Parlament Irana

Izvor: Wikipedia
Parlament Irana
((fa)) مجلس شورای اسلامی
Madžlis-e Šora-je Islami
32. saziv
LogoMadžlis.png
Logo parlamenta
Parlament Irana.JPG
Zgrada iranskog parlamenta
Vrsta
Vrsta jednodomni
Historija
Osnovano 6. 11. 1906.
Prednik Nacionalno savjetodavno vijeće
Početak saziva 27. 5. 2012.
Vodstvo
Glasnogovornik Ali Laridžani, IUI/UFK
(od 2. 5. 2008.)
1. zamjenik glasnogovornika Muhamed-Reza Bahonar, IUI/UFK
(od 26. 5. 2011.)
2. zamjenik glasnogovornika Masud Mir Kazemi, SMP
(od 28. 5. 2012.)
Predstavnik manjina Masud Pezeškijan
(od 5. 6. 2012.)
Struktura
Broj zastupnika 290
Političke grupe Konzervativci (182)
     Udruženi front konzervativaca (98)
     Front stabilnosti islamske revolucije (43)
     Glas naroda (19)
     Stranka monoteizma i pravde (17)
     Front vizije i islamskog buđenja (5)

Reformisti (75)
     Demokratska koalicija reformista (60)
     Radnička koalicija (11)
     Umjereni reformisti (4)

     Nezavisni (19)
     Vjerske manjine (14)
Duljina mandata 4 god.
Izbori
Posljednji izbori 2. 3. i 4. 5. 2012.
Sljedeći izbori 2016.
Mjesto zasjedanja
Iran Baharestan, Teheran, Iran
35°41′31″N51°26′4″E
Ustav
Ustav Islamske Republike Iran (od 28. 7. 1989.)
Web-stranica
www.majlis.ir

Parlament Irana (perz. مجلس شورای اسلامی; Madžlis-e Šora-je Islami, dosl. Islamsko parlamentarno vijeće) je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Islamskoj Republici Iran. Zastupnici se biraju na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborma tajnim glasovanjem, a mandat im traje četiri godine.

Historija[uredi - уреди]

Prvi iranski parlament ustrojen je 6. 11. 1906. kao rezultat ustavne revolucije. Do Iranske revolucije odnosno ustavnih reformi 28. 7. 1989. nosio je naziv Nacionalno savjetodavno vijeće. Predrevolucionarni Senat Irana ukinut je 1979. godine, no sistem je de facto ostao dvodomni s obzirom da je uvedeno Vijeće čuvara.

Lokacije parlamenta[uredi - уреди]

Od 1906. do 1979. prva zgrada parlamenta nalazila se u Baharestanu, istočnom dijelu centra glavnog grada Teherana. Nakon što je revolucijom raspušten Senat Irana, parlament se preselio u Palaču Senata koja je 1955. izgrađena prema projektu domaćeg arhitekta H. Gijaija. Konačno, godine 2004. parlament je uselio u novoizgrađenu treću zgradu u obliku piramide koja je smještena nekoliko metara sjevernije od stare baharestanske građevine. Izvorni projekt ove zgrade 1977. napravio je A.-A. Sardar-Afhami, dvije godine kasnije preuzeo ga je A.-R. Zokaei, a fasadu je dizajnirao B. Ahmadi. Od preseljenja Palača Senata služi kao sjedište Vijeća stručnjaka, dok najstarija zgrada parlamenta služi kao muzej i biblioteka.

Nadređeno tijelo[uredi - уреди]

Prema čl. 91.-99. iranskog ustava, sve odluke parlamenta moraju biti potvrđene od strane Vijeća čuvara koje je zaduženo za nadzor i usklađivanje s islamskim zakonima i Ustavom. Ovo tijelo broji 12 istaknutih teoloških pravnika od čega šestoricu imenuje Vrhovni vođa, a preostalu polovicu sam parlament. Vijeće može iskoristiti pravo veta na odluke parlamenta i vratiti zakon na doradu. Za rješavanje eventualnih sporova između Vijeća stručnjaka i parlamenta zaduženo je tzv. Vijeće probitačnosti.

Zastupnici[uredi - уреди]

Broj zastupnika u iranskom parlamentu sukladno čl. 64. iranskog ustava početno je 1989. određen na 270, no zbog demografskih, političkih i geografskih faktora ostavljena je mogućnost povećanja broja za 20 mjesta svakih deset godina. Prilikom parlamentarnih izbora 1996. broj je povećan na 275, a potom na 290 tokom izbora 2000. godine. Navedenim člankom ustava propisano je da Zoroastrijanci, Jevreji i |asirski kršćani imaju minimalno po jednog zastupnika, a armenski kršćani dva (ukupno min. 5).

Zastupnici na prvoj službenoj sjednici parlamenta daju sljedeću zakletvu i potpisuju njen tekst:

Wikicitati „Pred Kur'ani Medžidom, zaklinjem se Bogom, Svemogućim i Moćnim, da ću, oslanjajući se na vlastitu ljudski čast, braniti Islam, čuvati dostignuća Islamske revolucije iranske nacije i osnove Islamske Republike, da ću čuvati zalog koji je nacija dala meni kao pravednom čuvaru, da ću tokom svog zastupničkog rada poštivati norme čestitosti i bogobojaznosti, i da ću uvijek biti posvećen očuvanju nezavisnosti, časti i napretku zemlje, očuvanju prava nacije i služenju narodu, da ću braniti Ustav zemlje i da ću u svojim govorima, pisanim djelima i prezentacijom svojih viđenja i stavova u obzir uzimati nezavisnost zemlje, slobodu naroda i sigurnost njihovog interesa.“
(Ustav Irana, čl. 67.)

Parlamentarni zastupnici iz redova vjerskih manjina zakletvu polažu navodeći ime svoje svete knjige (Bibliju, Toru i Avestu). Članovi odsutni na prvoj službenoj sjednici polažu je tokom prve na kojoj budu prisustvovali.

Trenutni saziv[uredi - уреди]

Parlamentarni izbori iz 2012. rezultirali su trećom uzastopnom pobjedom konzervativnih političkih stranaka (nakon 2004. i 2008.) s ukupno 62,8% glasova. Najviše glasova osvojila je koalicija Udruženog fronta konzervativaca (34,8%), iza koje slijedi reformistička Demokratska koalicija reformista (20,6%). Broj zastupnika vjerskih manjina skočio je na 14 što je trosturko više u odnosu na izbore četiri godine ranije i čime je ostvarena peterostruko veća zastupljenost u odnosu na njihov udio u ukupnoj populaciji. Broj ženskih zastupnika povećan je sa 8 na 23.

Stranke i koalicije Glasovi % Mjesta % +/–
Konzervativci Udruženi front konzervativaca 19,087.397 59,7% 98 34,8% –3
Front stabilnosti islamske revolucije 43 14,8% –7
Glas naroda 19 6,5% +19
Stranka monoteizma i pravde 17 5,8% –27
Front vizije i islamskog buđenja 5 1,7% +4
Ukupno konzervativaca 182 62,8% –13
Reformisti Demokratska koalicija reformista 11,451.367 35,5% 60 20,6% +19
Radnička koalicija 11 3,7% +1
Umjereni reformisti 4 1,3% +4
Ukupno reformista 75 25,9% +24
Vjerske manjine Armenski kršćani 634.122 2,1% 5 1,7% +3
Asirski kršćani 4 1,3% +3
Jevreji 3 1,1% +2
Zoroastrijanci 2 0,6% +1
Ukupno manjina 14 4,8% +9
Nezavisni 799.304 2,5% 19 6,5% –20
Ukupno zastupničkih mjesta 290 100,0% ±0
Obuhvatna statistika
Registriranih glasača 32,469.937
Važeći glasovi 31,972.190 (98,4%)
Nevažeći glasovi 497.747 (1,6%)
Domaći odaziv 66,4%
Izvor: Iransko ministarstvo unutarnjih poslova

Galerija[uredi - уреди]

Veze[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • ((sh)) Vijeće stručnjaka (2011.). Ustav Islamske Republike Iran. Teheran: Alhoda. str. 48.-59. ISBN 9786944394850. 

Vanjske veze[uredi - уреди]