Porodica Aleksander, ugledna židovska porodica iz Zagreba, u svoje vrijeme jedna od najbogatijih porodica na području Hrvatske. Preci porodice Aleksander su se doselili u Zagreb iz Novi Grada u Austriji za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Kroz nešto manje od stotinu godina Aleksanderi su imali važnu ulogu u gospodarskom i društvenom životu Zagreba i Hrvatske. Do 1941 bili su više pravi veliki klan nego obična porodica. Zbroje li se svi pokojni i danas živući pripadnici porodice Aleksander, dolazi se do približnog broja od preko 170 osoba u sedam generacija, uključujući i potomke ženskih grana. Praotac i pramajka zagrebačkih Aleksandera su bili Samuel i Julija (r. Rubin) Aleksander. Imali su pet sinova i nekoliko kćeri. Prvi se u Zagreb doselio četvrti po redu sin Ljudevit, koji se školovao na zagrebačkoj trgovačkoj školi. Muškarci starijih generacija su bili trgovci, da bi njihovi sinovi i unuci pohađali gimnazije i visoke škole, te postizali sjajne karijere. Među Aleksanderima je bilo odličnih liječnika, pravnika, inžinjera, profesora, umjetnika, bankara i industrijalaca. Skoro svi Aleksanderi su bili skloni neumornom radu, te shodno tome bili su i imućni. Posjedovali su mnogo nekretnina, imanja, tvornice, a industrijalci poput Samuela Davida i Šandora pl. Sesvetskog Aleksandera su mnogo godina dirigirali industrijskim-gospodarskim životom Hrvatskih zemalja na području Austro-Ugarske Monarhije, te kasnije Kraljevine Jugoslavije. Samuel David i Šandor su također prednjačili u filantropiji i činili su mnogo dobra, pomagali siromašnima i potrebitima. Nažalost, Drugi svjetski rat i Holokaust su označili kraj porodice Aleksander. Mnogi članovi porodice su stradali za vrijeme Holokausta, a preostali koji su bili nešto sretniji su se u strahu za vlastite živote razbježali po cijelom svijetu. Danas u Hrvatskoj samo jedan muški potomak nosi prezime Aleksander.[1]