Podmornice klase Una
| Klasa Una | |
|---|---|
| Državna pripadnost: SFRJ |
.svg){kind=small}
|
| Klasa i vrsta | Diverzantske podmornice |
| Naručitelj | JRM |
| Brodogradilište | Brodogradilište specijalnih objekata, Split |
| Status | Izvan službe |
| Karakteristike | |
| Istisnina | 76 t (površinska) 88 t (podvodna) |
| Dužina | 18,80 m |
| Širina | 2,7 m |
| Brzina | 8 čv. (podvodna) 7 čv. (površinska) |
| Doplov | 250 nm (3 čv.) |
| Podvodna autonomija | 4 dana |
| Dubina zarona | 120 m |
| Posada | 4 + 6 diverzanta[1] |
| Naoružanje | 4 x na dnu ležeće mine[1] |
Klasa Una bila je klasa jugoslavenskih diverzantskih podmornica. U razdoblju od 1981. do 1989. je izrađeno šest podmornica: P-911 Tisa, P-912 Una, P-913 Soča, P-914 Zeta, P-915 Vardar i P-916 Kupa.[2] Dizajnirane su za tajno polaganje manjih minskih polja ili dostavu diverzanata unutar neprijateljskog područja.
Raspadom SFRJ, sve podmornice su odvezene u Crnu Goru osim P-914 Zete koja se u trenutku sukoba nalazila na remontu. Kasnije je preuređena, produžen joj je trup te je pod oznakom P-01 Velebit do 2001. plovila u sastavu HRM. Na početku 2009. crnogorske vlasti su objavile da namjeravaju po jednu podmornicu dati Hrvatskoj i Srbiji (za Sloveniju je već ranije odlučeno da će joj pripasti jedna podmornica) dok bi preostale dvije trebale ostati u Crnoj Gori.[3] Sve podmornice bi trebale biti izložene kao muzejski eksponati.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „www.hrbi.hr”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-29. Pristupljeno 2013-09-03.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-11. Pristupljeno 2013-09-03.
- ↑ dnevnik.hr
