On the Beach (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
On the Beach
filmski poster
RežijaStanley Kramer
ProducentStanley Kramer
ScenarioJohn Paxton
PredložakOn the Beach; autor:
Nevil Shute
UlogeGregory Peck
Ava Gardner
Fred Astaire
Anthony Perkins
MuzikaErnest Gold
FotografijaGiuseppe Rotunno
MontažaFrederic Knudtson
DistribucijaUnited Artists
Datum(i) premijere
17. 12. 1959 (1959-12-17) (SAD)
Trajanje134 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet2,9 mil. $[1]

On the Beach (sh. Na plaži) je američki crno-bijeli science fiction film snimljen 1959. u režiji Stanleya Kramera, poznat kao jedno od politički najangažiranijih te najuticajnijih ostvarenja postapokaliptičkog žanra.

Film predstavlja adaptaciju istoimenog romana britansko-australijskog književnika Nevila Shutea. Radnja je smješetena u (tada) blisku budućnost, odnosno u Australiju 1964. godine, nedugo nakon Trećeg svjetskog rata koji ju je poštedio neposrednog nuklearnog razaranja, ali ne i radioaktivnih padavina koje će neminovno dovesti zračne struje i vjetrovi i cjelokupno stanovništvo izložiti smrtonosnom trovanju radijacijom. Protagonist, čiji lik tumači Gregory Peck, je komandant američke podmornice koja se za vrijeme rata sticajem okolnosti u Australiji i koji, usprkos nedostatka bilo kakve budućnosti, pokušava i dalje vršiti svoju dužnost, te istovremeno imati ljubavnu vezu sa lijepom Australkom (čiji lik tumači Ava Gardner).

Stanley Kramer, koji je uz režiju i producirao film, nastojao je ekranizirati Shuteov roman velikim dijelom motiviran nastojanjem da publiku u jeku Hladnog rata upozori na mogućnost da bi nuklearni rat mogao dovesti ne samo do kolapsa civilizacije nego potpunog nestanka cjelokupne ljudske vrste. U tome je imao podršku i od Gregoryja Pecka, glumca poznatom po ljevičarskim stavovima i podršci antinuklearnom pokretu. Upravo iz tih razloga su Krameru i njegovoj ekipi tehničku podršku uskratili američka vlada i ratna mornarica, pa se nisu mogli koristiti američke nuklearne podmornice. Australska vlada je, pak, bila susretljivija te je producentima "posudila" svoju dizel-podmornicu HMS Andrew koja je "glumila" američko plovilo. Film se snimao na autentičnim lokacijama iz romana, a u Australiji, gdje su hollywoodske produkcije bile dotada bile velika rijetkost, je izazvao veliku pažnju javnosti te je, između ostaloga, Krameru stvorio probleme kada su brojne scene u eksterijerima pratile hiljade ljudi.

Shute, sa druge strane, nije bio zadovoljan ekranizacijom, prije svega izmjenama koje je u odnosu na njegov predložak učinio scenarist John Paxton, te zbog kojih se kasnije filma javno odrekao. Te su se izmjene prije svega odnosile na to da je američki oficir konzumira ljubavnu vezu (koja je u romanu ostala platonska). Lik naučnika Osbornea od mladog čovjeka u romanu je u filmu pretvoren u čovjeka u 60-im godinama; to je, pak, omogućilo da se angažira veteran Fred Astaire čija je uloga čovjeka koji se suočen sa neizbježnom smrću okreća alkoholu bila potpuno drukčija od onih u mjuziklima i komedijama koje su ga učinile zvijezdom. Taj nastup, koji je u velikoj mjeri kod tadašnje publike naglasio mračnu i upozoravajuću poruku filma, Astaireu je bio jedan od najboljih u karijeri te je mnoge dotadašnje skeptike uvjerio da on može biti ozbiljan dramski glumac.

Jedna od možda najvažnijih Paxtonovih intervencija u Shuteov predložak se ticala samog načina na koji je došlo do rata. Za razliku od romana, gdje je on izbio kao spora, ali neizbježna eskalacija lokalnih i naizgled ograničenih sukoba, u filmu se dogodio iznenada i bez pravog objašnjenja; likovi u filmu sugeriraju da je u pitanju tehnički kvar ili pogrešno očitanje podataka na radaru ili drugim sistemima za rano upozoravanje koje je pokrenulo međusobno osigurano uništenje. Taj motiv će kasnije koristiti brojni romani, filmovi i druga djela posvećena Trećem svjetskom ratu, među kojima se najviše ističe Fail-Safe iz 1964. godine.

Kako bi naglasili značaj teme i stvorili dodatni publicitet, producenti su, po prvi put u historiji, premijeru organizirali na isti dan u nekoliko zemalja u nekoliko različitih kontinenata, a pri čemu su među gledateljima bili tamošnji najveći uglednici; istovremeno je organizirana i specijalna zatvorena projekcija za pripadnike državnog i partijskog vodstva u tadašnjem SSSR-u. Usprkos toga kao i sudjelovanja tada najvećih hollywoodskih zvijezda, On the Beach nije doživio uspjeh, a što se često tumačilo nedostatkom bilo kakvog konvencionalnog hepi enda. Kod gledatelja koji su ga gledali je, međutim, ostavio snažan dojam te se često, isto kao i Shuteov roman, često navodi kao značajn poticaj antiratnom i pokretu za zabranu nuklearnog oružja.

Godine 2000. je u Australiji snimljen remake u obliku istoimenog televizijskog filma.

Uloge[uredi | uredi kod]

  • Gregory Peck ... Kapetan fregate Dwight Lionel Towers, USS Sawfish
  • Ava Gardner ... Moira Davidson, Towersova australska ljubavnica
  • Fred Astaire ... Julian Osborn, australski naučnik
  • Anthony Perkins ... Kapetan korvete Peter Holmes, Kraljevska australska mornarica
  • Donna Anderson ... Mary Holmes, Peteova supruga
  • John Tate ... Admiral Bridie, Kraljevska australska mornarica
  • Harp McGuire ... Poručnik bojnog broda Sunderstrom (na obali u San Diegu)
  • Lola Brooks ... Poručnica bojnog broda Hosgood, Bridiejva sekretarica
  • Ken Wayne ... Poručnik Benson
  • Guy Doleman ... Kapetan korvete Farrel
  • Richard Meikle ... Davis
  • John Meillon ... Ralph Swain (član posade Sawfisha, na obali u San Franciscu)
  • Joe McCormick ... Ackerman, žrtva trovanja radijacijom
  • Lou Vernon ... Bill Davidson, Moirin otac
  • Kevin Brennan ... Dr. King, ljekar koji dijagnostircira radijaciju
  • Keith Eden ... Dr. Fletcher (scena na plaži)
  • Basil Buller-Murphy ... Sir Douglas Froude
  • Brian James ... Časnik Kraljevske australske mornarice
  • John Casson ... Kapetan Vojske spasa
  • Paddy Moran ... Stevens (konobar u vinskom klubu)
  • Grant Taylor ... Morgan (gost na Holmesovoj zabavi)
  • George Fairfax (gost na Holmesovoj zabavi)
  • Earl Francis (gost na Holmesovoj zabavi)

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Tino Balio, United Artists: The Company The Changed the Film Industry, Uni of Wisconsin Press, 1987 p 144

Vanjske veze[uredi | uredi kod]