je bezuspješne pokušaje u obuzdanju Škotskih visokih zemalja, te su eventualno tamo trupe bile slane. Vladini garnizoni su bivali građeni ili proširivani.Oni su vodili ograničavaju organiziranih putovanja i gušenju dotoka informacija te daljnje izolirali klanove. Sveudilj , nije se ništa bitno promijenilo. Godine 1725. general George Wade je osnovao „nezavisno udruženjw“ Crna Straža-paravojnu formaciju zaduženu „za očuvanje reda“ u razudanom Highlandsu. To je povećalo iseljavanje Gorštaka u Ameriku. Rastući zahtjevi Britanije za stokom i stvaranje novih pasmina ovce koje su se mogle uzgajati u planinskim krajevima, dozovljavali su više najamnine za zemljoposjednike i poglavice kako bi ih uskladili sa troškovima aristokratskog životnog stila. Zbog toga su brojne porodice, koje su ionako jedva preživljavale bile protjerane. Godine 1792. farmeri zakupci poveli su bunu protiv takve politike povevši oko 6000 ovaca i okuživši grad Ardross. Crna Straža se mobilizirana pa su vođe ustanka uhapšene i proglašene krivima, oni su kasnije ipak uspjeli pobjeći i zamesti tragove.

"Poboljšanja“[uredi - уреди]

Dvoje „poboljšača“ i njihovi posjedi , Lady Grisell Baillie (1665-1744) i šerif Donald MacLeod (1745-1834).

Ono što je postalo poznato kao „raščišćavanje“ zemljoposjednici su smatrali nužnim „poboljšanjima“. Smatra se da je takav proces započeo John Ross iz Balnagowan Castle, Škotska. Godine 1792. MacLeod od MacLeoda (klanski poglavica) je započeo pokusne radove na otoku Skye. Poglavice su zapošljavali predradnike s iskustvom a oni su „ohrabrivali“ stanovništvo na seobu sa prikladne zemlje.

Godina ovce[uredi - уреди]

Drugi val masovnog iseljavanja došao je godien 1792., poznatoj kao „godina ovce“ među škotskim gorštacima.Ljudi su bivali premještan u siromašne dijelove farmi gdje farmeski rad nije mogao uzdržavati zajednicu i očekivalo se i bavljenje ribarstvom. U selu Badbea u Caithnessu uvjeti su bili tako loši da , dok su žene radile, morale su vezati svoju stoku te čak i svjoju djecu skupa za stijene ili ograde kako ne bi bili otpuhani sa litica. [1] Drugi su pak bivali otpremljeni izravno brodovima u Novu Škotsku , ontario, Sjevernu i Južnu Karolinu. U Tomu je bila i vjeska komponenta budući da su velik dio gorštaka bili katolici. To se odražava u većinski katoličkom stanovništvu Nove Škotske.

Ponašanje zemljoposjednika[uredi - уреди]

Alasdair Ranaldson MacDonell od Glengarryja na portretu Henryja Raeburna iz 1812. McDonnell je tvrdio kako podržava kulturu gorske Škotske no istodobno je protjerivao njene stanovnike.

Godine 1807 Elizabeth Gordon, 19ta grofica od Sutherlanda, obilazeći svoje nasljeđe sa svojim mužem Lordom Staffordom, (kasnije vojvodom od Sutherlanda) napisala je da je „on proširen koliko je bilo u mogućnosti te da se oni svom energijom prebacuj na uzgoj repe“. Stafford je tu planirao također otvaranje rudnika ugljena, soli ,tvornicu opeke i ribarnice za haringe.te godine njegovi agenti su počeli sa izbacivanjem, te je oko 90 obitelji.Obitelji su bile prisiljene napustit svoju zemlju i otići 32 km dalje od obale sa svime i živjeti na otvorenom dok ne sagrade nove kuće. Staffordov prvi povjerenik , William Young, koji je stigao godine 1809,i angažirao Patricka Sellara za svoj faktora koji je pogurivao proces naprijed dok je ovčarske farme uzimao sebi.[2]

Drugdje,primjerice Alasdair Ranaldson MacDonell od Glengarryja je sebe prikazivao kao zadnji primjerak istinskog klanskog poglavice dok su njegovi najamnici bivali nemilosrdno protjerivani.[2]

Rani viktorijanski, romantični prikazan pripadnika klana MacAlister na odlasku iz Škotske u Kanadu , autora R. R. McIana.

Za zemljoposjednike, "poboljšanja" i "račišćavanja" nisu nužno značila depopulaciju. Barem ne do 1820, kada se dogodio strmoglavi pad cijene od repe, zemljoposjednici htjeli stvoriti bazene jeftine li gotovo besplatne radne snage, dobivenih od obitelji iz novih crofting naselja . Prikupljanje i obrada repe je bio vrlo profitabilan način korištenja ovog rada,te su se zemljoposjednici uspješno izborili za zakon dizajniran da zaustavi iseljavanje. To se uobličiti u obliku Zakona o putničkim brodovima iz 1803. Stavovi su se promijenili tokom 1820 i, za mnoge zemljoposjednike, krumpirska glad koja je započela u 1846. , je postala još jedan razlog za poticanje ili prisiljavanje emigracije i depopulaciju.


Krumpirska glad[uredi - уреди]

Kao i slučaju Irske, urod krumpira je podbacio sredinom 19. vijeka i raširio koleru među škotskim gorštacima i oslabio stanovništvo. Nadolazeća politika raščišćavanja imala je za ishod gladovanje, smrti te naknadno protjerivanje sa zemlje. Mnogo djece i starijih ljudi je pomrlo tom prilikom. Alternativno su ljudi se iselili , pridruživali se britanskoj vojsci ili se selili u velike gradove Glasgow, Edinburgh i Dundee u nizinskoj Škotskoj, ili Newcastle upon Tyne i Liverpool u Engleskoj. U pojedinim mjestima ljudima su davani poticaji za iseljavanje ali pojedini historičari smatraju kako su u mnogim slučajevima zemljoposjednici upotrebljavali nasilne metode.


Svjedočanstvo Donalda McLeoda[uredi - уреди]

Elizabeth Gordon, 19 - ta grofica od Sutherlanda i njen namjesnik Patrick Sellar su bili posebno okrutni . Donald McLeod , farmer iz Sutherlanda je pisao o događajima kojima je svjedočio:

Wikicitati „Zaprepaštenje i zbunjenost su bili ekstremni. Malo ili nimalo vremena je dobiveno je za uklanjanje osoba ili imovine, ljudi nastoje ukloniti bolesne i nemoćne prije nego ih dostigne požar; sljedeće, bore se kako bi spasili najvrednije njihovih učinaka. Plač žena i djece, rika uplašenih goveda, lovljenih u isto vrijeme od lajućih pasa pastira usred dima i vatre, sve skupa je predstavljalo scenu koja u potpunosti nadmašuje opis - to je potrebno vidjeti da bi se vjerovalo.“
()

"[3]

Wikicitati „Gusti oblak dima obavio je cijelu zemlju po danu, pa čak i proširio se daleko do mora.Noću strašno velika, ali sjajna sceni se predstavljala - sve kuće u velikom krugu skupa u plamenu . Ja sam se izdizao na visinu oko jedanaest navečer, i izbrojao dvije stotine i pedeset kuća u plamenu, mnoge čije sam vlasnike koje osobno poznavao, ali čije sadašnje stanje - bilo unutar ili izvan plamena -nisam mogao sam reći. Požar je trajao šest dana, dok čitave nastambe nisu bile smanjene na pepeo ili zadimljene ruševine. Tijekom jednog od tih dana jedan brod je uistinu izgubilo svoj putanju u gustom dimu dok je prilazio obali, ali noću je mogao doći do mjesta pristajanja pod sablasnim svjetlom plamena.“
()

[4]

Svjedočanstva poput McLeoda i generala David Stewart of Garth donijeli su raširenu osudu „raščišćavanja“ te je Liga Škotskog Highlandsa eventualno tu i tamo uspjela postići agrarnu reformu zahvaljujući zakonima Crofting Acts,ali oni nisu mogli dugoročno donijeti ekonomsku održivost i bili su prekasno za područja izložena depopulaciji.

Druga faza raščišćavanja[uredi - уреди]

Bila je to samo sredinom devetnaestog stoljeća da je i druga, brutalnija faza raščišćavanja započela, a to je bilo nakon 1822 [[| posjet Georgea IV| posjeta kralja Georgea IV Škotskoj]].Međutim, kumulativni efekt je posebno poražavajući za kulturni krajolik Škotske na način da se nije dogodilo u drugim područjima Britanije.

Ormaig je nekad glavno naselje na Isle of Ulva blizu Mulla. Bilo je naseljen od prapovijesti, dok nije bilo očišćeno od strane Francis William Clark sredinom 19. stoljeća

Dok se krivnja za kolaps klanskoga sustava se može pripisati više gospodarskih čimbenika, a represiju koja je uslijedila Bitci kod Cullodena, raširene deložacije proizlašle iz raščišćavanja utjecalo je jako na egzistenciju gorštaka i njihove kulture. Kako je danas po Highlandsu vrlo malo stanovnika, i njihova kultura je ugrožena. Iako je po popisu stanovništva 1901. biloo 230.806 gaelskih govornika u Škotskoj, danas je taj broj je pao ispod 60.000. Škotske grofovije u kojima preko 50% populacije govorili gaelski kao svoj materinji jezik u 1901, uključen Sutherland (71,75%), Ross i Cromarty (71,76%), Inverness (64,85%) i Argyll (54,35%). Mali, ali značajan postoci govornika gaelskog zabilježeni su u županijama, kao što su Nairn, Bute, Perth i Caithness. Što su Raščišćavanje započela, međutim, Prvi svjetski rat gotovo je dovršio. Veliki postotak Škota je poginuo u ratu, a to uvelike utjecalo na ostatak gaelskih govornika u Škotskoj.

Popis iz 1921, nakon završetka rata, pokazao je značajno smanjenje u udjelu stanovništva koji je govorio škotski gaelski jezik. Postotak govornika u Argyll je pao na ispod 50% (34,56%), a ostale županije su iskusile slično smanjuje. U Sutherlandu stanovništvo koje govori gaelski je sada jedva iznad 50%, dok je Invernessu i Ross-u i Cromarty-ju taj udio je pao na 50,91% tj. 60,20%.

Međutim, Raščišćavanje jesu rezultirala značajnim iseljavanjem Gorštaka u Sjeverna Amerika i Oceanijui, gdje se i danas nalazi znatno više potomaka Gorštaka nego u samoj Škotskoj .

Jedna procjena za Cape Breton, Nova Škotskagovori da je 25.000 govrnika škotskog gaelskog jezika došlo između 1775 i 1850. Početkom dvadesetog stoljeća, bilo je, procjenjuje se, 100.000 govornika škotskog gaelskog jezika u Cape Breton, ali zbog ekonomskih migracija s engleskog govornog područja i nedostatka gaelskog obrazovanja u školskom sustavu Nove Škotske , broj govornika je dramatično pao. Do početka 21. stoljeća, broj izvornih govornika škotskog gaelskog jezika je pao na ispod 1,000. [5]


Spomenici žrtvama raščišćavanja[uredi - уреди]

Raščišćavanje se još uvijek pamti u područjima koja su bila pogođena protjerivanjem kao i potomcima protjeranih gorštaka diljem svijeta.

Škotska[uredi - уреди]

Škotski premijer Alex Salmond otkio je brončani spomenik "Exiles" (prognanici) u gradu Helmsdale, Sutherland, koji odaje počast ljudima koji su protjerani iz svojih domova od strane zemljoposjednika i napustili domovinu otišavši u prekomorske zemlje. which Kip je smještan na izvori The statue, which depicts a family leaving their home, stands at the mouth of the Strath of Kildonan a njegova izradu je novčano potpomogao Dennis Macleod, kanadski milijunaš škotskog podrijetla koji je nazočio ceremoniji.[6]

Kanada[uredi - уреди]

Istovjetan spomenik u bronci „Exiles“ je postavljen na obalama Crvene rijeke u Kanadi. Današnji grad winnipeg je osnovan od strane škotskih iseljenika u Kanadu.[7]

Vidi također[uredi - уреди]


Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Refresh 4, proljeće 1987.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Campbell, James (1984). Invisible Country: A Journey through Scotland. Weidenfeld and Nicolson. str. 81. ISBN 0297783718. 
  2. 2.0 2.1 The Highland Clearances, John Prebble, Penguin Books, 1963, ISBN 0-14-002837-4
  3. http://www.electricscotland.com/history/hclearances.htm
  4. "Highland Clearances by Janet Mackay". http://www.electricscotland.com/history/hclearances.htm. 
  5. ((Navode web | url = http://www.celtic-colours.com/culture.html%7Ctitle=Hector MacNeil, Gaelic direktor, Gaelic College, St. Ann's, Nova Scotia))
  6. "Memorial statue marks clearances " BBC. Retrieved 5 October 2008.
  7. http://heritage.scotsman.com/topics.cfm?tid=1272&id=1059252007


Heraldic hourglass.svg Nedovršeni članak Raščišćavanje visočja koji govori o historiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.