Coordinates: 39°01′14″N 31°17′21″E / 39.020439°N 31.289145°E / 39.020439; 31.289145

Pustošenje Amoriona

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Pljačka Amoriona)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pustošenje Amoriona
Segment Bizantsko-arapskih ratova
Datum august 838.
Lokacija Amorion
Ishod Grad zauzet i uništen od strane Abasida
Sukobljene strane
Bizantsko Carstvo Abasidski Kalifat
Komandanti i vođe
Car Teofil
Aetios
Kalif al-Mu'tasim
Afshin
Ashinas
Snage
30.000[1] 80.000[2]
Žrtve i gubici
30.000–70.000 vojnika i civila ubijeno[3][4] nepoznato

Pustošenje Amoriona, koje se zbilo u augustu 838. godine, predstavljalo je jedan od važnih događaja bizantsko-arapskih ratova, odnosno posljedicu uspješne opsade bizantskog grada Amorion koju je izvela abasidska vojska pod kalifom Al-Mutasimom.

Do nje je došlo nakon što je kalif odlučio zauzeti grad u znak odmazde za niz prepada koje su preko granice izveli Bizantinci prethodne godine; motiv za napad je bio i taj što je Amorion bio jedan od najvećih i najbogatijih gradova tadašnjeg Bizanta, ali i rodno mjesto vladajuće Amorijske dinastije. Kalif je radi pohoda prikupio izuzetno veliku vojsku, i podijelio je u dva dijela; bizantski car Teofil koji, je pokušao zaustaviti jednu od dvije abasidske vojske, je teško poražen u bitci kod Anzena. Abasidske vojske su se potom spojile te zauzele napuštenu Ankiru (današnja Ankara), te potom opkolile Amorion.

Grad je bio dobro utvrđen i branio ga je veliki garnizon, ali se jedan od tamošnjih komandanta odlučio na izdaju te jedan dio bedema namjerno ostavio nebranjenim. Abasidske snage su tako nesmetano prodrle u grad te ga izložile strahovitoj pljački, paležu i pustošenju. Pretpostavlja se da je oko polovica svih stanovnika ubijeno, a preživjeli bačeni u roblje. Amorion se od tog udarca nikada nije oporavio. Većina preživjelih stanovnika je, pak, puštena na slobodu nakon primirja 841. godine, ali su najugledniji građani među njima odvedeni na kalifov dvor u Samaru gdje su godinama kasnije pogubljeni poslije odbijanja da prijeđu na islam, te poslije postali poznati kao 42 mučenika Amoriona.

Iako su Teofil i Bizantinci bili duboko demoralizirani ovako katastrofalnim događajem (koji je značajan odraz pronašao i u tadašnjim historijskim zapisima), on nije imao neposredne posljedice na dalji tok bizantsko-arapskih ratova. Al-Mutasim je, čuvši o zavjeri odnosno pobuni protiv svoje vlasti, odlučio prekinuti pohod i vratiti se u Bagdad, omogućivši Bizantincima da se postepeno oporave od gubitaka. Za Bizant su, međutim, posljedice bile vidljive u tome što je car Teofil bio duboko diskreditiran, a zajedno sa njim i njegova ikonoboračka politika, koju će njegovi nasljednici ubrzo napustiti.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Treadgold 1988: str. 414–415.
  2. Treadgold 1988: str. 297.
  3. Ivison 2007: str. 31.
  4. Treadgold 1988: str. 303.

Literatura[uredi | uredi kod]

39°01′14″N 31°17′21″E / 39.020439°N 31.289145°E / 39.020439; 31.289145