Panteon (Rim)

Izvor: Wikipedia
Panteon, fotografija iz 19. stoljeća.

Panteon ili Hram svih bogova je rimski hram sagrađen tijekom vladavine Hadrijana u to doba, na obrub arhitrava dodan je natpis koji je orginalno pripadao hramu, a koji je sagradio Marko Vipsanije Agripa 27.-25. pne. On je vodio gradsku i graditeljsku obnovu Rima pod vladavinom Augusta i također je odgovoran za oblikovanje i ostvarenje monumentalne transformacije centralnog Campusa Martiusa. Drugi natpis, ispod prvog, bilježi restauraciski rad obavljen na Panteonu po naredbi cara Septimija Severa i njegova sina Karakale 202. g.

Savršeno očuvani Panteon je preživio nekoliko pljački, modifikacija i restauracija a za to je djelomično zaslužan bizantski car Foka koji je ovu zgradu dao na dar papi Bonifaciju VIII. 608. godine. On ju je transformirao u crkvu s nazivom Sveta Marija od mučenika.

Ime[uredi - уреди]

„Panteon“ (s prefiksom „takozvani“) naziv je koji nam je prenio povjesničar Kasije Dion. On je objasnio da taj naziv dvoslovno znači posvećen „svim bogovima“ ili kako je on također naslućivao, potječe od sličnosti sagrađenog svoda s nebeskim svodom. Međutim, moguće je da je Agripina zgrada bila posvećena Marsu i da je „panteon“ bio naziv u općoj uporabi za hram koji je sačuvao Hadrijan. Taj car je ovu zgradu pretvorio u carsku dvoranu u kojoj je mogao službeno primati senatore.

Arhitektura[uredi - уреди]

Tlocrt Panteona
Presjek Partenona
Panorama unutrašnjosti Panteona od 180° sastavljena od 7 fotografija.

Raniji hram je bio pravokutan, gledao je na jug i bio je sagrađen od travertina. Restaurirao ga je Domicijan nakon požara 80. g., bio je potpuno ponovo izgrađen nakon razaranja u drugom požaru tijekom Trajanove vladavine. Hadrijanova rekonstrukcija 125. g. radikalno je transformirala raniju zgradu: pročelje je bilo okrenuto za 180° da bi bilo okrenuto prema sjeveru, a rotonda je sagrađena u praznom prostoru koji je ležao ispred prvog hrama.

Sadašnja verzija – raspoznatljiva po svom ugrađenom kolonadnom trijemu koji gleda na trg i visokom, izoliranom i vidljivom valjku iznad kojeg se diže kupola - potpuno je drugačija od Panteona iz Hadrijanovog doba. Okruglo tijelo je nekada bilo okruženo drugim zgradama, a ispred impozantnog pročelja podignutog na stepenicama, nalazio se dugi trg s trijemovima na tri strane. Slavna rotonda nije bila vidljiva izvana budući da je bila skrivena arkadama i mogla se bolje procjeniti iznutra. Zgrada je bila jednodijelna, velika i kružna prostorja promjera 143 stope, na vrhu pokrivena polutkom.

Vanjski red stupova na trijemu sačinje je od osam monolita sivog granita, postavljenih na bazu od bijelog mramora, a na vrhu su korintski kapiteli. Stupovi u unutarnjem redu su izrezani od ruzičastog granita i čine tri prolaza: centralni prolaz koji vodi do vrata Panteona širi je od dvaju lateralnih gdje su velike niše nekada sadržavale kipove Augusta i Agripe. Ovaj veliki trijem je povezan s rotondom pomoću masivnog ciglenog „avant-corpsa“ prošaranog mramorom. Brončana vrata su drvena ali su bila intenzivno rastaurirana: možda nisu ni orginalna.

Da bi se rasteretila težina, zid rotonde (visok 21,7 m, debeo 6,2 m) sagrađen je pomoću posebnih arhitektonskih tehnika i od sve lakših materijala pe se diže u visinu, sve dok ne dođe do malog, vulkanskog kamenja oko okulusa. Raspored masivnih lukova podupire strukturu, pojačanu radijalnim potoprnim stupovima. Oni raspoređuju težinu na osam masivnih, ali djelomično šupljih lukova koji unutra izgledaju kao osam velikih niša (eksedre i ulaz) u zidnoj konstrukciji. Polukružne ili pravokutne eksedre, izmjenjuju se sa osam kioska na stupovima, od kojih svaki sadrži tri niše i stoji iza dva izbrazdana, monolitna plava ili stara korintska stupa.

Večina poda je orginalna; napravljena je od višebojnog mramora i kamena raspoređenog u dijagonalne redove kvadrata i krugova upisanih unutar kvadarata. Savršeno hemisferična kupola napravljena je od jednog dijela promjera 142 stope: to je največa kupola ikad izgrađena uporabom zidne konstrukcije. Unutrašnje lice kupole podjeljeno je na pet reda šilaka, koncentrični kesoni koji završavaju u glatkom prstenu. Okulus ima promjer od 8,9 m. Vanjsko lice kupole je ukrašeno pomoću sedam prstenova stepenica, ali samo najviši dio je vidljiv. Proporcije ove zgrade su uzorne: cilindar i kupola imaju isti promjer što je u skladu s Arhimedovom simetrijom.

Panteon je centralna građevina, što znaći da mu je tlocrt kružnica ili geometrijski lik u koji se može upisati i opisati kružnica. Na tlocrtu čitamo da se građevina sastoji od dva bitno različita dijela,a to su: veliki središnji prostor presvođen kupolom i pravokutni trijem, djelomično zatvoren zidom, a na pročelju raščlanjen stupovima. Središnji prostor zatvoren je zidom koji je sa unutrašnje strane rasčlanjen nišama i parovima stupova.

Vertikalni presjek pokazuje da se zid sastoji od dva koncentrična omotača načinjena od horizontalno položenih opeka između kojih je šupljina ispunjena betonskom smjesom od kamena i žbuke. Kupola je konstruirana u tri horizontalna pojasa : najdonji je od slojeva sitne opeke, središnji od naizmjeničnih slojeva opeke i tufa i završni od slojeva tufa i, zbog njegove lakoće, vulkanskog kamena. U unutrašnjosti kupola počinje na otprilike dvije trećine visine vanjskog valjka, pa je time, kao i većim zakošenjem donjeg dijela kazeta (kvadratne udubine u stropu ili svodu) kojim se sugerira da se središte kupole nalazi niže nego što zapravo jest, postignut učinak posvemašnje dominacije svoda. Taj učinak je istodobno potvrđen i oslobođen otvorom u sredini: pogled u nebo iznutra i prodor svijetla i sunčanih zraka izvana naglašavaju prsten otvora, materiju i oblik kupole, njezin prostor i površinu.

Unutarnji prostor je jedinstven, pregledan, statičan. Takav karakter prostora određen je prije svega potpuno uravnoteženim odnosom vertikala i horizontala (promjer = visina). Statičnosti pridonosi i gotovo isključivo horizontalna podijeljenost mase – niz paralelnih prstenova sve manjeg i manjeg promjera potpuno vode pogled do otvora, odakle se svijetlost ravnomjerno rasprostire dohvačajući svaki dio. Omjeri zgrade su takvi da pri ulazu jednim pogledom možemo obuhvatiti čitav prostor. Drugi vijenac vidimo pod kutem od 25 stupnjeva, gornji rub kupole pod 45 stupnjeva, što ne zahtijeva nikakvo naprezanje jer je prilagođeno fiziološkim svojstvima oka. Statičnost i preglednost prostora neznatno je negirana njegovim ulaženjem u masu zida. Prostor stupnjevito istiskuje masu. U donjem dijelu, gdje je masa najdeblja, prostor u obliku niša prodire u nju najdublje. U lažnim prozorima iznad niša prodor prostora mnogo je plići. S kazetama prostor ulazi sasvim plitko, što odgovara stanjivanju mase kupole, ali postupno, čime je još jednom ponovljen osnovni ritam mase i prostora. U odnosu mase i prostora uključeno je i kretanje svjetlosti. Ona dolazi s vrha vertikalne osi kocke-kugle, u koju je, odnosno oko koje je građevina komponirana. Svijetlost dolazi s mjesta gdje je masa najtanja te se ravnomjerno rasprostire i do onih dijelova gdje je najdeblja. To su niše, gdje prostor duboko ulazi u masu, te se tako stvara vrlo oštar kontrast svijetlost i tame u kojem se istiće plastičnost svakog detalja.

Veze[uredi - уреди]