Osborne Reynolds

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Osborne Reynolds

Rođenje 23. avgust 1842.
Belfast, Irska
Smrt 21. februar 1912. (dob: 69)
Watchet, Somerset, Engleska
Polje dinamika fluida
Alma mater Queens' Koledž u Kembridžu

Univerzitet Viktorija u Mančesteru

Poznat po Rejnoldsov broj (Re)
Istaknute nagrade Kraljevska Medalja (1888.)
Daltonova Medalja (1903.)

Ozborn Rejnolds (engleski: Osborne Reynolds; 23.8.184221.2.1912.), istaknuti inovator u razumevanju dinamike fluida. Osim toga, njegove studije prenosa toplote između čvrstih tela i fluida su donele poboljšanje u dizajnu kotlova i kondenzatora.

Život[uredi | uredi kod]

Ozborn Rejnolds je rođen u Belfastu, ali se ubrzo sa roditeljima preselio u Dedham, Essex. Njegov otac je radio kao direktor škole i sveštenik, ali je takođe bio i vrlo sposoban matematičar s velikim interesovanjem za mehaniku. Ozbornov otac je prijavio nekoliko patenata za poboljšanje poljoprivredne opreme, a sin ga smatra za svog glavnog učitelja kada je bio dečak. Ozborn je pohađao Univerzitet u Kembridžu i diplomirao 1867. s visokim ocenama iz matematike[1]. G. 1868. je imenovan za profesora inženjerstva na Owens College u Mančesteru, postavši jedan od prvih profesora u Ujedinjenom Kraljevstvu koji je imao naslov "Profesora inženjerstva". Ova profesura je bila novostvorena, finansirala ju je grupa industrijalaca iz mančesterske oblasti, koji su imali ulogu i u izboru 25-godišnjeg Rejnoldsa na tu poziciju.

Rejnolds je rano pokazao sposobnost i ljubav prema studijama mehanike. U poznim tinejdžerskim godinama, u godini pre nego što će otići na univerzitet, radio je kao šegrt u radionici Edwarda Hayesa, poznatog brodograditelja u Stony Stratford-u, gde je Rejnolds stekao praktično iskustvo u proizvodnji i opremanju priobalnih parobroda (i time rano uvideo praktični značaj razumevanja dinamike fluida). U godini nakon diplomiranja na Kembridžu, opet se zaposlio u inženjerskoj firmi, ovaj put kao građevinski inženjer u Londonskom (Croydon-skom) kanalizacionom sistemu.

Odabrao je da studira matematiku na Kembridžu jer, po sopstvenim rečima iz prijave za profesorsko mesto 1868.:

"Od mojih prvih sećanja imao sam neodoljivu naklonost prema mehanici i fizičkim zakonima na kojima je mehanika kao nauka zasnovana.... moja pažnja [je bila] privučena raznim mehaničkim pojavama, za čije je objašnjenje, kako sam otkrio, poznavanje matematike suštinsko[2]."

Rejnolds je do kraja karijere ostao na koledžu Ovens (1880. preimenovan u University of Manchester). Izabran je u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1877., dobio je Kraljevsku medalju 1888. Penzionisao se 1905.

Mehanika fluida[uredi | uredi kod]

Rejnolds je najpoznatiji po proučavanju uslova pod kojima tok fluida u cevima prelazi iz laminarnog u turbulentni tok. Iz ovih eksperimenata je proistekao bezdimenzioni Rejnoldsov broj za dinamičku sličnost, koji predstavlja odnos inercijalnih prema vizkoznim silama. Rejnolds je takođe predložio ono što se danas naziva Rejnoldsovim usrednjavanjem turbulentnog toka, prema kojem se veličine, poput brzine, izražavaju zbirom srednje vrednosti i fluktuacionih komponenti. Takvim pristupom je omogućen opis turbulentnog toka, npr. korišćenjem Navije-Stoksove jednačine sa Rejnoldsovom srednjom vrednošću (RANS)

Radove iz dinamike fluida je objavljivao od ranih 1870-tih. Njegov konačni teoretski model je objavljen sredinom 1890-tih i još uvek je standardni matematički okvir. Evo primera nekih značajnijih radova:

Poboljšanja aparature za dobijanje pokretačke snage iz fluida a takođe i za podizanje ili potiskivanje fluida (1875)
Eksperimentalno ispitivanje okolnosti koje određuju hoće li kretanje vode u paralelnim prolazima [kanalima] biti izravno ili zavojito, te zakona otpora u paralelnim prolazima. (1883)
O dinamičkoj teoriji nestišljivih viskoznih fluida i određivanju kriterijuma. (1895)

Rejnoldsov doprinos mehanici fluida nije promakao projektantima brodova ("mornaričkim arhitektima"). Mogućnost da se napravi umanjeni model broda i na osnovu njega dobiju podaci upotrebljivi za brod u punoj veličini, zavisi direktno od opitne primene Rejnoldsovih principa turbulencije na proračune otpora trenja, pored primene Frudovih teorija o uticaju gravitacije na kretanje fluida (v. Frudov broj). I Rejnolds je objavio nekoliko radova od dizajnu broda u Poslovima institucije Mornaričkih arhitekata.

Ostala dela[uredi | uredi kod]

Rejnolds je objavio oko sedamdeset izveštaja o istraživanjima na polju nauke i inženjerstva. Kada su oni ponovo objavljeni krajem njegove karijere, zauzeli su tri toma (videti fusnote:)[3] and.[4]. Osim dinamike fluida, radio je i na termodinamici, kinetičkoj teoriji gasova, kondenzaciji pare, brodskim pogonima tipa propelera (zavrtnja), kao i turbine, hidrauličkim kočnicama, hidrodinamičkom podmazivanju i laboratorijskoj aparaturi za bolje merenje Džulovog mehaničkog ekvivalenta toplote.

Takođe pogledati[uredi | uredi kod]

Fusnote[uredi | uredi kod]

  1. Šablon:Venn
  2. Osborne Reynolds- Scientist, Engineer and Pioneer Arhivirano 2012-03-25 na Wayback Machine-u at johnbyrne.fireflyinternet.co.uk
  3. Osborne Reynolds- Engineer Arhivirano 2012-03-25 na Wayback Machine-u at johnbyrne.fireflyinternet.co.uk
  4. Osborne Reynolds- Scientist Arhivirano 2012-03-25 na Wayback Machine-u at johnbyrne.fireflyinternet.co.uk

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

(na engleskom:)

Volume 1
Volume 2
Volume 3