Ojmjakon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ojmjakon
Оймяко́н rus
Өймөкөөн, Öymököön jakutski
Šuma pokraj Ojmjakona
Šuma pokraj Ojmjakona
Šuma pokraj Ojmjakona
Nadimak: Pol hladnoće
Koordinate: 63°28′N 142°47′E / 63.467°N 142.783°E / 63.467; 142.783
Država  Rusija
Savezni okrug Dalekoistočni savezni okrug
Federalna oblast Jakutska
Vlast
 - Gradonačelnik Rosalija Petrovna Kondakova
Visina 675 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 462
Vremenska zona UTC+11 (UTC+12)
Poštanski broj 678752
Pozivni broj +7 41154
Karta
Ojmjakon na mapi Rusije
Ojmjakon
Ojmjakon
Ojmjakon na karti Rusije

Ojmjakon (rus.: Оймякон, jak.: Өймөкөөн) je selo u Jakutskoj u Rusiji, u dalekoistočnom dijelu Sibira u Ojmjakonskom okrugu. Najhladnije je naseljeno mjesto na Zemlji (najniža izmjerena temperatura -67,7 °S) i nalazi se na lijevoj obali reke Indigirke[1]. Ovdje živi oko 500 stanovnika, koji se pretežno bave stočarstvom i ribolovom[2]. Od glavnog grada Jakutska, Ojmjakon je udaljen oko 1 100 kilometara prema istoku. Najbliža područna cesta je Kolimska autocesta udaljena oko 32 kilometra sjeverozapadno. Najbliža susjedna naselja su Hara-Tumul i Bereg-Jurdja.

Podrijetlo naziva[uredi | uredi kod]

Mjesto je dobilo ime po rijeci čiji je naziv došao od riječi kheium iz evenskog jezika, što bi u slobodnom prijevodu značilo nesmrznuta voda, mjesto gdje ribe provode zimu[3]. Prema drugom izvoru, rječnik tunguskog jezika, navodi da evenska riječ heyum znači zaleđeno jezero[4].

Geografija[uredi | uredi kod]

Položaj i reljef[uredi | uredi kod]

Mjesto Ojmjakon nalazi se u istočnom dijelu Sibira na obali rijeke Indigirke. Upravno pripada Jakutskoj. Smješten je na svega tri stupnja od polarnog kruga (66° 33‘ sgš). Predjel se odlikuje zajednicom tundre i tajge, a nadmorska visina mjesta je 741 metar. Mjesto je omeđeno ojmjakonskim planinama (3 003 m) na zapadu i jugozapadu i planinom Tas Kistabit (2 341 m) na sjeveru i sjeveroistoku[5][6]. Rijeka Indigirka je s istoka usjekla svoju dolinu i ojmjakonsku kotlinu. Zemljište se zaleđuje do dubine od čak 1 500 metara[3]. Kako je Ojmjakon blizu sjevernog pola, duljina dana i noći tijekom godine iznimno varira; tijekom prosinca dan traje tri, a u lipnju 21 sat.

Klima[uredi | uredi kod]

Najspecifičnija odlika ovog mjesta je oštra kontinentalna klima koju karakteriziraju ekstremno hladne zime sa srednje toplim ljetima. Vjetar ne puše, a sunčev sjaj je intenzivan. Ojmjakon se smatra najhladnijim stalno naseljenim mjestom na svijetu, a naziva se i „Pol hladnoće“ sjeverne polutke. Najniža do sada izmjerena temperatura je –68 °C u meteorološkoj postaji Tomtor godine 1933. Temperatura od -71,2 °C[7][8] zabilježena je na spomeniku u Ojmjakonu. Tijekom ljeta temperature mogu dostići 25-30° Celzijevih stupnjeva, pa je godišnja amplituda u ovom mjestu veća od 100°S[9].

Najviša ikada izmjerena temperatura u Ojmjakonu iznosila je 34,6°S u srpnju 2010. godine, dok je najniža temperatura zabilježena 6. veljače 1933. godine i iznosila je -67,7°S[10]. Srednja godišnja temperatura je -15,5°S. Količina padalina je iznimno niska i iznosi svega 212 milimetara godišnje[11]. Vjetar rijetko puše u Ojmjakonu. Prosječna brzina 1,2 m/s, a najčešće se javlja sa zapada i sjeveroistoka[12]. Vlažnost zraka je visoka i prosječna godišnja iznosi 71%. Najviša je u siječnju (75%), a najniža u lipnju (59%)[13]. Ukupan broj dana sa snježnim pokrivačem je 213, a najsnježnije razdoblje je od listopada do travnja. Prosječna visina pokrivača u tom razdoblju je 21 cm, a maksimalna izmjerena 51 cm (veljača)[14]. Prosječna godišnja oblačnost u Ojmjakonu iznosi 6,5 desetina[15].

Hidrografija[uredi | uredi kod]

Okolina Ojmjakona je bogata izvorima tople vode. Glavni vodeni tok je Indigirka, koja teče s istoka. Izvire na Halkanskim planinama, točnije nastaje od dva manja toka (Tura Urjah i Tarin Jurah). Dugačka je 1 726 kilometara i ulijeva se u Istočnosibirsko more. U razdoblju od listopada do svibnja površina rijeke se zaledi. Pogodna je za ribolov budući da je bogata vrstama poput repuške, čira, muksune, zatim omulja i dr.[16] Jugoistočno od sela nalaze se i dva veća jezera, Boljšoj i Mendereljah[17].

Živi svijet[uredi | uredi kod]

Predjel je prekriven tipičnim predstavnicima tundre (patuljaste vrste drveća) i tajge (četinari poput smreke, jele, ariša i dr.). Na području Ojmjakona živi posebna vrsta konja koji su slični ponijima po visini, a odlikuju se iznimno dugom dlakom koja ih štiti od hladnoće tijekom zime. Vode su bogate ribom, a u šumama žive sobovi[18].

Povijest[uredi | uredi kod]

Među prvim istraživačima koji su posjetili ovaj dio Sibira bili su Semjon Dežnjev i Mihail Straduhin u 17. i Gavril Saričev u 18. stoljeću. Matvej Matvejevič Gedenštrom (1780.1845.), estonski istraživač, spomenuo je naselje Ojmjakon u svom putopisu k Novosibirskim otocima, iz prve polovine 19. stoljeća[19]. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina Ojmjakon je bilo tipično povremeno naselje, gdje su svoje utočište tražili stočari i lovci na sobove.

Sovjetska vlast, u želji nomadima osigurati normalne uvjete za život i stalan boravak, izgradila je trajno naselje. Tijekom Drugog svjetskog rata u blizini sela izgrađena je pista za slijetanje zrakoplova na liniji Aljaska-Sibir, koja je uspostavljena na osnovu Zakona o zajmu i najmu (program opskrbe saveznika za vrijeme rata od strane SAD-a)[20]. Ojmjakonski okrug je formiran 1931. godine, a 1954. upravno središte postalo je mjesto Ust-Nera. Danas je Ojmjakon stalno naseljeno selo.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Prema procjeni iz 2012. godine u Ojmjakonu živi 512 stanovnika, dok je po podacima popisa iz 2010. bilo 462 stanovnika (230 muškaraca i 232 žene)[21]. Prema nacionalnom sastavu iz 2002. najbrojniji su Jakuti, a zatim slijede Rusi[22]. Službeni jezici su ruski i jakutski. Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom, lovom i ribolovom[23]. Zbog iznimno niskih temperatura uzgajanje žitarica, i gajenje voća ili povrća nije moguće, a u prehrani su, shodno tome zastupljeni divlji plodovi mjesnih biljnih vrsta[24]. Među mjesnim poslasticama izdvajaju se mliječni proizvodi „hajak“ i „kjorčeh“, koji su slični maslacu i sladoledu, kao i najpoznatije ojmjakonsko jelo „stroganina“ (ostrugana svježe zaleđena riba). Zahvaljujući čistom zraku, zdravoj prehrani i čistoj vodi, stanovnici Ojmjakona su poznati po dugovječnosti[25]. Upravnica sela je Rozalija Petrovna Kondakova.

Gospodarstvo[uredi | uredi kod]

Stanovništvo Ojmjakona se najvećim dijelom bavi stočarstvom, točnije gajenjem sobova i divljih konja. Osim toga zastupljen je i ribolov na rijeci Indigirki[26]. Okolina mjesta bogata je nalazištima i rudnicima zlata koji se koriste[27]. Uslijed niskih temperatura u Ojmjakonu nema mobilne telefonije i signala[28]. Turizam je razvijen na osnovi klimatske specifičnosti (najniže temperature), što je razlog dolaska turista[29]. Tijekom 2012. godine Ojmjakon je posjetilo 57 turista od čega najviše iz Njemačke i Engleske[30]. Svaki posjetitelj u okviru organizirane ture dobiva „certifikat za boravak na Polu hladnoće“[31].

Infrastruktura[uredi | uredi kod]

Ojmjakon je malo mjesto povezano mjesnim cestama sa susjednim naseljima: Hara-Tumul i Terjut na sjeverozapadu, Očjugej na jugu i Tomtor i Bereg-Jurdja na jugoistoku. U selu se nalaze škole i vrtić, zatim dom kulture i športski centar[32]. U istočnom dijelu se nalazi mjesna mljekara i pilana. Južno od sela Tomtor nalazi se zračna luka Ojmjakon (ICAO kod — UEMJ[33]), koja je izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata, a zatvorena je 1970-ih godina[34]. Ima jednu zemljanu pistu duljine 1,9 kilometara[35]. Općinska zgrada se nalazi u središtu Ojmjakona[36].

Ojmjakon u medijima[uredi | uredi kod]

Ojmjakon se spominje i pojavljuje u brojnim televizijskim serijama i emisijama:

  • u epizodi „The Winter's Tale“ dokumentarne serije Savage Skies iz 1996. godine meteorolog Al Rocker posjetio je Sibir i Ojmjakon[37][38]
  • u prvoj epizodi druge sezone (epiz. Sibir[39]) dokumentarne serije „Najopasniji putevi na svijetu“ Eddie Birn i Andy Parsons putuju kroz Sibir[40]
  • oksfordski geograf Nick Middleton u svojoj televizijskoj seriji „Going to Extremes“ posjetio je selo i predstavio kako mještani žive i preživljavaju ekstremne hladnoće[41]
  • kamerman Geoff Mackley sminio je epizodu televizijske serije „Dangerman“ (za Discovery Channel), u kojoj je proveo noć u šatoru i vodio bika do izvora po vodu[42][43]
  • u epizodi „Hot and Cold“ BBC-jeve serije Ekstremni svijet prikazan je Ojmjakon kao najhladnije stalno naseljeno mjesto na svijetu[44]
  • u epizodi „Chilling Out“ australske TV serije 60 minuta voditelj Liam Bartlett predstavlja način života u Ojmjakonu[45]
  • u epizodi „Russia: The Bull of Winter“ putopisne TV serije Departures, putnici Scott Wilson i Justin Lukach posjetili su selo, jahali sobove i do Pola hladnoće[46]

Poznati stanovnici[uredi | uredi kod]

Za povijest Ojmjakona važan je Nikolaj Josipovič Krivošapkin (1832.1926.), trgovac, humanist i filantrop. Rodio se u Tarin-Jurjahskom okrugu (danas Ojmjakonski) 1832. godine. Tijekom života i školovanja stekao je bogatstvo koje je uložio u svoj rodni kraj. Nikolaj je dao izgraditi dvije crkve, dom kulture, osnovnu školu i knjižnicu u Ojmjakonu i okolini. Umro je 1926. u 95. godini života[47][48][49].

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. www.telegraph.co.uk, "The coldest inhabited place on Earth", pristupljeno 21. veljače 2014.
  2. ruskarec.ru Arhivirano 2014-04-11 na Wayback Machine-u, "Ojmjakon: život u najhladnijem naselju na planetu", pristupljeno 21. veljače 2014.
  3. Е. М. Поспелов. „Географические названия мира“. Москва, 1998, стр. 307.
  4. Tsintsius, V. I. (1977), Сравнительный словарь тунгусо-маньчжурских языков : материалы к этимологическому словарю, 2, Leningrad: Nauka, стр. 361
  5. Энциклопедический словарь Яно-Оймяконское нагорье Arhivirano 2013-12-27 na Wayback Machine-u, pristupljeno 21. veljače 2014.
  6. Энциклопедический словарь Тас-Кыстабыт, pristupljeno 21. veljače 2014.
  7. „Полюса холода”. Газета „География“. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-01. Pristupljeno 21. veljače 2014. 
  8. dnevnik.hr, "Najhladnije mjesto na Zemlji je rusko selo Ojmjakon, s -71 stupanj!", objavljeno 21. siječnja 2013., pristupljeno 21. veljače 2014.
  9. Природа, pristupljeno 21. veljače 2014.
  10. Climate of the USSR, issue 24, part I, Leningrad, 1956
  11. КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Осадки, pristupljeno 21. veljače 2014.
  12. КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Повторяемость различных направлений ветра, %, pristupljeno 21. veljače 2014.
  13. КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Влажность воздуха, %, pristupljeno 21. veljače 2014.
  14. КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Снежный покров, pristupljeno 21. veljače 2014.
  15. КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Облачность, баллов, pristupljeno 21. veljače 2014.
  16. Географическая энциклопедия Индигирка, pristupljeno 21. veljače 2014.
  17. Topografski zemljovid Ojmjakona i okoline Arhivirano 2013-05-01 na Wayback Machine-u, pristupljeno 21. veljače 2014.
  18. Ojmjakon, najhladnije nastanjeno mjesto na svijetu, pristupljeno 21. veljače 2014.
  19. История, pristupljeno 21. veljače 2014.
  20. Lebedev, Igor Aviation Lend-Lease to Russia Nova Publishers (1997) str. 44-49
  21. ВПН-2010. Якутия. Таб. 5. Численность населения по районам, городским и сельским населенным пунктам
  22. Всероссийская перепись населения 2002 года. Национальный состав населения по регионам России, pristupljeno 21. veljače 2014.
  23. Oymyakonsky, vt.Ust-Nera, pristupljeno 21. veljače 2014.
  24. Returning to Siberia, part 2 - Oymyakon, pristupljeno 21. veljače 2014.
  25. Welcome to the coldest village on Earth where the temperature can hit -71.2C, mobiles don't work... but homes still have outside toilets, pristupljeno 21. veljače 2014.
  26. Natural resources, pristupljeno 21. veljače 2014.
  27. Minerals, pristupljeno 21. veljače 2014.
  28. The Coldest Inhabited Place on Earth: Oymyakon, Russia, pristupljeno 21. veljače 2014.
  29. Oymyakon – General Information, pristupljeno 21. veljače 2014.
  30. Foreignerv visited Pole of Cold - Oymyakon, pristupljeno 21. veljače 2014.
  31. What is the standard tour to the Pole of Cold?, pristupljeno 21. veljače 2014.
  32. БОРОГОНСКИЙ 1-й наслег Arhivirano 2012-05-30 na Archive.is-u, pristupljeno 21. veljače 2014.
  33. Oymyakon Airport profile Arhivirano 2014-01-04 na Wayback Machine-u, pristupljeno 21. veljače 2014.
  34. UEMJ, pristupljeno 21. veljače 2014.
  35. Oymyakon (UEMJ) Sakha, Russian Federation, pristupljeno 21. veljače 2014.
  36. Oymyakon – General Information (See plan), pristupljeno 21. veljače 2014.
  37. Savage Skies: The Winter's Tale (1996), pristupljeno 21. veljače 2014.
  38. Savage Skies, pristupljeno 21. veljače 2014.
  39. World's Most Dangerous Roads imdb, pristupljeno 21. veljače 2014.
  40. Siberia Series 2 Episode 1 of 3, pristupljeno 21. veljače 2014.
  41. Going to Extremes: Cold, pristupljeno 21. veljače 2014.
  42. Expedition to Oymyakon, Siberia - Russia January 2004, pristupljeno 21. veljače 2014.
  43. Cold Pole of North Arhivirano 2013-06-06 na Wayback Machine-u, Yakutia Travel, retrieved February 2010.
  44. Extreme World: Hot and Cold, pristupljeno 21. veljače 2014.
  45. Channel Nine Australia - 60 Minutes - Chilling Out Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u, pristupljeno 21. veljače 2014.
  46. Departures Season 3 Episode 2, pristupljeno 21. veljače 2014.
  47. Купец – меценат Н. О. Кривошапкин, pristupljeno 21. veljače 2014.
  48. Николай Осипович Кривошапкин, pristupljeno 21. veljače 2014.
  49. Информация о с. Оймякон, pristupljeno 21. veljače 2014.