Perzijski jezik

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Persijski jezik)
Perzijski jezik
فارسی (Fârsi)
Države govorenja Iran, Afganistan, Bahrein, Tadžikistan, i određene regije Uzbekistana
Regije govorenja Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija
Broj govornika materinski jezik: 61–71 milijuna

uključujući strane govornike: 110 milijuna

Rang 19.
Klasifikacija indoeuropski jezici

 indoiranski
  iranski
   zapadnoiranski
    jugozapadnoiranski
     perzijski

Službeni status
Služben u Iran, Tadžikistan i Afganistan
Regulatori Akademija perzijskog jezika i književnosti, Afganistanska akademija znanosti
Jezični kôd
ISO 639-1 fa
ISO 639-2 per (B) / fas (T) (B)
ISO 639-3 {{{iso3}}}
SIL razni oblici
p  r  u
Information icon.svg

Perzijski (farsi) je službeni jezik Irana. Pripada porodici indo-europskih jezika, i to u satem-jezike.

Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.

Kao indo-europski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:

Novi perzijski jezik datira od momenta prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine n.e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.

Neke sličnosti između hrvatskog i perzijskog jezika[uredi - уреди]

Ovo su zemlje u kojima se govori perzijski jezik. Tamnozeleno su obilježena područja u kojima je služben ovaj jezik. Svjetlozeleno su osvjetljena područja u kojima taj jezik govori manjina i nije služben.

Kada se govori o riječima orijentalnog podrijetla prisutnima u hrvatskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji slijedeće objašnjenje: »Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla«. Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike pa tako i u hrvatski. Sustavno širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanskih Turaka na Balkan i trajalo je tijekom više stoljeća. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenle kao turcizmi u hrvatskom jeziku.

Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u hrvatskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući utjecaji staroperzijskog jezika na hrvatski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su Hrvati prije dolaska u ove krajeve naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim utjecajima koje je hrvatski jezik pretrpio tijekom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa suvremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika.

Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.

Cilj ovog članka nije dokazivanje ili pobijanje hipoteze o staroiranskom podrijetlu Hrvata. Prije bi se mogao protumačiti kao poticaj, »mali prozor« za daljnja istraživanja svima onima koji su se posvetili sustavnom proučavanju ove teorije, a posebno kao poticaj svima onima kojima je jezik predmet znanstvenog proučavanja, prije svega lingvistima i filolozima.

Ovdje je potrebno napomenuti da svako dublje i sustavnije izučavanje ovog nedovoljno istraženog područja zahtijeva timski rad stručnjaka iz oblasti starohrvatskog i staroperzijskog jezika, pri čemu bi, naravno, i svaka vrsta interdisciplinarne suradnje s povijesničarima, etnolozima i antropolozima bila dobrodošla.

Mnogi stručnjaci smatraju da su neke donje podudarnosti slučajne, a druge rezultat dubinske srodnosti perzijskog i hrvatskog kao dva indoeuropska jezika (ali ne srodnija nego npr. hrvatski i latinski).

Glagoli[uredi - уреди]

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni                       govorni
sam, jesam      perz. hastam                    hasam 
si, jesi        perz. hasti                     hasi    
je              perz. hast ili ast              -e 
smo, jesmo      perz. hastim                    hasim 
ste, jeste      perz. hastid                    hasid 
su, jesu        perz. hastand                   hasand 
  • dati, perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
  • derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
  • čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
  • goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
  • htjeti, perz. hāstan – konjugacija:
hoć(u)          perz. xāh(am)                    
hoć(eš)         perz. xāh(i)                             
hoć(e)          perz. xāh(ad)           
hoć(emo)        perz. xāh(im) 
hoć(ete)        perz. xāh(id)  
hoć(e)          perz. xāh(and) 
  • kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
  • lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
  • lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
  • napisati, pisati, perz. neveštan ili nebeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
  • njušiti, novoperz. njušidan, prezentska osnova: njuš < perz. prezentska osnova: niyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: nigauš
  • peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ

Imenice[uredi - уреди]

  • adrija, perz. daryā : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
  • Bog , staroperz. bağ < sanskrit bağ
  • ban, avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
  • brat, perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
  • čuča, perz. đuđe
  • jesen, perz. hazān
  • kolač, perz. koluče (vrsta kolača)
  • kuća, perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
  • govedar, perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
  • mater, perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
  • miš, perz. muš
  • mozak, perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
  • nov, perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
  • obrva, perz. abru (u množini: abrovān)
  • pazuh, perz. bazu (nadlaktica)
  • pusa, perz. bus, buse
  • stan, perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: zemlja Armena (Armenija), Ozbakestān: zemlja Uzbeka (Uzbekistan)
  • uši, perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
  • vjetar, perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
  • žena, perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
  • zima, perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < sanskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)

Brojevi[uredi - уреди]

  • dvjesto, perz. dvist, devist
  • jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni) : jedan, komad nečega
hrvatski     perzijski  [[sanskrt]]     avestijski

jedan,          jek             < eka                < aeva 
dva,            do              < dva                < dva
tri,            se              < tri                < thri
četiri,         čahar           < čatvar     < čathwar 
pet,            panđ            < panča      < panča
šest,           šeš             < šaš                < xšvaš
sedam,          haft            < sapta      < hapta
osam,           hašt            < ašta               < ašta
devet,          noh             < nava       < nava
deset,          dah             < dasa               < dasa

Prijedlozi[uredi - уреди]

  • iz (od), perz. az
  • do, perz.

Pridjevi[uredi - уреди]

  • tanak, perz. tang
  • više, perz. biš
  • znan, perz. šenās < avestijski žnatar
  • baština, perz. bāstān

Sufiksi[uredi - уреди]

  • -ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

Upitne zamijenice[uredi - уреди]

  • ča (što), perz. če ili či npr. ča je? perz. (govorni) či-je?
  • ko (tko), perz. ki npr. ko (tko) je? perz. (govorni) ki-je?

Upitni prilog[uredi - уреди]

  • kuda, perz. kođā (kodja)

Mjesni prilozi[uredi - уреди]

  • ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
  • ovdje, staroperz. avadā: ovdje

Perzijska abeceda[uredi - уреди]

Glavni članak: Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

Literatura[uredi - уреди]

  • Natel Khanlari, P., «Povijest perzijskog jezika I, II i III», Nashr-e Nou, Tehran, Iran, 1986.
  • Dustkhah, J. «Avesta», Entesharat-e Morvarid, Tehran, Iran, 1995.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]