Papa Aleksandar I

Izvor: Wikipedia
Aleksandar I
Alexander I
Slika koja ilustrira članak Papa Aleksandar I
Biografija
Rođenje ?
Rim
Smrt oko 115.
Rim
Početak stolovanja ~ 106.
Kraj stolovanja ~ 115.
Précédent Evarist
(~ 98. - ~ 105.)
Siksto I.
(~ 117 ili 119. - ~ 126 ili 128.)
Suivant

Aleksandar I. je bio šesti papa, nasljednik Evaristov, od oko 106 do oko 115.

Kronologija[uredi - уреди]

Irenej Lionski, krajem 2. stoljeća, označava ga kao petog papu nakon apostola. Njegov pontifikat povjesničari različito datiraju, tako da se kao vrijeme njegova pontifikata označuju razdoblja 106.-115. (Duchesne) ili 109.-116. (Lightfoot). U kršćanskoj starini obično se držalo da mu je pontifikat trajao deset godina (Euzebije Cezarejski, Historia Ecclesiastica IV, i), a nalazi se i na Hegezipovu popisu rimskih biskupa (usp. Euzebije, IV, xxii 3) prije smrti pape Eleuterija (189.)

Životopis[uredi - уреди]

Prema jednoj predaji rimske Crkve koja seže do 5. stoljeća, a nalazi se u zbirci Liber pontificalis, rodom je bio Rimljanin, a svoju je službu obavljao u doba cara Trajana (98.-117.) Ista predaja potvrđuje da je podnio mučeništvo odrubljivanjem glave na Viji Nomentani u Rimu, 3. svibnja.

Kad je izabran za papu vjerojatno je imao manje od trideset godina, te je bio prvi papa kojega nije odredio njegov prethodnik, nego su ga izabrali biskupi koji su se nalazili u Rimu, na temelju uputa što su im ih dali prezbiteri i đakoni toga grada.

Pripisuje mu se da je u Rimski kanon unio dio Qui pridie, to jest riječi ustanove Euharistije. Drži se da je uveo i blagoslov vodom i solju kršćanskih domova kako bi ih se zaštitilo od zla (constituit aquam sparsionis cum sale benedici in habitaculis hominum - „ustanovi škropljenje vodom i solju za blagoslov ljudskih nastambi“).

Aleksandar je bio papa u doba najvećeg uspona Rimskog Carstva, kad su se često ponavljali progoni kršćana. Bilo je to osobito teško razdoblje za Crkvu.

Za njegova pontifikata odvijalo se (oko 112.) poznato dopisivanje između Plinija Mlađeg, upravitelja Bitinije, i cara Trajana povodom anonimnih objeda protiv kršćana:

Wikicitati „One koji su zanijekali da su kršćani, ili da su bili kršćani, držao sam da ih moram pustiti na slobodu... svi su oni počastili tvoj lik i likove bogova, i izrekli zaziv protiv Krista. Usto, izjavili su da je sav njihov grijeh i zabluda bio u tome što su se prije zore okupljali kako bi u izmjeničnim korovima pjevali himne Kristu kao da je bog, te kako bi prisegli da neće vršiti prijestupa, da neće krasti, varati, bludničiti, da će držati zadatu riječ i vratiti posuđeno, kad bi se to od njih tražilo. Potom su se običavali ponovno okupljati da bi uzimali hranu, sasvim običnu i nevinu, što su prestali činiti nakon moje uredbe u kojoj sam, prema tvojim odredbama, zabranio postojanje udruženja...“
()

Trajan je na to odgovorio:

Wikicitati „...Ne može se ustanoviti opće pravilo koje bi bilo sasvim čvrsto. Ne treba ih se tražiti; kad bi bili prokazani i nađeni krivima, valja ih kazniti, ali tako da onom tko bi zanijekao da je kršćanin potkrijepivši to dokazima, to jest prinoseći prošnje našim bogovima, premda je izazvao sumnju u prošlosti, bude oprošteno zbog toga što je promijenio mišljenje. Koliko je do anonimnih tužbi koje kruže, ne smije ih se ni u kojem smislu uzimati u obzir u bilo kojem procesu; to je doista najnedostojniji postupak, neprimjeren našim vremenima...“
()

1885., na mjestu što ga je predaja označavala kao mjesto mučeništva Aleksandrova, nađeno je polupodzemno groblje svetih mučenika Aleksandra, Eventola i Teodola. Prema nekim arheolozima, ovaj Aleksandar bio bi papa, a ovaj drevni grob bio bi mjesto njegova mučeništva. Ima, međutim, i stručnjaka koji nisu za poistovjećivanje ovog Aleksandra s papom (Duchesne), te tvrde da je do poistovjećivanja došlo tek u 4. stoljeću.

Drži se da su njegove relikvije 834. prenijete u Freising u Bavarskoj.

Štovanje[uredi - уреди]

U Rimokatoličkoj Crkvi spomendan mu je 3. svibnja, a u pravoslavlju 16. ožujka.