Plinijska erupcija

Izvor: Wikipedia
Umjetnički prikaz plinijske erupcije

Plinijska erupcija je tip vulkanske erupcije karakterističan po sličnosti sa erupcijom Vezuva iz 79. godine naše ere, koju je opisao Plinije Mlađi. Plinijske erupcije karakterišu kolone gasa i vulkanskog pepela, koje se protežu do stratosfere. Glavne karakteristike su izbacivanje velike količine plovućca i veoma snažne i kontinuirane erupcije eksplodirajućeg gasa.

Kratke erupcije mogu se završiti i za jedan dan, ali duže erupcije mogu potrajati od nekoliko dana do nekoliko meseci. Duže erupcije započinju stvaranjem oblaka vulkanskog pepela, ponekad sa piroklastičnim tokovima. Količina izbačene magme može biti toliko velika da vrh vulkana može da kolabira, čime nastaje kaldera. Finozrn pepeo može se deponovati na velikoj površini oko vulkana. Plinijske erupcije su obično praćene velikom bukom, kao što je bila stvorena tokom erupcije vulkana Krakatau.

Lava je obično riolitskog sastava i bogata je silikatima. Bazaltna lava nije uobičajena za ovaj tip erupcije.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]