Popis patrijarha Antiohije

Izvor: Wikipedia

Patrijarh Antiohije je jedan od prvotnih patrijarha u doba ranog kršćanstva, koji je predsjedao biskupima Sirije, Palestine, Armenije, Gruzije i Mezopotamije.[1]

Patrijarsi Antiohije[uredi - уреди]

  1. Petar Apostol (cca. 37 – cca. 53)
  2. Evodije (cca. 53 – cca. 69)
  3. Ignjatije (cca. 70 – cca. 107), koji je postao mučenikom za vrijeme cara Trajana. Njegovih sedam ne-kanonskih poslanica se smatra jedinstvenim izvorom podataka o ranoj Crkvi
  4. Heron (107–127)
  5. Kornelije (127–154)
  6. Eros (154–169)
  7. Teofil (cca. 169 – cca. 182)
  8. Maksim I (182–191)
  9. Serapion (191–211)
  10. Asklepijad Ispovjednik (211–220)
  11. Filet (220–231)
  12. Zebin (231–237)
  13. Babila Mučenik (237 – cca. 250), koji je, prema Nikeforu [2], postao mučenik u doba cara Decije.
  14. Fabije (253–256)
  15. Demetrije (cca. 256 – nepoznato), koga su zarobili Perzijanci pod Šapurom
  16. Pavle iz Samosate (260–268), koga je podržavala Zenobia, svrgnut od cara Aurelijana; u Pavlovo vrijeme Lukijan iz Antiohije je bio vođa Antiohijske katehetičke škole[3]
  17. Domno I (268/9–273/4) koga je podržavao car Aurelijan
  18. Timej (273/4–282)
  19. Kiril I (283–303)
  20. Tiran (304–314)
  21. Vitalis (314–320)
  22. Filogon (320–323)
  23. Eustatije (324–330), bivši biskup Bereje, gorljivi protivnik arijanstva; bio je svrgnut 327. i prognan 329. Međutim, sljedbenici Nikejskog simbola vjere su ga smatrali legitimnim biskupom do smrti.
  24. Paulin (330, šest mjeseci), bivši biskup Tira, polu-arijanac iz prijatelj Euzebija iz Cezareje
  25. Eulalije (331–332)
  26. Eufronije (332–333)
  27. Flacil ili Facelije (333–342), u čije vrijeme je značajno nadograđena crkva u Antiohiji, prema Nikeforu.
  28. Stefan I (342–344), arijanac i protivnik Atanazija iz Aleksadnrije, svrgnut 344.
  29. Leontije Eunuh (344–358), arijanac
  30. Eudoksije (358–359), bivši biskup Germanicije, kasnije (360–370) biskup Konstantinopola, homejac
  31. Ananije (359), odmah svrgnut
  32. Meletije (360—361), polu-arijanac, svrgnut u doba cara Valensa zbog homeousijanskih pogleda

Ovo svrgnuće je dovelo do Meletijske šizme, koja je proizvela nekoliko suprotstavljenih grupa i pretendenata na patrijaršiju Antiohije:


Homejska grupa

  • Euzoije (361–378), podržavao ga car Valens
  • Dorotej (378–381)


Meletijska grupa

Najveća od svih grupa, okupljena oko svrgnutog biskupa Meletija. Približavala se usvajanju Nikejskog simbola vjere i sudjelovala u Carigradskom saboru, ali je nisu priznali ni Aleksandrija ni Rim:

  • Meletije (362–381), koji je sudjelovao na Drugom carigradskom saboru.
  • Flavijan I (381–404), koji je osigurao priznanje od Aleksandrije i Rima 399.
  • Porfir (404–412)
  • Aleksandar (412–417), okončao je šizmu sa Eustatijancima 415.


Eustatijanska gruipa

Sljedbenici Eustatija, koji su se strogo držali Nikejskog simbola vjere, izabrali su sljedeće biskupe, koji su priznati od biskupa Aleksandrije i Rima:

  • Paulin (362–388)
  • Evagrije (388–393)

Nakon njegove smrti eustatijanci nisu izabrali nove biskupe. Godine 399. su izgubili priznanje Aleksandrije i Rima, ali ostali u šizmi do 415.


Apollonaristička grupa

Sirijski ne-halkedonaci priznaju Severa kao posljednjeg legitimnog patrijarha sve do njegove smrti 538. Godine 544. je nehalkedonski vođa Jakov Baradej posvetio Sergija od Tele kao biskupa Antihije, stvorivši posljednju šizmu između Sirijske pravoslavne crkve i Bizantske pravoslavne crkve.

Kasniji patrijarsi[uredi - уреди]

Za kasnije patrijarhe Antiohije, v.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Walter Bauer, Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature, 2ed., 1979
  2. de Boor, Carl, ed. (1880). Nicephori Archiepiscopi Constantinopolitani Opuscula Historica. Teubner (Leipzig, repr. NY, Arno Press, 1975) pp.129–132. ISBN 0-405-07177-9.
  3. Suda On Line, Adler number: lambda, 685, retrieved 27 December 2008.
  4. Evagrius of Antioch, Hist. Eccles. 4.5, "he was crushed in an earthquake that destroyed the city in the seventh year, tenth month of the reign of Justin." However, Evagrius' date was wrong. See footnote in reference

Eksterni linkovi[uredi - уреди]