Pizonova zavjera

Izvor: Wikipedia

Pizonova zavjera je naziv za zavjeru, odnosno pokušaj pripadnika rimske aristokracije na čelu sa Gajem Kalpurnijem Pizonom da svrgnu omraženog cara Nerona. Iako neuspjela, zavjera je potakla niz događaja koji će za samo nekoliko godina dovesti do Neronove smrti i pada Julijevsko-Klaudijevske dinastije, odnosno baciti Rim u novi period kaosa i građanskog rata.

Zavjerenike je motiviralo sve veće nezadovoljstvo Neronovom vladavinom, koje je tinjalo, pogotovo od godine 62. kada je umro njegov vodeći suradnik Sekst Afranije Bur, a tutor Seneka pao u nemilost. Neronov glavni pomoćnik je postao omraženi pretorijanski komandant Tigelin, a sam Neron je sve više izazivao i ponižavao Senat, sve manje skrivajući namjere da Principat i tradicionalne rimske institucije zamijeni helenističkom despocijom. Nezadovoljstvo je dodatno eskaliralo nakon velikog požara 64. godine, za koji je optužen sam Neron, odnosno čije posljedice su Neronu oduzele popularnost i podršku koju su carevi tradicionalno uživali među siromašnim plebsom.

Tacit navodi kako su u zavjeru bilo umiješane 41 osobe, među kojima 19 senatora, 7 vitezova, 11 vojnika ili oficira te 4 žene. Motivi zavjerenika su bili različiti - dio je nastojao obnoviti prije jedan vijek iščezlu Republiku, a dio je nastojao tek Nerona zamijeniti boljim carom u liku naočitog i popularnog Pizona. Pizon je u zavjeru uspio uključiti Fenija Rufa, Tigelinovog zamjenika na čelu Pretorijanske garde. Plan nije bio jasno razrađen; dogovoreno je tek da Ruf nakon Neronovog ubistva Pizona dovede svojim ljudima i predstavi kao novog cara.

Jedan od zavjerenika je bila oslobođenica, odnosno kurtizana po imenu Epiharida. Ona je postala nezadovoljna sporošću i neodlučnošću zavjerenika, te je na svoju ruku nastojala u zavjeru uključiti osobe za koje je vjerovala da će biti odlučnije. Njen izbor je pao na Volosija Prokula, jednog od komandanta mornarice u Mizenu. Epiharida mu je rekla kako postoji zavjera, ali nije odala imena. Prokul je odmah o svemu izvijestio Nerona. Epiharida je uhapšena, ali usprkos mučenja nije odala tko nastoji ubiti Nerona.

Njen trud je, međutim, propao nakon što je o zavjeri doznao oslobođenik po imenu Milih te, nakon što se o svemu posavjetovao sa suprugom, odlučio to podijeliti sa Epafroditom. Nakon toga je Pizon uhapšen, a ubrzo nakon toga i svi ostali zavjerenici.

Neron je nakon toga naredio Pizonu da izvrši samoubistvo. Ukupno je pogubljeno 19 ljudi - među njima i Epiharida, Fenije Ruf, ali i znameniti pjesnik Lukan, satirist Petronije te Seneka. 13 zavjerenika je osuđeno na izgnanstvo, dok su četvorica pomilovana.

Izvori[uredi - уреди]

  • Pagán, Victoria Emma. Conspiracy Narratives in Roman History. Austin, TX: University of Texas Press, 2004. Pp. ix + 197. ISBN 0-292-70561-1.