Orient Express

Izvor: Wikipedia
Orient Express
L'Orient-Express
Aff ciwl orient express4 jw.jpg
Reklamni plakat sa redom vožnje za sezonu 1888.-1889.
Lokacija Evropa
Vrsta Međunarodni
Broj linija 5
Broj stanica 18
Djelovanje
Početak djelovanja 1883.
Kraj djelovanja 2009.
Vlasnik linije Compagnie Internationale des Wagons-Lits
Tehničke karakteristike
Dužina 2 000 km
Širina kolosjeka 1,435 mm (standarni kolosjek)

Orient Express (francuski: L'Orient-Express, turski: Şark Ekspresi) je bilo ime jedne od najslavnijih vlakova na svijetu, koji je vozio na liniji Pariz - Istanbul. Taj vlak bio je vlasništvo poduzeća Compagnie Internationale des Wagons-Lits (spavaća kola), koja je putnicima nudila komfor na dugim putovanjima, pa je Orient Express vremenom postao sinonim za luksuz, iako to ispočetka nije bio.

Historija[uredi - уреди]

Idejni kreator tog vlaka bio je mladi belgijski inženjer - Georges Nagelmakers, koji je 1869. proputovao Amerikom i tamo se upoznao sa prvim spavaćim vagonima, koje je kreirao George Pullman Mortimer. Kad se vratio u Evropu, uspio je 1874., ishoditi ugovor koji je dao njegovoj kompaniji Compagnie Internationale des Wagon-Lits isključivo pravo da vozi na liniji Pariz.- Beč. [1]

Prvi vlak (Eclair) krenuo je u oktobru 1882. na 1350 km dugi put iz Pariza do Beča koji je prevalio za 28 sati. [1]

Ploča sa imenima stanica

Prvi redovni vlak pod imenom Express d'Orient, krenuo je u junu 1883., iz Pariza za Istanbul. [1]On je išao preko Strasbourga, Münchena, Beča, Budimpešte, Bukurešta do Giurgia u Rumunjskoj, tu su se putnici trajektima prevozili preko Dunava u Bugarsku gdje su presjedali u drugi vlak koji ih je vozio do Varne na Crnom moru. Od tamo su parobrodom koji je plovio 14 sati, prevoženi do Istanbula. Vlak je prometovao 4 dana u tjednu, a od 1885. svakodnevno do Beča, a od 1889. direktno do Istanbula[1], preko Beograda.

Vlak je 1891. službeno preimenovan u Orient Express. Iste godine bio je meta pljačkaša koji su ukrali 120 000 £, u tu sumu je uključena i otkupnina za pet talaca. Sljedeće godine izbila je kolera u vlaku, pa je zbog tog stavljen u karantenu. [1]

Compagnie Internationale des Wagons-Lits izgradila je 1894 za putnike Orient Expressa, nekoliko luksuznih hotela u Istanbulu. [1]

Orient Express u Prvom svjetskom ratu[uredi - уреди]

Zbog Balkanskih ratova - 1913. obustavljen je promet iz Budimpešte prema Beogradu. Prvi svjetski rat potpuno je obustavio poslovanje Orient Expressa, dobar dio vagona zapljenilo je Njemačko Carstvo. - 1916. Ono je osnovalo konkurentsku kompaniju Mitropa, koja je pokrenula vlastitu verziju Orient Expressa - Balkanzug, on je trebao postati simbol stvaranja Mitteleurope, i pokretač ekonomske politike koju bi vodilo Njemačko Carstvo, po zemljama Centralne Evrope i teritorijama koje su okupirale Centralne sile. [1]

U vagonu - 2419 Orient Expressa je francuski maršal Foch potpisao primirje koje je zatražilo Njemačko Carstvo - 1918. [1] Tokom 1919. luksuzni vlak Orient Expressa prevozio je savezničke vojnike između Pariza i Bukurešta preko Praga. [1]

Karta sa linijama Orijent Ekspresa

Međuratno razdoblje zlatne godine Orient Expressa[uredi - уреди]

Od 11. aprila 1919. otvorena je nova trasa Orient Expressa preko Italije jer je 1906. probijen tunel Simplon, ona je išla iz Calaisa (sa vezom do Engleske) preko Pariza do Istanbulu i Atene preko Lausanne, Milana, Verone, Venecije, Trsta, Zagreba, Beograda, Sofije i Soluna. Ta južna trasa, koja je zaobišla Njemačku, ubrzo je postala najvažniji krak Orient Expressa. [1]

Od 1921. Orient Express, ponovno normalno posluje, tad su pokrenute i nove linije;

Konkurentska Mitropa osnovala je vlak Tauern Orient Express, koji je vozio iz Berlina preko Münchena do Istanbula.

U januaru 1923. je prekinut promet Orient Expressa po Njemačkoj u znak odmazde, zbog francuske okupacije Ruhra u sklopu demilitarizacije Njemačke. [1]

Od 1924. počela su voziti spavaća kola iz Londona do Dovera, sa vezom u francuskom Calaisu, odakle bi putnici nastavljali vožnju Simplon Orient Expressom. Iste godine, uveden je u promet i novi krak Orient Expressa - Arlberg Orient Express preko Švicarske. Od 1928. Compagnie Internationale des Wagons-Lits je postala vlasnik putničke agencije Thomas Cook. [1]

Čudesna zgoda dogodila se 1929. u Turskoj, tad je Orient Express zapeo u snijegu, punih pet dana. Putnicima se zapravo ništa strašno nije dogodilo, oni su redovno spavali i jeli u vlaku, ipak je ta dogodovština inspirirala Agathe Christie za roman Ubojstvo u Orient Expressu. [1]

Od 1930. Orient Express uveo je novu uslugu svojim putnicima. Oni koji su to htjeli mogli su nastaviti putovanje, brodovima su prevoženi na azijsku stranu Istanbula, do željezničke stanice Hajdar paša (Haydarpaşa) odatle su mogli nastaviti put novim vlakom Taurus Express prema u Bagdadu i Basri (a odatle brodovima do Indije). [1]Istovremeno je putnicima ponuđena i linija prema Egiptu i Palestini (Simplon Orient Express + Taurus-Express) koja je bila brža od brodova, a nudila je i veći komfor. [1]

Velika tragedija dogodila se 13. septembra 1931. u Mađarskoj tad je jedna teroristička skupina, srušila vijadukt Biatorbagy, pa su lokomotiva i par vagona iskliznuli u provaliju, pri tom je poginulo 20 putnika. U vlaku se zatekla i slavna Josephine Baker koja je pomagala ranjenim putnicima, krivci za tu nesreću su kasnije uhapšeni i obješeni. [1]

Od 1932. elektrificirana je pruga između Stuttgarta i Münchena. Od 1936. uvedena je još jedna novina, pokrenut je prvi direktni vlak od Pariza do Londona, s novim kolima za spavanje koja su direktno ulazila u trajekt, tako da putnici nisu morali presjedati. [1]

Orient Express za Drugog svjetskog rata[uredi - уреди]

Nakon Anschlussa 1938. njemačka kompanija Mitropa rekvirirala je sve vagone Orient Expressa koji su se zatekli u Austriji. Zbog Drugog svjetskog rata, većina vlakova na Zapadu prestala je voziti od septembra 1939., ali su kompozije iz Münchena i Züricha i dalje nastavile voziti. [1] Nacistička Njemačka je pokušala održavati svoju trasu Orient Expressa preko balkanskih zemalja, ali ju je zbog čestih partizanskih diverzija morala obustaviti.

Propast Orient Expressa[uredi - уреди]

Nakon Drugog svjetskog rata Orient Express je nastavio poslovati, ali u bitno drukčijim uvjetima, koji su bili sve gori, kako se zahutavao Hladni rat. Promet je obnovljen odmah nakon završetka rata, ali bez grčkog dijela pruge, zbog tadašnjeg zategnutog stanja između Jugoslavije i Kraljevine Grčke. Od 1951. ponovno je uspostavljen normalan promet, ali je tada zatvorena tursko - bugarska granica, kad se i to stanje normaliziralo, nastupili su novi problemi. Zemlje Varšavskog pakta inzistirale su na potpunoj promjeni vagona, pri prolasku njihove granice, pa je to usporavalo vlakove i utjecalo na komfor putnika. Ipak puno značajnija stvar bila je rastuća konkurencija avionskog prometa, koji je pružao veću brzinu uz zadovoljavajući komfor, kome nažalost niti izvrsna kuhinja Orient Expressa nije mogla biti konkurencija.

Krajem 1960-ih prestali su voziti i Orient Express i Arlberg Orient Express, tako da je nastavio voziti samo Simplon Orient Express, ali pod novim imenom Direktni Orient Express. Ali i on je imao sve manje putnika, tako da je maju 1977. krenuo posljednji Orient Express iz Pariza za Istanbul. Po mnogima to je bio kraj epohe željeznica.

Danas vozi samo jedan vlak pod imenom Orient Express i to iz Strasbourga do Beča, ali i on ima suviše jaku konkurenciju u puno bržim i modernijim vlakovima, pa nije ni sjena nekadašnjim vlakovima pod tim imenom.

Orient Express u popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Orient Express je vrlo brzo postao mjesto radnje brojnih romana i filmova, mjesto u kom se događaju misteriozni zločini i neobični ljubavni zapleti. Od svih tih djela svakako je najpoznatiji roman Agathe Christie Ubojstvo u Orient Expressu. [1] i roman Grahama Greena Vlak za Istanbul (Stamboul train). Jedan od najpoznatijih filmova u kome se odvija radnja u Orient Expressu je film Iz Rusije s ljubavlju iz serijala o James Bondu.

Galerija slika[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]