Ortomolekularna medicina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ortomolekularna medicina
Intervencija
MeSHD009974
Biološki baziranje alternative
i komplementarna terapija
- edit
NCCAM klasifikacije
  1. Alternativni medicinski sistemi
  2. Intervencije uma i tela
  3. Biološki bazirana terapija
  4. Manipulativne metode
  5. Energetska terapija
Vidi još

Orthomolecular medicine[1][2] je forma komplementarne i alternativne medicine koja teži ka održavanju zdravlja, i sprečavanju ili tretiranju bolesti putem optimizacije nutricionog unosa i/ili propisivanja suplemenata.[3][4] Ovaj pristup se ponekad naziva megavitaminska terapija,[1][2] jer je ova praksa evoluirala iz, i u nekim slučajevima još uvek koristi, doze vitamina i minerala koje su mnogo veće od preporučenog referentnog dijetarnog unosa. Ortomolekularni praktikanti mogu da inkorporiraju varijetet drugih tretmantskih modaliteta u svoje pristupe, među kojima su dijetarna restrikcija, megadoze nevitaminskih nutrijenata, i regularni lekovi.[1][5] Proponenti ovog pristupa veruju da nivoi pojedinih supstanci koji nisu optimalni mogu da uzrokuju zdravstvene probleme dalekosežnije od jednostavne deficijencije, i vide njihovo balansiranje kao integralni deo zdravlja.[6]

Termin „ortomolekularan“ je skovao Lajnus Poling. On znači „pravi molekuli u pravim količinama“" (orto je grčki termin za "pravi").[7] Fokus ortomolekularne medicine je na upotrebi neophodnih nutricionih molekula u odgovarajućim količinama za datu osobu. Proponenti[8] tvrde da su tretmani bazirani na individualnim biohemijama pacijenata.[9]

Kritičari opisuju neke aspekte ortomolekularne medicine kao prehrambenu modu ili nadrilekarstvo.[10][11][12] Postoje rezultati istraživanja koji sugeriraju da su pojedini nutricioni suplementi štetni,[13][14][15] pri čemu je nekoliko specifičnih vitaminskih terapija vezano za povećani rizik razvoja kancera, srčane bolesti, i smrti.[16][17][18]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Saul AW; Hoffer A (2008). Orthomolecular Medicine For Everyone: Megavitamin Therapeutics for Families and Physicians. Laguna Beach, California: Basic Health Publications. ISBN 1-59120-226-4. OCLC 232131968. OL16944688M. 
  2. 2,0 2,1 McMichael AJ (January 1981). „Orthomolecular medicine and megavitamin therapy”. Med. J. Aust. 1 (1): 6–8. PMID 7207301. 
  3. Hoffer A, Walker M (2000). Smart Nutrients. Avery. ISBN 0895295628. 
  4. Skinner Patricia (2004). „Gale encyclopedia of alternative medicine: holistic medicine”. Thomson Gale. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-03. Pristupljeno 2014-04-05. 
  5. Braverman Eric Dr. (1979). „Orthomolecular Medicine and Megavitamin Therapy: Future and Philosophy”. Journal of Orthomolecular Medicine 8 (4): 265. 
  6. Trick or Treatment: The Undeniable Facts About Alternative Medicine. W. W. Norton & Company. 2008. str. 320. ISBN 0393066616. 
  7. Pauling L (April 1968). „Orthomolecular psychiatry. Varying the concentrations of substances normally present in the human body may control mental disease”. Science 160 (3825): 265–71. Bibcode 1968Sci...160..265P. DOI:10.1126/science.160.3825.265. PMID 5641253. 
  8. Baumel Syd (August 2000). Dealing with depression naturally : complementary and alternative therapies for restoring emotional health (2nd izd.). Los Angeles: McGraw-Hill. ISBN 0658002910. OCLC 43641423. 
  9. Williams RJ (1998). Biochemical individuality: the basis for the genetotrophic concept (2nd izd.). New Canaan, Connecticut: Keats. ISBN 0879838930. OCLC 38239195. 
  10. Jarvis WT (1983). „Food faddism, cultism, and quackery”. Annu Rev Nutr 3 (1): 35–52. DOI:10.1146/annurev.nu.03.070183.000343. PMID 6315036. 
  11. Jukes TH (1990). „Nutrition science from vitamins to molecular biology”. Annual Review of Nutrition 10 (1): 1–20. DOI:10.1146/annurev.nu.10.070190.000245. PMID 2200458.  A short summary is in the journal's preface[mrtav link].
  12. Braganza SF, Ozuah PO (2005). „Fad therapies”. Pediatrics in Review 26 (10): 371–376. DOI:10.1542/pir.26-10-371. PMID 16199591. 
  13. „NIH state-of-the-science conference statement on multivitamin/mineral supplements and chronic disease prevention”. NIH Consens State Sci Statements 23 (2): 1–30. 2006. PMID 17332802. 
  14. Huang HY, Caballero B, Chang S, et al. (September 2006). „The efficacy and safety of multivitamin and mineral supplement use to prevent cancer and chronic disease in adults: a systematic review for a National Institutes of Health state-of-the-science conference”. Ann Intern Med 145 (5): 372–85. DOI:10.1001/archinte.145.2.372. PMID 16880453. 
  15. Bjelakovic G, Nikolova D, Gluud LL, Simonetti RG, Gluud C (2008). Bjelakovic, Goran. ur. „Antioxidant supplements for prevention of mortality in healthy participants and patients with various diseases”. Cochrane Database of Systematic Reviews (2): CD007176. DOI:10.1002/14651858.CD007176. PMID 18425980. 
  16. Satia JA, Littman A, Slatore CG, Galanko JA, White E (April 2009). „Long-term Use of β-Carotene, Retinol, Lycopene, and Lutein Supplements and Lung Cancer Risk: Results From the VITamins And Lifestyle (VITAL) Study”. Am. J. Epidemiol. 169 (7): 815–28. DOI:10.1093/aje/kwn409. PMC 2842198. PMID 19208726. 
  17. Brody, Jane (23. 3. 2009.). „Extra Vitamin E: No Benefit, Maybe Harm”. New York Times. Pristupljeno 24. 3. 2009. 
  18. „High dose vitamin E death warning”. BBC. November 11, 2004. Pristupljeno 24. 3. 2009. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Podrška[uredi | uredi kod]

Kritika[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]