Pasja ruža

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pasja ruža
Cvijet ruže Rosa canina
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Rosoideae
Rod: Rosa
Podrod: R. subg. Rosa
Sekcija: Rosa sect. Caninae
Vrsta: R. canina
Dvojni naziv
Rosa canina
L.
Grm divlje ruže u Rijeci

Pasja ruža (lat. Rosa canina L.; u narodu poznata i kao divlja ruža) je grmolika je biljka iz roda Rosa i porodice Rosaceae. Drugi nazivi pod kojima je poznata jesu: šipak, divlji šipak, ščipak, šibek, šip, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, pasja roža i drugi.

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Izraste u 2 do 3 metra razgranjeni i prema dolje obraslim bodljikama grm. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjenični i neparno perasti, sastavljeni od 5 do 7 jajastih, oštro nazubljenih listića. Cvate od maja do jula, u nižim predjelima cvate obično u proljeće, u višim kasnije. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crvene ili crvenonarančaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlačicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama, a dozrijevaju većim dijelom od sredine septembra.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Raste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Evropi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.

Ljekoviti dijelovi biljke[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Šipak

Latice cvijeta pasje ruže sabiru se u vrijeme cvatnje i dodaju jelima ili ukuhavaju sa šećerom. Od izraslina koje se katkad pojavljuju na granama izazvane ubodom šipkove ose šiškarice priprema se tinktura, a mladi listovi (koji su vrijedan izvor vitamina C) služe za pripremu čajeva. Ovisno o staništu, već se od kolovoza sabiru mesnati plodovi pasje ruže prije nego potpuno sazriju, potamne i omekšaju, a najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo gubiti boju, a uz zeleno usplođe oraha predstavlja najbogatiji prirodni izvor tog vitamina. Službena uporaba razlikuje plodove bez sjemena i sjemenke, a sami tvrdi plodići (sjemenke) mogu se rabiti kao začin ili također čaj vrlo ugodna mirisa. Plodovi se iskorištavaju za jelo, dodaju u salate, juhe, kompote, te se pripremaju čajevi, marmelade, pekmezi, šipkovo vino, šipkov liker.

Poštanska marka[uredi | uredi kod]

Hrvatska pošta je 5. 6. 2004. godine u sklopu prigodnih poštanskih maraka posvećenih hrvatskoj flori, povodom Svjetskog dana zaštite okoliša u promet stavila niz od tri marke posvećene ljekovitom bilju. Nominalne vrijednosti maraka niza su 2,30, 2,80 i 3,50 kuna, a prikazuju pasju ružu, mirisnu ljubicu i paprenu metvicu[1].

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-06. Pristupljeno 2015-01-06. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Pasja ruža
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Pasja ruža
Wikivrste imaju podatke o: Pasja ruža