Propolis

Izvor: Wikipedia
Propolis
Propolis in beehives.jpg

Propolis

Porijeklo
Detalji
Vrsta jela pčelinji proizvodi
Temperatura jela hladno
Glavni sastojci med
Popunjavanje pukotina na košnici propolisom

Propolis je smolasta smjesa koju pčele prikupljaju sa pupoljaka stabala, biljnih sokova ili drugih biljnih izvora. Koristi se kao sredstvo za brtvljenje neželjenih otvora na košnici.

Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. To je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice kada postanu izletnice (od 21 dana života) sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno "sterilizaciju" ćelija sača... Ime propolis prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi "pro" - prije ili ispred i "polis"- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu dok drugi misle da nosi naziv prema riječi propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati-zaglađivati.

Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta. Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj "Priči (govoru) životinja" i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.), jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana.

Primjena[uredi - уреди]

Prikupljeni čisti propolis u staklenci

Preventivnom upotrebom propolis čuva zdravlje, ublažava tegobe u slučajevima Gripa, različitih oblika viroza, upalnih procesa Ždrela i usne šupljine.

Korisiti se i preventivno, te u akutnim stanjima promuklosti, parodontoze, pojave afti te neugodnog zadaha usne šupljine. Kao prirodni antibiotik djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina, površinskih ranica, ogrebotina i herpesa.

Sastav[uredi - уреди]

Sastav propolisa sadrži preko 60 prirodnih, kemijskih supstanci, a ni dan danas nije u potpunosti istražen, a sadrži: 55% smola, 30% voska, 10% eteričnih ulja i 5% peludi te vitamine E i B, željezo, cink, enzime, organske kiseline...

Djelovanje[uredi - уреди]

Posebnost propolisa je što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika. Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uklanja otekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunološkog sustava.

Skladištenje i čuvanje[uredi - уреди]

Gotove tinkture i propolis kao sirovina čuvaju se i skladište na tamnom mjestu izvan sunčeve svjetlosti, ne iznad sobne temperature.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]