Omer-paša Latas

Izvor: Wikipedia
Omer Paša
Serdar-ı Ekrem Ömer Paşa
Omer Paša
Omer Paša
Lični podaci
Rođenje 24. septembar 1806. (1806-09-24)
Smrt 17. april 1871. (dob: 64) Carigrad, Osmansko Carstvo
(današnja Turska)
Vojna karijera
Vjernost  Austrijsko Carstvo (do 1823)
 Osmansko Carstvo (do smrti 1871)
Rod službe Osmanska vojska
Čin Feldmaršal
Godine službe 1823-1869
Ratovi i bitke Albanski ustanak 1843–1844

Kurdski ustanci
Bosanski ustanak
Krimski rat

Komande komandant osmanskih snaga u Moldaviji i Vlaškoj
Kasniji život i rad

Omer Latas (Janja Gora, opština Plaški, 24. septembar 1806Carigrad, 18. april 1871) je bio turski paša srpskog[1][2][3][4] porijekla, rodom iz srpskog područja u Hrvatskoj[5][6][7][8].

Prvo, ime mu je bilo Mihailo, „Mićo“. Rođen u Janjoj Gori koja se u to vrijeme nalazila u Austriji, kao sin nižeg oficira u austrijskoj vojsci, učio je srednju školu u Gospiću. Tu je ostao samo godinu dana, dok nije dobio besplatno mjesto pitomca u kadetskoj školi u Zadru. Tek završivši kadetsku školu, zbog porodičnih problema (otac mu je bio kazneno penzionisan u vojsci zbog potkradanja, što je predstavljalo praktičan kraj njegove vojne karijere), prebjegao je 1827. u Bosnu, i dospio u Glamoč, odakle je uskoro prešao u Banju Luku, mučeći se da zaradi za preživljavanje.

U Banja Luci je, po preporuci svog tadašnjeg gazde muslimana, prešao na islam i uzeo ime Omer. Poslije dvije godine otišao je u Vidin. Tu ga je zapovjednik tvrđave uzeo za učitelja crtanja svojoj djeci i zadovoljan njegovim radom, preporučio ga u Carigradu. S tom preporukom postao je najprije nastavnik tehničkog crtanja u carigradskoj vojnoj školi, a kasnije učitelj prestolonasljednika Abdul Medžida i ubrzo (1838) pukovnik u carskoj vojsci.

Kada je na prijesto došao Abdul Medžid, Omer Latas je postao paša. Odličan vojnik, Omerpaša se istakao 1840. u Siriji protiv sultanovih odmetnika, 1842. kod gušenja bune u Albaniji, 1845. ponovo u Siriji i 1846. u Kurdistanu, uvijek u borbi s buntovnicima protiv centralne vlasti. Poslije tih uspjeha, još vrlo mlad, imenovan je za mušira. Godine 1848/49. sa Rusima je izvršio okupaciju dunavskih kneževina.

Akcije u Bosni i Hercegovini[uredi - уреди]

Na području Balkana Omerpaša je ostao zapamćen po slamanju otpora bosanskog begovata. Protiv sultanovih reformi javila se u Bosni i Hercegovini jaka opozicija još od vremena Husejin-bijega Gradaščevića. Jedno vrijeme se činilo da se stišala, ali je od revolucionarne 1848. buknula novom snagom.

Ustanak protiv Osmanlija izbio je 1849. u Bosanskoj Krajini, i bosanski vezir Tahir paša nije uspio da ga savlada. Zatim su se javili slični pokreti i na drugim stranama, a među protivnicima reformi bio je i hercegovački vezir Ali paša Rizvanbegović. U maju 1850. godine, Sultan je poslao u Bosnu Omerpašu, da uguši ustanak. Stigao je u avgustu iste godine i brzo i odlučno u krvi ugušio bunu, pohapsio glavne vođe, među njima i Alipašu, koga je ubio jedan stražar, 20. marta 1851.

Pozatvarano je oko 1.000 najuglednijih aga i begova, a oko 400 ih je okovano poslato u Carigrad. Bosna je poslije toga bila smirena, a feudalni stav begova i aga zauvijek skršen. Stoga je Omerpaša Latas proglašen u Bosni za „đaurpašu“ i najvećeg neprijatelja domaćeg plemstva.

Druge akcije[uredi - уреди]

Kada je 1852. došlo do sukoba između Porte i kneza Danila, Omerpaši je povjereno vrhovno zapovjedništvo nad turskom vojskom. Čelični obruč oko Crne Gore počeo je da steže u januaru 1853, ali je daljnju akciju spriječilo posredovanje Austrije i Rusije.

Neposredno poslije toga, kada je izbio Krimski rat (u jesen 1853.), Omerpaša je imenovan za zapovjednika turske vojske na dunavskoj liniji. Držao se vrlo dobro i dobio čin serdar ekrema. Poslije ruskog povlačenja sa Dunava, Latas je u Krimskom ratu sarađivao sa engleskim i francuskim saveznicima pri opsadi Sevastopolja, a poslije u borbama na Kavkazu. Od 1857. do 1859. godine Omerpaša Latas je proveo kao zapovjednik u Mesopotamiji, gdje je ponovo gušio ustanke.

Zbog svoje oštrine tamo, bio je jedno vrijeme u nemilosti, ali je opet izbio na čelo 1861, kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, povodom ustanka Luke Vukalovića. U tom ratu Omerpaša Latas je ponovo bio glavni zapovjednik i doveo Crnu Goru u veoma težak položaj iz koga se spasla opet samo zauzimanjem velikih sila. Posljednja vojnička misija Omerpaše bila je da uguši grčki ustanak na Kritu 1867. Ovog puta on je vojnički završio svoj posao, ali nije mogao do kraja da sprovede blokadu zbog loše turske flote i snabdijevanja. Stoga se 1868. sam povukao.

Književnost[uredi - уреди]

Nobelovac Ivo Andrić su u svom romanu „Omerpaša Latas“ bavi Omerpašinim likom i djelom, s radnjom smještenom za vrijeme Latasovog ratovanja u Bosni i Hercegovini [9]

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • I. Koetschet, Serdar-ekrem Omer-paša (1885).
  • Ivo Andrić, „Omerpaša Latas“, Prosvjeta, 1996, ISBN 86-07-01084-0