Transupstancijacija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Pretvorba (transupstancijacija))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Pretvorba ili Transupstancijacija u Katoličkom nauku predstavlja dogmu, odnosno vjerovanje da se hostija i vino u zajednici, misi, odnosno slavlju euharistije (grčki = eucharisteo = (dobro naklono) zahvaljivanje) pretvaraju u istinsku krv i istinsko tijelo Kristovo. Pretvorba se događa u unutarnjoj bîti (supstanci), a ne u vanjskom izgledu.

Povijest pojma[uredi | uredi kod]

Oko sredine devetog stoljeća u svom spisu o Tajnoj večeri učenje kako je danas prihvaćeno (o stvarnoj a ne simboličkoj prisutnosti Krista u hostiji i vinu) prvi je zastupao i pred javnošću obznanio opat Pashasije Radbert, tad i nastaju prvi sporovi oko učenja. Protiv takve ekstremne konkretizacije jednog simbola suprotno mišljenje je smjelo izrazio Ratraman (Ratramne de Corbie), koji je kao redovnik u istoj opatiji iskazao stanovište o samo simboličkoj prisutnosti Krista u euharistiji. Odlučnog protivnika Pashasije Radbert je međutim našao u usamljenom misliocu svoga doba, Skotu Eriugena, opat od Malmesberija, koji je kao glasni protivnik Pashasijevog učenja ubijen od svojih kaluđera oko 889. god. (Hase - Povijest Crkve - po navodu C.G.Junga)

Prvi autor koji je upotrijebio sam pojam transubstantiatio bio je Ronaldo Bandinelli, budući Akelsandar III., papa, pojam je kasnije bio preuzet od Tome Akvinskoga i od Skolastike koji su precizirali značenje. U pontifikalnim dokumentima pojam se prvi put pojavljuje u IV.lateranskom saboru 1215.

Istu vjeru kasnije potvrđuje i definitivno formulira Tridentski sabor (1545-1563). Tridentski sabor u dogmatskoj definiciji od 11.studenog 1551. kaže: A budući da je Krist, Otkupitelj naš, o onom što je pružao pod prilikom kruha rekao da je zaista njegovo Tijelo, zato je uvijek u Crkvi Božjoj bilo uvjerenje, i to ovaj sveti Sabor sada ponovno izjavljuje: po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine (supstancije) kruha u supstanciju Tijela Krista, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu katolička Crkva nazvala transupstancijacijom. (Katekizam katoličke Crkve - 1376)

Pozvavši se na Tomu Akvinskoga, koji kaže: Prisutnost istinskog Tijela i istinske Krvi Kristove u ovom sakramentu ne moze se spoznati osjetilima, vec samo vjerom koja se temelji na Bozjem autoritetu. (Katekizam katoličke Crkve - 1381)

U drugim kršćanskim denominacijama[uredi | uredi kod]

Protestanti ne priznaju samu pretvorbu, već vjeruju da to rade na spomen na Isusovu smrt i da time izražavaju vjeru u njegov skori dolazak, a ne da vrše stvarno lomljenje Isusova tijela i pijenje njegove krvi. Smatraju da autoritet u nauku ima samo Bog i Božja riječ. Zbog odbacivanja nauka o transupstancijaciji među ostalima pogubljen je John Frith, Hugh Latimer i Thomas Cranmer dok su protestanti pogubljivali katolike koji su ispovijedali vjeru u transupstancijaciju, npr. Fidel Sigmaringenski (1622.), Marko Križevčanin, Melkior Gradec, Stjepan Pongraz (7. rujna 1619.) i Ivan Sarkander (18. veljače 1620.).

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Psihološki tipovi- Problem tipova u antičkoj i srednjovjekovnoj povijesti duha - Problem transupstancijacije (Izvori originala C.G.Jung GESAMMELTE WERKE - Walter-Verlag AG. Olten, 1971.)