Paskal II

Izvor: Wikipedia
Pascal II.
Paschalis II.
Filip1Frr.jpg
Papinstvo počelo 13. august 1099.
Papinstvo završilo 21. januar 1118.
Prethodnik Urban II.
Nasljednik Gelazije II.
Rođen oko 1050.
Santa Sofia (Sveto Rimsko Carstvo)
Umro 21. januar 1118.
Rim, Papinska Država
Ostali pape imena Paskal

Paskal II. (? - 21. januar 1118), rođen kao Rainerio Raineri bio je 160.- papa, koji je stolovao od 13. augusta 1099. do 21. januara 1118. godine. Njegov pontifikat, neuobičajeno dug za srednjovjekovne standarde, bio je obilježen uspostavljanjem dominacije Katoličke crkve nad od strane križara osvojenim područjima Levanta, ali i bezuspješnim pokušajima da se okonča borba za investituru sa rimsko-njemačkim carevima.

Biografija[uredi - уреди]

Rodio se u zamku Bleda (današnje mjesto Santa Sofia kraj Forlija, kao sin lokalnog plemića. U mladosti se priključio benediktincima, a potom klinijevcima. Kao sljedbenika gregorijanske reforme ga je papa Grgur VII imenovao 1076. kardinalom, odnosno biskupom crkve lateranske crkve San Clemente. Za vrijeme Urbana II je služio kao papski legat u Španiji.

Za papu je izabran nakon Urbanove smrti 1099. godine. Njegov glavni suparnik, antipapa Klement III, umro je 1101. u izgnanstvu u Ravenni. Paskal se brzo obračunao s dva njegova nasljednika - Teodorikom i Albertom - koji su se iste godine zarobljeni. Sukob sa carevima se činio završenim 1104. kada je ekskomunicirani car Heinrich IV svrgnut od strane vlastitog sina Heinricha V, koji je od Paskala tražio oprost. Međutim, već nakon očeve smrti 1105. Heinrich je odlučio, kao i otac, uspostaviti svjetovnu investituru, te je sukob obnovljen. Iste godine je u Rimu lokalno plemstvo za novog antipapu izabralo Silvestra IV, zbog čega je Paskal prisiljen bježati u Tivoli. Odatle je 1106. otišao u Francusku tražiti podršku od kralja Filipa I i princa Louisa, ali se septembra 1107. vratio u Italiju bez rezultata.

Nakon nekoliko godina je sa Heinrichom uspio postići načelni kompromis - prema njemu bi car odustao od investiture, a zauzvrat bi se Crkva odrekla svih svojih posjeda u Toskani, kao i svjetovne vlasti. Heinrich je došao u Rim kako bi ga Paskal okrunio za cara, ali je u gradu izbio ustanak. Heinrich se povukao, ali je sa sobom kao zarobljenike poveo papu i kuriju. Nakon što je od pape ishodio obećanje da se prihvatiti sve njegove zahtjeve, Heinrich se vratio u Rim, gdje ga je 13. aprila 1111. Paskal okrunio za cara. Međutim, čim se Heinrich vratio u Njemačku, Paskal je sazvao crkveni sinod koji je papine odluke poništio, proglasivši ih iznuđenim silom.

Papa je nastavio vladati Rimom sljedećih nekoliko godina. 15. februara 1113. je donio ukaz kojim odobrava rad ivanovaca, a 1116. proglasio križarski rat protiv muslimana u Španiji. Također je potvrdio Erika Gnupssona za prvog biskupa Grenlanda, odnosno, prema današnjim tumačenjima, prvog biskupa u Sjevernoj Americi.

Godine 1117. se vratio u Italiju kako bi potvrdio svoju vlast. Njegove su trupe zauzele Rim i protjerale Paskala i njegove pristaše. Nakon Heinrichovog povlačenja se Paskal vratio u Rim, ali je ubrzo umro. Naslijedio ga je njegov kancelar, koji je uzeo ime Gelazije II.