Prvi vatikanski sabor
Prvi vatikanski sabor sazvao je papa Pio IX. 29. lipnja 1868. godine, nakon dugogodišnjeg razdoblja njegovog planiranja i pripremanja koje je započelo 6. prosinca 1864. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Katoličke crkve, održan tri stoljeća nakon Tridentskog sabora, otvoren je 8. prosinca 1869. godine, a prekinut je 20. listopada 1870. Održavao se u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sjednice. Sabor je prekinut zbog predaje Rima, pada Papinske Države i njezinog ujedinjena s Italijom, te nikad nije nastavljen. [1]
Sadržaj/Садржај |
Dogma o papinoj nezabludivosti [uredi - уреди]
Ovaj ekumenski sabor najpoznatiji je po dogmatskoj definiciji papine nezabludivosti (nepogrešivosti) kad govori ex cathedra, odnosno kada u svojoj osobini pastira i voditelja svih kršćana svojom vrhovnom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora sačuvati.
Koncilski dokumenti [uredi - уреди]
- Dei Filius - dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri,
- Pastor Aeternus - dogmatska konstitucija kojom se definira papinska nezabludivost.
Povezani članci [uredi - уреди]
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ Većinu tema, koje je sabor namjeravao obrađivati, obradio je tek Drugi vatikanski sabor gotovo stoljeće kasnije (1962.-1965.).
| Ekumenski sabori | |
|---|---|
| Pravoslavni i katolici | Prvi nicejski sabor | Prvi carigradski sabor | Efeški sabor | Kalcedonski sabor | Drugi carigradski sabor | Treći carigradski sabor | Sabor »Quinisextum« | Drugi nicejski sabor |
| Dio pravoslavnih | Četvrti carigradski sabor | Peti carigradski sabor |
| Katolička Crkva | Četvrti carigradski sabor | Prvi lateranski sabor | Drugi lateranski sabor | Treći lateranski sabor | Četvrti lateranski sabor | Prvi lionski sabor | Drugi lionski sabor | Sabor u Vienni | Sabor u Pisi | Sabor u Konstanci | Sabor u Sieni | Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci | Peti lateranski sabor | Tridentinski sabor | Prvi vatikanski sabor | Drugi vatikanski sabor |
