Otto Wagner

Izvor: Wikipedia
Oto Vagner 1904. godine
Zgrada poštanske štedionice u Beču

Oto Koloman Vagner (nem. Otto Koloman Wagner; Pelcnig u blizini Beča, Austrija 13. jul 1841Beč, 11. april 1918) bio je austrijski arhitekt. Nazivali su ga „ocem savremene bečke arhitekture“ i „učiteljem čitave generacije“, jer je bio profesor na Bečkoj umjetničkoj akademiji.

Biografija[uredi - уреди]

Studirao je arhitekturu na Politehničkom intitutu i Akademie der bildenden Künste u Beču i Akademiju građevinarstva u Berlinu. U Vagnerovim prvim delima preovlađuju elementi novorenesanse i umetnosti istoricizma. Posle počinje da razvija misli J. G. Sempera o racionalizmu u arhitekturi ("šta nije funkcionalno ne može biti lepo"). Godine 1895. izdaje teorijsko delo "Moderne Architektur"("Moderna arhitektura") u kojem zahteva primenjeni stil koji je zasnovan na funkcionalnosti, prigodnom izboru materijala i konstrukciji. Glavni je predstavnik bečke secesije. Njegovo poslednje delo se u značajnom smislu približava purističkoj arhitekturi.

Dela[uredi - уреди]

  • Njegovi prvi poznatiji radovi su: Berza u Amsterdamu, 1884. godine i Ruska ambasada u Beču, 1886. godine.
  • Židovska sinagoga u Budimpešti
  • Vila Vagner I.
  • Vila Vagner II.
  • "Majolikahaus", Beč (1899.)
  • Crkva u Štajnhofu (1902.–1904.)
  • Carska i kraljevska privatna austrijska banka u Beču
  • Bečka podzemna želježnica
  • Poštanska štedionica u Beču (1904.–1912.)
  • Palata Hojos (ambasada Republike Srbije, Beč, kraj 19. vek)

Literatura[uredi - уреди]

  1. PSN ČS Akademie vied, Prag 1963.
  2. de Wikipedia

Eksterni linkovi[uredi - уреди]