Opsada Slavjanska

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
opsada Slavjanska
Segment Rat na istoku Ukrajine

proruski pobunjenici ispred upravne zgrade u Slavjansku
Datum 12.4. - 5.7. 2014.
Lokacija Slavjansk, istočna Ukrajina
Ishod ukrajinska pobjeda
proruski pobunjenici se povlače u Donjeck
Sukobljene strane
Donjecka narodna republika  Ukrajina
Komandanti i vođe
Vječeslav Ponomarev
Igor Girkin
Petro Porošenko
Oleksandr Turčinov
Vasil Krutov
Serhij Kulčickij
Snage
~ 800 - 1.000 vojnika ~ 15.000 vojnika
Žrtve i gubici
34-54 poginulih vojnika 45 poginulih vojnika
20 poginulih civila

Opsada Slavjanska ili bitka za Slavjansk odnosi se na okršaj i bitku za Slavjansk, grad na istoku Ukrajine kojeg su preuzeli proruski separatisti i proglasili dijelom samoproglašene separatističke "Donjecke narodne republike", u sklopu rata na istoku Ukrajine. Opsada je otpočela 12.4. 2014., te trajala dva mjeseca, dok je grad pretprio velike štete i razaranja.

Pobunjenici su zauzeli grad 12.4. Dočekala ih je gradonačelnica, Nelja Štepa, koja je rekla da se "ne može protiviti njima". Izjavila je da su zgrade preuzeli "dobrovoljci" i "aktivisti".[1] "Ne mogu im se buniti, jer Slavjansk smatra da je Rusija njegov stariji brat i neće se boriti sa Rusijom."[1] Među gomilom, ispred zgrade, našao se velik broj ljudi koji su pozdravili militante. Rekli su ukrajinskim novinarima da se "vrate natrag u Kijev".[1] Ipak, Štepa je usprkos tome kasnije privedena te zamijenjena samoproglašenim "narodnim gradonačelnikom", Vječeslavom Ponomarevom. Separatisti su preuzeli i policijsku stanicu iz koje su pokupili oružje. Ukrajinski protunapad započeo je idućeg dana.[2]

Slavjansk je postao snažno separatističko uporište u istočnoj Ukrajini i baza Girkova, samoproglašenog ministra obrane samoproglašene narodne republike Donjeck. Borbe su trajale sve do 5.7. između ukrajinskih i proruskih snaga, kada je Slavjansk pao. Prema procjenama, oko 15-20.000 mještana je raseljeno zbog bitke.[3] Ukrajinski ministar unutarnjih poslova rekao je kako je veliki broj proruskih separatista pobjegao iz grada nakon velikog artiljerijskih napada ukrajinskih snaga. Pobunjenici pokušali napasti Vladine snage, ali su odbijeni minobacačkom vatrom.[4]

Ukrajinske snage na kraju su vratile Slavjansk pod svoju vlast dok su se proruski pobunjenici povukli.

Izvori[uredi | uredi kod]