Prva državna duma Ruskog Carstva

Izvor: Wikipedia

1. saziv Državne dume Ruskog Carstva, za koga se često koristi izraz Prva državna duma, bilo je prvo predstavničko tijelo, odnosno moderni parlament u historiji Rusije, izabran na parlamentarnim izborima održanim u martu 1906. godine, a koje je raspušteno carskim ukazom 21. jula 1906. godine.

Do izbora je došla nakon što je u oktobru prethodne godine autokratski car Nikolaj II, suočen s eskalacijom protesta i nasilja poznatih kao Revolucija 1905, pristao na zahtjeve liberalne opozicije i proglasio Oktobarski manifest kojim obećaje donošenje ustava i prijenos dijela vlasti na Dumu. Carska vlada je 20. februara 1906. donijela izborni zakon kojim je ustanovila pravo glasa za sve muškarce iznad 25 godina; ono je bilo zapriječeno ženama, a birači i njihovi zastupnici su bili podijeljeni na četiri kolegija temeljenih na imovinskom cenzusu i drugim kriterijima. Usprkos toga, kao i bojkotu od dijela radikalne socijalističke opozicije, u Prvoj državnoj dumi su većinu dobili protivnici carske vlasti, iako uglavnom liberalne i umjerene orijentacije. Nikolaj je u aprilu nakon izbora proglasio Temeljni zakon, odnosno ustav, kojim je značajno umanjio zakonodavne ovlasti Dume, odnosno zadržao svu izvršnu vlast, a samu Dumu učinio inferiornom već postojećem Državnom savjetu, koji je funkcionirao kao isključivo savjetodavno tijelo.

Novoizabrana Duma se sastojala od 478 zastupnika. Najveći broj (179) su činili članovi novoformirane liberalne Konstitucionalno-demokratske partije (kadeta), a 97 zastupnika je pripadala umjereno lijevoj stranci Trudovika. Uz njih je također bilo izabrano 18 zastupnika markstističke Ruske socijaldemokratske radničke partije (RSDRP), 16 zastupnika umjereno konzervativnih Oktobrista, 63 zastupnika etničkih manjina, kao i 105 nezavisnih zastupnika, među kojima je bilo 34 esera.

Duma se prvi put sastala 27. aprila, a 10. maja je za predsjednika izabrala Sergeja Muromceva, uglednog pravnika i vođu kadeta. Iako su zasjedanja, s obzirom na nedostatak parlamentarnog iskustva, karakterizirala brojne svađe među zastupnicima, većina stranka je brzo našla zajednički jezik, odnosno došla u sukob sa Nikolajem. Tako su donesene rezolucije kojima se traži amnestija za sve političke zatvorenike i nastavak reformi, te su pokrenute javne istrage djelovanja carske vlade, prije svega njenih policijskih i represivnih organa. Duma je tokom svog zasjedanja izglasala samo dva zakona - ukidanje smrtne kazne i pomoć dijelovima Carstva koje je zahvatila glad.

Carska vlada na čelu sa reakcionarnim i ultrakonzervativnim premijerom Ivanom Gorjemjikinom se svim tim mjerama žestoko protivila. To je članove Dume natjeralo da izglasaju rezoluciju kojom mu iskazuju nepovjerenje i traže njegovu ostavku. Umjesto toga je 21. jula 1906. reagirao Nikolaj donijevši ukaz kojim raspušta Dumu. Dio članova, uključujući predsjednika Muromceva, se sa time nije htio pomiriti, te je predložio da Duma nastavi rad u Viborg u Finskoj, koja je uživala veću autonomiju u odnosu na carsku vlast, te Viborškim manifestom pozvao građane na proteste u znak podrške. Oni su, međutim, izostali te je energični premijer Pjotr Stolipin je dao dio članova Dume uhapsiti. Političku kriza se nastojala riješiti novim izborima u januaru 1907. kojima je izabrana Druga državna duma.