Prescott Bush

Izvor: Wikipedia
Prescott Sheldon Bush
Prescott Bush

Na dužnosti
5. novembar 1952. – 2. januar 1963.
Prethodnik: William A. Purtell
Nasljednik: Abraham A. Ribicoff

Rođen/a 15. maj 1895. (1895-05-15)
Columbus, Ohio
Umro/la 08. oktobar 1972. (dob: 77)
New York
Državljanstvo američka
Politička stranka Republikanska
Suprug/a Dorothy Walker Bush
Djeca Prescott Bush, Jr.
George H.W. Bush
Nancy Walker Bush Ellis
Jonathan Bush
William H.T. Bush
Alma mater Yale University
Potpis Prescott Bush's signature
Vojna služba
Rod/služba Vojska SAD
Jedinica Američki ekspedicijski korpus
Bitke/ratovi Prvi svjetski rat

Prescott Sheldon Bush (15. maj 1895 – 8. oktobar 1972) bio je američki bankar s Wall Streeta i republikanski političar, koji je kao senator zastupao Connecticut od 1952 do januara 1963. Danas je poznatiji kao otac predsjednika Georgea H. W. Busha, odnosno djed predsjednika Georgea W. Busha.


Rani život[uredi - уреди]

Buš se rodio u porodici Semjuela Preskota Buša i Flore (Šeldon) Buš. Semjuel Buš je bio izvršni direktor željeznice, zatim predsjednik kompanije za obradu i proizvodnju čelika i, zatim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, službenik federalne vlade SAD na funkciji koordinacije i pomoći glavnim snabdjevačima oružja.

Preskot Buš je pohađao nastavu u školi „Sent Džordž“ u Njuportu,[1] na Roud Ajlendu, od 1908. do 1913. godine. Godine 1913. upisao se na Univerzitet u Jejlu, gdje su diplomirali i njegov djed, Džejms Smit Buš, generacija 1844, i njegov ujak, Robert E. Šeldon, generacija 1904. Na Jejlu je 1916. ušao u tajno društvo „Lobanja i kosti“ (eng. Scull and Bones)[2], kojem su kasnije pripadali i njegov sin, Džordž H. V. Buš, i njegov unuk, Džordž V. Buš.

Vojna karijera[uredi - уреди]

Nakon diplomiranja, Buš je služio u američkoj vojsci kao artiljerijski kapetan tokom Prvog svjetskog rata od 1917. do 1919. godine. Pohađao je obavještajnu obuku u Verdunu, u Francuskoj, i nakratko je bio pripojen u osoblje francuskih oficira. Služeći naizmjenično u artiljeriji i obavještajnoj službi, Buš je zapao u razmjenu vatre u ofanzivi Meza-Argon. Za to vrijeme Buš je svojoj porodici u SAD slao pisma u kojima je javljao da je dobio medalju za hrabrost. Spomenuta pisma su kasnije objavljena u lokalnim novinama u Kolumbusu, a Buš je negirao te tvrdnje, tvrdeći da su njegova pisma pisana „iz šale“, ne planirajući da kasnije budu objavljivana.[3]

Poslovna karijera[uredi - уреди]

Nakon otpuštanja iz vojske 1919. godine, Preskot Buš je počeo da radi za kompaniju „Simons hardver“ u Sent Luisu, u Misuriju. Kada se sa porodicom preselio u Kolumbus, u Ohajo, počeo je da radi u kompaniji Hap motor, gdje generalno nije imao poslovnog uspijeha. Napustio je firmu 1923. da bi postao direktor prodaje u kompaniji „Stedman prodakts“ u južnom Brejntriju, u Masačusetsu. U ovom periodu je živio u Miltonu, u Masačusetsu, u ulici Adams br. 173, kada se njegov sin, Džordž H. V. Buš, rodio.

Godine 1924, Buš je postao potpredsjednik kompanije „A. Hariman end kompani“. Njegov tast, Džordž Herbert Voker, takođe je radio za ovu kompaniju, kao i E. Roland Hariman i Najt Vuli, Bušove kolege sa fakultete i sadrugovi iz tajnog društva „Lobanja i kosti“. Sedam godina kasnije, on će postati partner u kompaniji „Braun braders Hariman end kompani“, koja je nastala spajanjem kompanija „A. Hariman end kompani“ i „Braun braders end kompani“ (privatna banka osnovana u Filadelfiji, u Pensilvaniji, 1818. godine).

Godine 1925, Buš se preselio u Grinvič, u Konektikatu, zaposlivši se kao menadžer u odjeljenju za poslove sa inostranstvom u kompaniji „Raber kompani“ iz Njujorka.

Preskot Buš je, kao i Hariman, bio jedan od vlasnika i direktor korporacije „Union benking“ (eng. Union Banking Corporation) koju je u oktobru 1942. godine, 10 mjeseci nakon napada na Perl Harbor, država oduzela na osnovu zakona o trgovini sa neprijateljem (Njemačkom).[4][5][6][7]

Od 1944. do 1956. Buš je bio član Korporacije Jejl, pravnog lica koje je upravljalo Univerzitetom u Jejlu. Buš je postao jedan od upravnika kompanije Si-Bi-Es (eng. CBS), nakon što ga je sa Vilijamom S. Pejlijem, predsjedavajućim kompanije, upoznao njegov blizak prijatelj i kolega Vilijam Averel Hariman, koji je u međuvremenu radio za Demokratsku stranku na poslovima lobiranja glasača.

Politička karijera[uredi - уреди]

Buš je bio politički aktivan po socijalnim pitanjima. Bio je uključen u Američku ligu za kontrolu rađanja od 1942. godine, a radio je i kao blagajnik prve nacionalne kampanje planiranog roditeljstva 1947. Bio je i rani podržavalac Ujedinjenog fonda za školovanje afroamerikanaca, vršeći dužnost predsjedavaoca ogranka te organizacije u Konektikatu 1951. godine.

Od 1947. do 1950. godine, vršio je dužnost finansijskog direktora Republikanske stranke u Konektikatu, i 1950. godine je bio kandidat Republikanske stranke za senat. Izvijesni kolumnista u Bostonu je jednom prilikom rekao da Buš „postaje poznat kao Hari Hopkins predsjednika Harija Trumana.“[8] Međutim, Bušova povezanost sa planiranim roditeljstvom je škodila njegovoj karijeri u visoko katoličkom Konektikatu, i predstavljala je osnovu za crkvene kampanje njegovih protivnika u predizbornom periodu; Bušovi su poricali tu povezanost, ali je Vilijam Bernet Benton ipak odnio pobjedu sa 1000 glasova razlike.

Godine 1952. izabran je za senatora, odnoseći pobjedu nad Abrahamom Ribikofom i tako zauzimajući upražnjeno mjesto u senatu nakon smrti Brajana Mekmahouna. Kao vijerni podržavalac predsjednika Dvajta D. Ajzenhauera, Buš je bio senator do januara 1963. godine. Ranije, 1952. godine, bio je ponovno izabran za senatora sa 55% glasova, odnoseći pobjedu nad demokratom Tomasom Dž. Dodom. Na ponovnim izborima 1962. godine nije se kandidovao. Za vrijeme svog rada u službi senatora, bio je ključni saveznik u izglašavanju Ajzenhauerovog Sistema državnih autoputeva.[9] Tokom svog mandata, on je podržavao i projekat podmornica tipa „Etan Alen“, donošenje zakona o pravima građana i osnivanje Korpusa mira.[10]

Bušova umjerena politika je vremenom postajala komplikovanija. U politici se često slagao sa njujorškim guvernerom Nelson Rokfelerom, ali lično nije gajio simpatije prema njemu i pored bliskih odnosa sa njegovim ocem i porodicom Rokfeler. Tokom predsjedničke kampanje 1964. godine, Buš je osudio Rokfelerov razvod od svoje prve žene i njegov novi brak sa 20 godina mlađom ženom sa kojom je imao aferu još tokom svog prvog braka.[10]

7. februara 2007. godine, u epizodi popularne emisije „Dejli šou“, gost emisije Ralf Nejder je pomenuo kako je njegova majka Rouz Nejder od Buša bila dobila obećanje da će biti izgrađena brana na rijeci blizu njihovog doma, tako što nije htjela da mu pusti ruku dok su se upoznavali.

Privatni život[uredi - уреди]

Grob Preskota Buša

Buž se oženio sa Doroti Voker 6. avgusta 1921. godine, u Kenebankport, u Mejnu. Imali su petoro djece: Preskota Buša mlađeg (1922), Džordža H. V. Buša (1924, dobio ime po Dorotinom ocu, Džordžu Herbertu Vokeru), Nensi Buš (1926), Džonatana Buša (1931) i Vilijama Buša (1938).

Godine 1937, Buš je osnovao Jejl gli klub, horsko društvo bivših učenika Univerziteta u Jejlu. Slijedeći svog tasta, Džordža Herberta Vokera, Buš je bio član Američkog golf udruženja, uspiješno radeći kao sekretar, potpredsjednik i napokon kao predsjednik, od 1928. do 1935. godine. Bio je višegodišnji šampion golf kluba „Raund Hil“ u Grinviču, u Konektikatu, i član komiteta kojeg je osnovao gradonačelnik Njujorka Robert F. Vagner mlađi u svrhu osnivanja kluba „Njujork mets“.

Buš je bio vlasnik dviju kuća u Njujorku, na Long Ajlendu, i u Grinviču, u Konektikatu. Pored toga, posjedovao je ljetnjikovac u Kenebankportu, u Mejnu, plantažu površine 40 kvadratnih kilometara u Južnoj Karolini i izdvojeno ostrvo uz obale Konektikata, ostrvo Fišers.

Umro je od raka pluća[1], 8. oktobra 1972. godine, u 77. godini života. Sahranjen je na groblju u Putnamu, u Grinviču, Konektikat.

Članci[uredi - уреди]

Članci koje je pisao Preskot Buš obuhvataju i sljedeće:

  • „Monetarna politika na vrijeme“ (eng. Timely Monetary Policy), časopis „Benking“ eng. Banking), jun i jul 1955.
  • „Za očuvanje mira, pokažimo Rusima koliko smo jaki!“ (eng. To Preserve Peace Let's Show the Russians How Strong We Are!), časopis „Riders dajdžest“ (eng. Reader's Digest), jul 1959.
  • „Politika je vaš biznis“ (eng. Politics Is Your Business), članak iz maja 1960.

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 NNDB: Preskot Buš
  2. NNDB: Društvo „Lobanja i kosti“
  3. O ovome je pisano u knjizi Tarplija, Vebstera i Antona Četkina (eng. Tarpley, Webster and Anton Chaitkin), „Džordž Buš: Neovlaštena biografija“ (eng. George Bush: The Unauthorized Biography): „Flora Šeldon Buš, Bušova majka, pisala je »Ohajo stejt žurnalu«: »Moj sin, Preskot S. Buš, telefonom je javio da nije odlikovan, kako je objavljivano u novinama prošlog mjeseca. Užasno se osjeća što se pismo, napisano iz šale, interpretira pogrešno. On kaže da nije nikakav heroj i traži od mene da dam objašnjenje. Biću vam zahvalna ako objavite ovo pismo.« Ovo pismo je objavljeno u »Ohajo stejt žurnalu« 6. septembra 1918.“ (eng. Flora Sheldon Bush, Bush's mother, wrote the Ohio State Journal, "A cable received from my son, Prescott S. Bush, brings word that he has not been decorated, as published in the papers a month ago. He feels dreadfully troubled that a letter, written in a spirit of fun, should have been misinterpreted. He says he is no hero and asks me to make explanations. I will appreciate your kindness in publishing this letter.... This letter appeared in the Ohio State Journal on Sept. 6, 1918.)
  4. "Hitler's Angel has 3 millions in N.Y. Bank". Washington Post (possible copyright violation)(relevance questioned). http://www.fleshingoutskullandbones.com/P.Bush-Union_Banking/grafx/thyssen.pdf. 
  5. "Documents: Bush's Grandfather Directed Bank Tied to Man Who Funded Hitler". Fox News (relevance questioned). http://www.foxnews.com/story/0,2933,100474,00.html#. 
  6. "Vesting Order Number 248". Federal Register (7 F.R. 5205). http://www.mbpolitics.com/Bush2000/VestingDetail.htm. 
  7. "Executive Order 9095 Establishing the Office of Alien Property Custodian". John T. Woolley and Gerhard Peters, The American Presidency Project. http://www.presidency.ucsb.edu/ws/print.php?pid=16232. 
  8. -{"Fair Enough" by Westbrook Pegler, Burlington Daily News-Times (North Carolina), August 22, 1950}-
  9. "A Bush at Both Ends: Before and After the Interstate Era". U.S. Federal Highway Administration. 18. 01. 2005. (last modified). http://www.fhwa.dot.gov/infrastructure/rw01d.htm. pristupljeno 06. 08. 2006.. 
  10. 10.0 10.1 -{Stephen Mansfield}- (2004). -{The Faith of George W. Bush}-. -{Tarcher}-. http://www.ereader.com/product/book/excerpt/16982. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Senat SAD
Prethodi:
William A. Purtell
Senator SAD (Klasa 3) iz države Connecticut
5. novembar 1952—3. januar 1963
Slijedi:
Abraham A. Ribicoff