Raščišćavanje Highlandsa

Raščišćavanje Highlandsa Highland clearances
Ruševine prisilno iseljenog sela Fuaigh Mòr, na Vanjskim Hebridma. (Otok je raseljen 1841. i danas služi za ispašu ovaca) Ruševine prisilno iseljenog sela Fuaigh Mòr, na Vanjskim Hebridma. (Otok je raseljen 1841. i danas služi za ispašu ovaca)
Država	Škotska

Raščišćavanje Highlandsa (engleski:Highland clearances ) je eufemizam koji se upotrebljava za proces nasilnog iseljavanja Gela (Kelta) iz Škotskog Highlandsa. Na škotsko-gelskom se naziva Fuadach nan Gàidheal (ugrubo:protjerivanje Gaela) .

Tokom tog procesa razoreno je staro škotsko klanovsko društvo. Mnogi Geli su se iselili u prekomorske zemlje, ili u Lowlands (nizine). Taj proces je vodio ubrzanom nazadovanju škotsko-gelskog. Taj proces je u mnogim elementima bio etničko čišćenje i ligvocid.

Pozadina

Proces dokidanja tradicionalnih prava koji je uzrokovao raseljavanje seoske Engleske u Britanskoj poljoprivrednoj revolucijii slična događanja u Škotskoj kasnije su nazvana Raščišćavanje Central Lowlandsa. No u Škotskom Highlandsu , udar na Škotsko-gelsko govorno područje , polufeudalnu kulturu i klanovsko društvo i danas uzrokuje ogorčenje potomaka protjeranih gorštaka.

Od kraja 16. vijeka, zakoni su zahtijevali od klanskih vođa pojavljivanje u Edinburghu kako bi osigurali vlast nad svojim teritorijem. Ovo je stvorilo tendenciju među klanskim glavarima da se smatraju vlasnicima zemlje svog klana. Niže klanovsko plemstvo ubrzo je preuzimalo upravljanje, odvodeći stoku preko starih neasfaltiranih cesta prodajući ih po Central Lowlandsu. To je donijelo bogatstvo i vlasništvo zemlje unutar klana, premda je Highlands ostao prenaseljen i siromašan. Jakobitski ustanak je donio nove napore britanske vlade za zauzdavanjem klanova, kulminirajući nakon pobjede u Bitci kod Cullodena - 1746. brutalnom represijom. Proskripcijski zakon iz 1746., koji je uključivao zakon o odijevanju zahtijevao je i predaju mačeva britanskoj vladi te zabranjivao nošenje tartana i kiltova.

Zakon o ukidanju zakupa dokinuo je feudalnu obvezu vojne obaveze a zakon od nasljednoj nadležnosti iz 1746. uklonio je zamišljenu nadležnost glavara nad klanovima. Razmjeri represije nad klanovima zavisili su o ponašanju klana za vrijeme Jakobitskog ustanka, ali globalno vodili prema razbijanju klanskog sistema i društvenih struktura koje su ga podržavale, a to su pretežito bila mala poljoprivredna naselja.

Negdje oko 1725., nakon prvog jakobitskog ustanka, Hajlanderi su se u većem broju počeli iseljavati u Sjevernu Ameriku. Zakon o razoružanju iz 1716. te Zakon o klanovima, bili su neuspješni pokušaji slamanja Highlandsa. Isto tako ni izgradnja novih kao i proširivanje starih utvrda i popunjavanje garnizona, nije donijelo do značajnih promjena, osim što je djelomično ograničilo mobilnost klanova, smanjilo njihovu međusobnu komunikaciju i još više ih izoliralo, ali se ništa bitno promijenilo. General George Wade je 1725. osnovao „nezavisno udruženjw“ Crna Straža-paravojnu formaciju zaduženu „za očuvanje reda“ u razudanom Highlandsu. To je povećalo iseljavanje Hajlandera u Ameriku. Rastući zahtjevi Britanije za stokom i stvaranje novih pasmina ovce koje su se mogle uzgajati u planinskim krajevima, omogućili su povećanje najamnina za zemljoposjednike i glavare kako bi ih uskladili sa troškovima aristokratskog životnog stila. Zbog toga su brojne porodice, koje su ionako jedva preživljavale bile protjerane. Farmeri zakupci poveli su 1792. bunu protiv takve politike povevši oko 6000 ovaca i okuživši grad Ardrossan. Crna Straža se mobilizirala pa su vođe ustanka uhapšene i proglašene krivima, oni su kasnije ipak uspjeli pobjeći i zamesti tragove.

"Poboljšanja“

Dvoje „poboljšača“ i njihovi posjedi , Lady Grisell Baillie (1665-1744) i šerif Donald MacLeod (1745-1834).

Ono što je postalo poznato kao „raščišćavanje“ zemljoposjednici su smatrali nužnim „poboljšanjima“. Smatra se da je takav proces započeo John Ross iz Balnagowan Castle, Škotska. Godine 1792. MacLeod od MacLeoda (klanski poglavica) je započeo pokusne radove na otoku Skye. Poglavice su zapošljavali predradnike s iskustvom a oni su „ohrabrivali“ stanovništvo na seobu u prikladne zemlje.

Godina ovce

Drugi val masovnog iseljavanja došao je 1792., poznatoj kao „godina ovce“ među Hajlanderima. Ljudi su bivali seljeni u siromašne dijelove farmi gdje farmeski rad nije mogao uzdržavati zajednicu, pa se očekivalo da se bave i ribarstvom. U selu Badbea u Caithnessu uvjeti su bili tako loši da, dok su žene radile, morale su vezati svoju stoku te čak i svjoju djecu skupa za stijene ili ograde kako ne bi bili otpuhani sa litica. Drugi su pak bivali otpremljeni izravno brodovima u Novu Škotsku , Ontario, Sjevernu i Južnu Karolinu. U svemu tome bila je i vjerska komponenta, jer su velik dio Hajlandera bili katolici. To se odražava u većinski katoličkom stanovništvu Nove Škotske.

Ponašanje zemljoposjednika

Alasdair Ranaldson MacDonell od Glengarryja na portretu Henryja Raeburna iz 1812. McDonnell je tvrdio kako podržava kulturu Highlandsa no istodobno je protjerivao njene stanovnike.

Elizabeth Gordon, 19ta grofica od Sutherlanda, je 1807. obilazeći svoje nasljeđe sa svojim mužem Lordom Staffordom, (kasnije vojvodom od Sutherlanda) napisala je da je „on proširen koliko je bilo u moguće te da se oni svom energijom prebacuj na uzgoj repe“. Stafford je tu planirao također otvaranje rudnika ugljena, soli ,tvornicu opeke i ribarnice za haringe. Te godine njegovi agenti su počeli sa izbacivanjem, oko 90 porodica. One su bile prisiljene napustiti svoju zemlju i otići 32 km dalje od obale sa svime i živjeti na otvorenom dok ne sagrade nove kuće. Staffordov prvi povjerenik , William Young, koji je stigao 1809., angažirao je Patricka Sellara za svoj faktora koji je pogurivao proces naprijed dok je ovčarske farme uzimao sebi.

Drugdje,primjerice Alasdair Ranaldson MacDonell od Glengarryja je sebe prikazivao kao zadnji primjerak istinskog klanskog glavara dok su njegovi najamnici bivali nemilosrdno protjerivani.

Rani viktorijanski, romantični prikazan pripadnika klana MacAlister na odlasku iz Škotske u Kanadu , autora R. R. McIana.

Za zemljoposjednike, "poboljšanja" i "račišćavanja" nisu nužno značila depopulaciju. Barem ne do 1820, kada se dogodio strmoglavi pad cijene od repe, zemljoposjednici htjeli stvoriti bazene jeftine li gotovo besplatne radne snage, dobivenih od porodica iz novih crofting naselja . Prikupljanje i obrada repe je bio vrlo profitabilan način korištenja ovog rada, te su se zemljoposjednici uspješno izborili za zakon dizajniran da zaustavi iseljavanje. To se uobličiti u obliku Zakona o putničkim brodovima iz 1803. Stavovi su se promijenili tokom 1820 i, za mnoge zemljoposjednike, krumpirska glad koja je započela u 1846. , je postala još jedan razlog za poticanje ili prisiljavanje emigracije i depopulaciju.

Krumpirska glad

Kao i slučaju Irske, urod krumpira je podbacio sredinom 19. vijeka i raširio koleru među Hajlanderima i oslabio stanovništvo. Nadolazeća politika raščišćavanja imala je za posljedicu gladovanje, smrt ili naknadno protjerivanje sa zemlje. Mnogo djece i starijih ljudi je pomrlo tom prilikom. Alternativno su ljudi se iselili , pridruživali se britanskoj vojsci ili se selili u velike gradove Glasgow, Edinburgh i Dundee u Central Lowlandsu, ili Newcastle upon Tyne i Liverpool u Engleskoj. U pojedinim mjestima ljudima su davani poticaji za iseljavanje ali pojedini historičari smatraju kako su u mnogim slučajevima zemljoposjednici upotrebljavali nasilne metode.

Svjedočanstvo Donalda McLeoda

Elizabeth Gordon, 19 - ta grofica od Sutherlanda i njen namjesnik Patrick Sellar su bili posebno okrutni . Donald McLeod , farmer iz Sutherlanda je pisao o događajima kojima je svjedočio:

Zaprepaštenje i zbunjenost su bili ekstremni. Malo ili nimalo vremena je dobiveno je za uklanjanje osoba ili imovine, ljudi nastoje ukloniti bolesne i nemoćne prije nego ih dostigne požar; sljedeće, bore se kako bi spasili najvrednije njihovih učinaka. Plač žena i djece, rika uplašenih goveda, lovljenih u isto vrijeme od lajućih pasa pastira usred dima i vatre, sve skupa je predstavljalo scenu koja u potpunosti nadmašuje opis - to je potrebno vidjeti da bi se vjerovalo.

"

Gusti oblak dima obavio je cijelu zemlju po danu, pa čak i proširio se daleko do mora.Noću strašno velika, ali sjajna sceni se predstavljala - sve kuće u velikom krugu skupa u plamenu . Ja sam se izdizao na visinu oko jedanaest navečer, i izbrojao dvije stotine i pedeset kuća u plamenu, mnoge čije sam vlasnike koje osobno poznavao, ali čije sadašnje stanje - bilo unutar ili izvan plamena -nisam mogao sam reći. Požar je trajao šest dana, dok čitave nastambe nisu bile smanjene na pepeo ili zadimljene ruševine. Tijekom jednog od tih dana jedan brod je uistinu izgubilo svoj putanju u gustom dimu dok je prilazio obali, ali noću je mogao doći do mjesta pristajanja pod sablasnim svjetlom plamena.

Svjedočanstva poput McLeoda i generala David Stewart of Garth donijeli su raširenu osudu „raščišćavanja“ te je Liga Škotskog Highlandsa eventualno tu i tamo uspjela postići agrarnu reformu zahvaljujući zakonima Crofting Acts,ali oni nisu mogli dugoročno donijeti ekonomsku održivost i bili su prekasno za područja izložena depopulaciji.

Druga faza raščišćavanja

Bila je to samo sredinom devetnaestog stoljeća da je i druga, brutalnija faza raščišćavanja započela, a to je bilo nakon 1822 posjeta kralja Georgea IV Škotskoj. Međutim, kumulativni efekt je posebno poražavajući za kulturni krajolik Škotske na način da se nije dogodilo u drugim područjima Britanije.

Ormaig je nekad glavno naselje na Isle of Ulva blizu Mulla. Bilo je naseljen od prahistorijei, dok nije bilo očišćeno od strane Francis William Clark sredinom 19. vijeka

Dok se krivnja za kolaps klanskoga sistema može pripisati više ekonomskom faktoru, represija koja je uslijedila Bitci kod Cullodena, raširene deložacije proizlašle iz raščišćavanja utjecalo je jako na egzistenciju gorštaka i njihovu kulturu. Kako je danas po Highlandsu vrlo malo stanovnika, i njihova kultura je ugrožena. Iako je po popisu stanovništva 1901. bilo 230.806 gelskih govornika u Škotskoj, danas je taj broj je pao ispod 60.000. Škotske grofovije u kojima preko 50% populacije govorili škotsko-gelski kao svoj materinji jezik u 1901, uključen Sutherland (71,75%), Ross i Cromarty (71,76%), Inverness (64,85%) i Argyll (54,35%). Mali, ali značajan postoci govornika gelskog zabilježeni su u grofovijama, kao što su Nairn, Bute, Perth i Caithness. Što su Raščišćavanje započela, međutim, Prvi svjetski rat gotovo je dovršio. Veliki postotak Škota je poginuo u ratu, a to uvelike utjecalo na ostatak gelskih govornika u Škotskoj.

Popis iz 1921, nakon završetka rata, pokazao je značajno smanjenje u udjelu stanovništva koji je govorio škotski gaelski jezik. Postotak govornika u Argyll je pao na ispod 50% (34,56%), a ostale županije su iskusile slično smanjuje. U Sutherlandu stanovništvo koje govori gaelski je sada jedva iznad 50%, dok je Invernessu i Ross-u i Cromarty-ju taj udio je pao na 50,91% tj. 60,20%.

Međutim, Raščišćavanje jesu rezultirala značajnim iseljavanjem Hajlandera u Sjeverna Amerika i Oceanijui, gdje se i danas nalazi znatno više potomaka Hajlandera nego u samoj Škotskoj .

Jedna procjena za Cape Breton, Nova Škotskagovori da je 25.000 govrnika škotskog gelskog jezika došlo između 1775 i 1850. Početkom 19. vijeka, bilo je, procjenjuje se, 100.000 govornika škotskog gaelskog jezika u Cape Breton, ali zbog ekonomskih migracija s engleskog govornog područja i nedostatka gelskog obrazovanja u školskom sistemu Nove Škotske , broj govornika je dramatično pao. Do početka 21. vijeka, broj izvornih govornika škotskog gaelskog jezika je pao na ispod 1,000.

Spomenici žrtvama raščišćavanja

Raščišćavanje se još uvijek pamti u područjima koja su bila pogođena protjerivanjem kao i potomcima protjeranih Hajlandera diljem svijeta.

Škotska

Škotski premijer Alex Salmond otkio je brončani spomenik "Exiles" (prognanici) u gradu Helmsdale, Sutherland, koji odaje počast ljudima koji su protjerani iz svojih domova od strane zemljoposjednika i napustili domovinu otišavši u prekomorske zemlje. which Kip je smještan na izvori The statue, which depicts a family leaving their home, stands at the mouth of the Strath of Kildonan a njegova izradu je novčano potpomogao Dennis Macleod, kanadski milijunaš škotskog podrijetla koji je nazočio ceremoniji.

Kanada

Istovjetan spomenik u bronci „Exiles“ je postavljen na obalama Crvene rijeke u Kanadi. Današnji grad winnipeg je osnovan od strane škotskih iseljenika u Kanadu.

Povezano

• Škotski klan
• Raščišćavanje Central Lowlandsa
• Klan MacDonnell od Glengarryja
• Liga Škotskog Highlandsa
• Crofting

Vanjske veze

• „Narratives in a Landscape: Monuments and Memories of the Sutherland Clearances”. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-30. Pristupljeno 2013-07-07.  dizertacija o krajolicima koji su rašćišćeni
• Highlanderweb - Raščišćavanje Highlandsa Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
• Tragično rašćišćavanje Highlandsa Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
• Zaboravljene zajednice –raščišćavanje Strathnavera 1814-1819
• Raščišćavanje Highlandsa - uvod Arhivirano 2007-12-31 na Wayback Machine-u
• Raščišćavanje Highlandsa Arhivirano 2007-07-29 na Wayback Machine-u Članak autora Thomasa Devinea, objavljen u

Refresh 4, proljeće 1987.

• Utjecaj raščišćavanje Highlandsa na porodicu Mull i posljedice – studij slučaja. Arhivirano 2011-10-05 na Wayback Machine-u
• Wealth of Nations, Adam Smith, The Modern Library Classics, Complete and Unabridged, 2000, Book III, Chapter IV