Ohmov zakon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pomoću Omovog zakona možemo izabrati odgovarajući otpornik za strujno kolo.

Ohmov zakon (po Georgu Ohmu) je fizički zakon po kojem je električna struja (I) određena kao odnos napona (U) i otpora (R): [1]

Na primer, ako znamo koliku struju može da podnese komponenta a da ne pregori, i koliki napon daje izvor napajanja, tada pomoću Omovog zakona možemo izabrati odgovarajući otpornik, koji će sprečiti da struja bude iznad dozvoljenog nivoa.[2]

Omov zakon, jedan od osnovnih zakona u oblasti električne struje, je opisao Om u svom spisu iz 1827. godine.

Jednačine[uredi | uredi kod]

Jednostavno električno kolo, u kome je struja prikazana oznakkom i. Odnos između napona (V), otpora (R), i jačine struje (I) je V = IR; to je poznato kao Omov zakon.

Prema Omovom zakonu, napon je jednak proizvodu struje i otpora:

U skladu sa načelim algebre, možemo prerasporediti veličine, tako da uvek izračunamo nepoznatu veličinu na osnovu dve poznate. Recimo, jačina struje je jednaka količniku napona i otpora, to jest:

Ako su nam poznate vrednosti struje i napona, možemo izračunati otpor. Dakle, otpor je jednak količniku napona i jačine struje:

gde je:

I - električna struja, merena u amperima (A)
U - električni napon, meren u voltima (V)
R - električni otpor u omima. (Ω)

Primer[uredi | uredi kod]

Recimo da imamo bateriju napona 12 volti i sijalicu. Izmereni otpor kola je 9 oma. Na osnovu toga, jačinu struje možemo izračunati po formuli: [3]

I = V / R

I = 12 volti / 9 oma = 1.3 ampera

U mikroskopskom obliku[uredi | uredi kod]

Ohmov zakon u mikroskopskom obliku opisuje jakost električne struje s pomoću svojstava čestica koje prenose električni naboj: [1]

I = nvqS,

gdje je n broj slobodnih čestica koje prenose električni naboj, v srednja brzina gibanja nosilaca električnoga naboja, q električni naboj nosilaca električnoga naboja, S ploština poprečnoga presjeka vodiča.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene, Beograd, 2007.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Ohmov zakon
  2. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 22), Beograd, 2007.
  3. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 23), Beograd, 2007.

Vidi još[uredi | uredi kod]