Otvoreno pismo Kominterne članovima KPJ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Otvoreno pismo IK Kominterne članovima KPJ je bio apel iz travnja 1928. godine (druga, ispravljena verzija je štampana svibnja 1928) na prevazilaženje frakcijskih sukoba u KPJ.

Otvoreno pismo je pozivalo članove KPJ da učine kraj frakcijskim borbama i formiraju radničko rukovodstvo.

Pozadina[uredi | uredi kod]

I pored prividnog jedinstva ispoljenog na Trećem kongresu KPJ, frakcijska borba između levice i desnice je nastavljena. Na Osmoj konferenciji zagrebačke partijske organizacije februara 1928. godine dogovoreno je da se od Kominterne zatraži pomoć u borbi protiv frakcija u KPJ.

Kominterna je odlučila da interveniše i sazvala partijsku konferenciju u Moskvi. Međutim, veliki deo jugoslovenske delegacije je uhapšen u Gracu (Sima Marković, Miloš Marković, Andrija Hebrang, Matija Brezović, Vicko Jelaska, Milorad (ili Milija) Petrović, Dragomir Marjamović, Milan Delić, Đuro Salaj i Jakob Zorga) i svi zajedno su vraćeni jugoslovenskoj policiji.[1]

Konferencija, zapravo savjetovanje, je ipak u krnjem sastavu održano.

Usvajanje pisma[uredi | uredi kod]

Izvršni komitet Kominterne je u travnju 1928. godine sazvao savjetovanje rukovodećeg aktiva KPJ u Moskvi.[2] Na savjetovanju su potvrđeni antifrakcijski zaključci Osme zagrebačke konferencije.[3] Na tom sastanku, Filip Filipović je rekao:

Gde je izlaz iz ove situacije? Razume se da mi ne treba da suviše dugo govorimo o svim učinjenim greškama. Svi su svesni tih grešaka i znaju da ih treba ispraviti. Naša Partija je dospela u ćorsokak i pokazala da sopstvenim snagama iz tog ćorsokaka ne može da izađe. Onda se obratila Kominterni za pomoć. Ja smatram da je u prvom redu nužno povesti oštriju borbu za likvidaciju frakcijske borbe, a u tu svrhu najveću pomoć pružit će pismo KI. Ovo pismo mora doći u ruke članovima KPJ, ono treba poslužiti kao baza za diskusiju u Partiji, ono mora da bude materijal za rušenje ’kinsekog zida’ između Kominterne i partijskog članstva.[4]

Savjetovanje u Moskvi je završilo usvajanjem »Otvorenog pisma« članovima KPJ.[2]

Sadržaj pisma[uredi | uredi kod]

Partija koja je u posleratnim godinama od 1918. do 1920. vodila ogromnu većinu radničke klase Jugoslavije, Partija koja je imala u svojim redovima desetine hiljada svojih pristaša, koja je vodila jake masovne sindikate, koja je vodila velike mase srpskih, slovenačkih i makedonskih seljaka, koja je u Konstituanti predstavljala grupu od oko 60 poslanika, ta Partija je u posleratnim godinama pokazala zaprepašćujuće znakove gubitka svog uticaja u masama, izgubila je svoje veze sa velikim preduzećima, i smanjila brojčano stanje svog članstva na svega 3.000 članova. Ujedinjeni sindikati brojčano su opali i danas obuhvataju samo oko 2 odsto radničke klase Jugoslavije...[2]

– Otvoreno pismo Kominterne članovima KPJ

Izvršni komitet Kominterne je 13. travnja 1928. uputio Otvoreno pismo članovima KPJ u kojem ih poziva da učine kraj frakcijskim borbama i formiraju radničko rukovodstvo partije.[5] Otvorenim pismom Izvršnog komiteta Komunističke internacionale, međunarodni centar komunističkog pokreta neposredno se obratio jugoslavenskim komunistima pozivajući ih, u prvom redu radnike, u borbu protiv frakcionaštva i »koterijaštva« u KPJ, i s lijeve i s desne strane. Izvršni komitet KI je u »Otvorenom pismu« dao ocjenu situacije na Balkanu i u Jugoslaviji, iznio kratak historijat KPJ, potvrdio odluke II, III i IV plenuma CK KPJ u pogledu njihove analize privrednog i političkog stanja i kritike nedostataka, osudio neprincipijelnost obiju frakcija, njihove greške i postavio opću liniju za budući rad Partije. Za stanje u KPJ, Kominterna je ocijenila, da su podjednako bili krivi vodeći krugovi i desne frakcije i »ljevičara«. Obje grupe, u toku niza godina, »nisu učinile ništa da bi pokazale masama kako Partija postoji i njihovu borbu vodi«.[4]

Jedina partijska organizacija kojoj je odano priznanje u »Otvorenom pismu« KI bila je Mjesna organizacija KPJ u Zagrebu koja je, po ocjeni Kominterne, pokazala da »KPJ ima zdravo članstvo, koje zna da čvrstom radničkom rukom zavede poredak u Partiji.« [4]

Posledice[uredi | uredi kod]

Nakon savetovanja, IK Kominterne je postavio privremeno rukovodstvo KPJ, Biro Centralnog komiteta, iz kojeg su eliminirani "elementi frakcionaštva". U novom rukovodstvu je kao predstavnik Kominterne, najuticajnija ličnost bio Filip Filipović.[6] Radi prihvatanja otvorenog pisma, Kominterna je iste godine uputila u Jugoslaviju desetak partijskih instruktora KPJ, među kojima su bili Milan Gorkić, Jovan Mališić i Đuro Đaković.[7] Filip Filipović dolazi u Zagreb. Boravi oko tri mjeseca i rukovodi akcijom provođenja »Otvorenog pisma« u partijskim organizacijama.[4]

Đuka Cvijić, vođa tzv. leve frakcije, je bio jedan od prvih koji se složio s Otvorenim pismom.[8] Beogradska organizacija ga u početku ne prihvata.

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Petar Požar, Jugosloveni žrtve staljinskih čistki (str. 154-166), Beograd, 1989.
  2. 2,0 2,1 2,2 Petar Požar, Jugosloveni žrtve staljinskih čistki (str. 145-151), Beograd, 1989.
  3. Staljinski obračun s jugoslavenskim partijskim vodstvom u SSSR-u
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Petar Požar, Jugosloveni žrtve staljinskih čistki (str. 38-44), Beograd, 1989.
  5. http://www.mltranslations.org/serbcroat/pryugo.htm
  6. https://www.znaci.org/00001/138_19.pdf
  7. https://www.znaci.org/00001/93_7.pdf
  8. „Cinkanjem i preko leševa do šefa KPJ”. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-30. Pristupljeno 2014-08-03.