Poljsko-ukrajinski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Poljsko-ukrajinski rat
Segment Ukrajinske revolucije
Datum 1. novembar 1918 – 17. jul 1919
Lokacija Istočna Galicija, Karpatska Rutenija, Volinja, Bukovina, današnja Ukrajina, Poljska, Rumunjska
Ishod poljska pobjeda
Sukobljene strane
Poljska Poljska

Rumunija Rumunjska


samo policijske snage
 Mađarska  Čehoslovačka

Ukrajina Zapandoukrajinska Narodna Republika

 Ukrajinska Narodna Republika
Ukrajina Guculska Republika Ukrajina Republika Komanča

Snage
Poljska poljske snage: 190.000

Rumunija rumunjske snage: 4.000 Prva Mađarska Republika mađarske snage: 620–?

Ukrajina Zapadnoukrajinska Narodna Republika 70.000–75.000[1] ili preko 100.000[2]

 Ukrajinska Narodna Republika 35.000
Ukrajina Guculska Republika 1.100
Ukrajina Republika Komanča 800

Žrtve i gubici
10.000 15.000

Poljsko-ukrajinski rat (polj. Wojna polsko-ukraińska, ukr. Польсько-українська війна) je oružani sukob koji se od kraja 1918. do sredine 1919. na području današnje Zapadne Ukrajine vodio između snaga novoproglašene poljske države na jednoj, i ukrajinskih nacionalista i njihovih državnopravnih entiteta (prije svega Zapadnoukrajinske Narodne Republike) na drugoj strani. On je izbio neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske koja je dotada vladala Galicijom i drugim područjima Zapadne Ukrajine na kojima je tada uz ukrajnsko stanovništvo postojala i značajna poljska manjina, a što je dovelo do spora između dviju strana; Ukrajinci su inzistirali na pravo na samoodređenje, dok su Poljaci nastojali novoj državi priključiti teritorije nekadašnje Poljsko-Litavske Unije. Na samom početku sukoba su Ukrajinci imali prednost, prije svega zahvaljujući izrazitoj brojčanoj premoći, te su nakratko zauzeli Lavov; ubrzo su se, međutim, iskazale i njihove slabosti, prije svega nedostatak školovanih oficira u novosnovanoj ukrajinskoj Galicijskoj armiji, ali i diplomatska izolacija Zapadnoukrajinske Narodne Republike, koja je jedine saveznike imala u Čehoslovačkoj i Ukrajinskoj Narodnoj Republici. Poljska je, nasuprot toga, dobila ključnu logističku i diplomatsku podršku Francuske, ali i drugih vodećih političara Antante koji su u Poljskoj vidjeli ključni element antisovjetske koalicije u ruskom građanskom ratu. Ukrajinske snage su, ostavši bez municije, do sredine 1919. prisiljene povlačenje, te je rat završio primirjem kojim je stara granica na rijeci Zbruch uspostavljena kao demarkacijska linija. Poljska i Ukrajinska Narodna Republika su sljedeće godine sporazumom u Varšavi sklopile antisovjetski savez koji će dovesti do Kijevske ofenzive i eskalacije sovjetsko-poljskog rata. On je pak 1921. formalno okončan sporazumom u Rigi koji je potvrdio poljsko-ukrajinskim ratom utvrđene granice kao granice između Poljske i sovjetske Ukrajine. Na područjima pod poljskim nadzorom je, pak, u međuratnom periodu počela djelovati separatistička i iredentistička Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN), a za vrijeme Drugog svjetskog rata će poljska zajednica postati predmetom brutalnog etničkog čišćenja.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Lev Shankovsky. Ukrainian Galician Army. Encyclopedia of Ukraine. Vol. 5. 1993.
  2. William Jay Risch. The Ukrainian West: Culture and the Fate of Empire in Soviet Lviv. Harvard University Press. 2011. p. 30.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]