Operacija Anton
Operacija Anton (njemački: Unternehmen Anton) je bio kodni naziv okupacije Višijevske Francuske koju su u studenom 1942. godine zajednički sprovele Njemačka i Italija. Operacija je označila kraj Višijevske Francuske kao nominalno nezavisne države i formalno dokinula njezinu ionako ograničenu vojsku, no vlada u Vichyju je i dalje nastavila postojati kao marionetska država Trećeg Reicha. Jedan od posljednjih akcija vojske Višijevske Francuske prije njezina gašenja bilo je samopotapanje francuske flote u Toulonu kako bi se spriječilo da ista padne u njemačke ruke.
Inicijalna ideja o okupaciji Višijevske Francuske javila se još u prosincu 1940. godine pod kodnim imenom Operacija Attila, no ubrzo je ista inkorporirana u operativni plan okupacije Korizke. Operacija Anton nastala je nešto kasnije kao prošitenje Operacije Atilla koje je uključivalo raznovrsnije njemačke jedinice i talijansko sudjelovanje. Nakon što su Saveznici pokrenuli Operaciju Torch, Hitler nije mogao riskirati eventualni proboj na Mediteranu te je, nakon razgovora s Pierreom Lavalom, naredio okupaciju Korzike, a sljedećeg dana i početak Operacije Anton.
Operacija je provedena izrazito brzo. Spremne 10. studenog, njemačke jedinice su već 11. studenog 1942. godine stigle do Mediterana. Hitlerov daljni plan bila je Operacija Lila, kojoj je cilj bilo preuzimanje demobilizirane francske flote u Toulonu. Ipak, francuski zapovjednici su uspjeli odgoditi operaciju dovoljno dugo da izvedu samopotapanje cjelokupne flote 27. studenog iste godine. Glavni cilj samopotapanja bilo je sprječavanje Nijemaca da stave istu pod svoju kontrolu. Nedugo zatim, raspušten je i ostatak vojske Višijevske Francuske.