Paulin iz Nole

Izvor: Wikipedia
Sveti Paulin od Nole
Linzer Dom - Fenster - Paulinus von Nola.jpg

Rođen/a 353, Burdigala u Galiji (današnji Bordeaux)
Umro/la 22. jun 431, Nola, kraj Napulja
Štuje se u Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva
Kalendar svetaca 22. jun

Sveti Paulin (Paolino) iz Nole, također poznat i kao Pontificije Meropije Anicije Paulin (Pontificus Meropius Anicius Paulinus)[1] (Bordeaux, 353 – Nola, kraj Napulja) bio je rimski senator koji se 394. posvetio kršćanskom monaštvu, sa vremenom postao biskup Nole i pomogao razriješiti spor oko izbora pape Bonifacija I, zbog čega je kasnije proglašen svecem.

Paulin je poticao iz bogate aristokratske porodice sa brojnim posjedima u Akvitaniji, sjevernoj Hispaniji i južnoj Italiji, za koju historičari vjeruju da je prihvatila kršćanstvo više iz političkih nego iz duhovnih razloga. Obrazovao se u Burdigali (današnji Bordeaux) kod znamenitog paganskog retoričara i pjesnika Auzonija koji je postao njegov blizak prijatelj, a prema nekim modernim tumačenjima [2] i homoseksualni ljubavnik. Postao je član Senata te su mu povjerene upravne dužnosti u Kampaniji. Po povratku u Burdigalu se oženio za Hispanku po imenu Terazija, sa kojom se 389/390. preselio u današnju Barcelonu. Tamo im je umro malodobni sin zbog čega se Paulin sve više počeo okretati kršćanstvu i zanimati za monaški život, zbog čega je razvio intenzivnu prepisku sa Svetim Jeronimom. Godine 393/394. a na inzistiranje naroda ga je Lampije zaredio za svećenika protiv njegove volje. Poslije se sa suprugom vratio u Kampaniju, vodeći prepisku kako sa Auzonijem i Jeronimom, tako i sa Sulpicijem Severom, Vitricijem i Augustinom; jedno od tih pisama je Augustina potaklo da napiše tekst koji će poslije postati znamenite Ispovijesti.

Za biskupa Nole je izabran 410. gdje se posvetio izgradnji crkava i drugih svetišta posvećenih svecu i mučeniku Feliksu iz Nole, a njemu je također napisao i himne. Također je bio aktivan i u crkvenim skupovima, odnosno nastojanju da se odredi stav Crkve prema pelagijanstvu.

Umro je 431. Njegove kosti je kao relikvije oko 800. lombardski princ od Beneventa sklonio u Rim, da bi ih se ponovno pokopale u novoj katedrali u Noli 1909. Dio relikvija se, pak, čuva i u gradiću Sutera na Siciliji.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Löffler, K. (1911). "St. Paulinus, Bishop of Nola". The Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  2. Norton, Rictor (editor; 1998). - My Dear Boy: Gay Love Letters through the Centuries.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]