Octave Mirbeau

Izvor: Wikipedia
Octave Mirbeau
Osnovni podaci
Rođenje 16. februar 1848
Trévières
Smrt 16. februar 1917. (starost 69)
Pariz
Zanimanje pisac, novinar
Jezik francuski
Djelo
Žanrovi roman, drama, likovna kritika
Književni pokret impresionizam, ekspresionizam
Znamenita djela


Oktav Mirbo (fr. Octave Mirbeau) (Trevier, 1848 - Pariz, 1917) je francuski romanopisac i angažovan intelektualac.

Sadržaj/Садржај

Biografija [uredi - уреди]

Posle dugogodišnjeg „prostituisanja“ svoga pera i pisanja za novac u tuđe ime, Mirbo je doživeo uspeh prvim romanom koji je potpisao svojim imenom, Golgota (Le Calvaire, 1886). Zatim je objavio Opata Žila (L'Abbé Jules, 1888), prvi francuski roman u kome se oseća uticaj Dostojevskog i Sebastijena Roka (Sébastien Roch, 1890), uzbudljivu pripovest o silovanju jednog maloletnika od strane katoličkog sveštenika. Njegova dva najčuvenija romana su Vrt mučenja (Le Jardin des supplices, 1899), u kome pokazuje “zakon ubistva” koji upravlja ljudskim društvima i Dnevnik jedne sobarice (Le Journal d'une femme de chambre, 1900), oštru satiru uperenu protiv francuskog društva iz “Belle Époque”, roman prema kome su Žan Renoar (1946) i Luis Bunjuel (1964) snimili film. U svoja dva poslednja romana, Registarska tablica 628-E8 (La 628-E8, 1907), u kome je reč o putovanju automobilom kroz Belgiju, Holandiju i Nemačku i Dingo (1913), čiji je junak njegov sopstveni pas, Mirbo odbacuje poetiku realističkog romana XIX veka.

U pozorištu, Mirbo je doživeo veličanstveni uspeh zahvaljujući svojoj velikoj komediji naravi i karaktera, Posao je posao (Les affaires sont les affaires, 1903), u kojoj se pojavljuje novi tip poslovnog čoveka, Izidor Leša. Prikazano je i šest Mirboovih neobično modernih jednočinki pod naslovom Farse i moraliteti (Farces et moralités).

Angažovani intelektualac anarhističke inspiracije, Mirbo je bio strastveni branitelj kapetana Alfreda Drajfusa i žestoko je kritikovao političke institucije građanskog društva i kapitalističku ekonomiju. Čitavo delo ovog velikog demistifikatora ima za cilj da otvori oči svojim čitaocima i da ih natera da “pogledaju Meduzu u lice”.

Umetnički kritičar obdaren velikom lucidnošću i dobrim ukusom, Mirbo je branio Kloda Monea, Kamija Pisaroa, Vinsenta van Goga i Ogista Rodena i učinio je poznatim Van Goga, Kamij Klodel i Aristida Majola. Njegovi članci objavljeni su, u dva toma, pod naslovom Estetičke bitke (Combats esthétiques, 1993).

Djela [uredi - уреди]

  • Lettres de ma chaumière (1885).
  • Le Calvaire (1886) (Kalvarija).
  • L'Abbé Jules (1888) (Opata Žila).
  • Sébastien Roch (1890) (Sebastijena Roka ).
  • Contes de la chaumière (1894)
  • Les Mauvais bergers (1897).
  • Le Jardin des supplices (1899) (Vrt mučenja).
  • Le Journal d'une femme de chambre (1900) (Dnevnik jedne sobarice).
  • Les 21 jours d'un neurasthénique (1901) (Dvadeset i jedan dan jednog neurastenika).
  • Les affaires sont les affaires (1903) (Posao je posao).
  • Farces et moralités (Farse i moraliteti) (1904).
  • La 628-E8 (1907) (628-E8).
  • Le Foyer (1908).
  • Dingo (1913).
  • Les Mémoires de mon ami (1920).
  • Un gentilhomme (1920).
  • Dans le ciel (1989).
  • Contes cruels (1990)
  • L'Affaire Dreyfus (1991).
  • Lettres de l'Inde (1991).
  • Combats esthétiques (1993).
  • Combats littéraires (2006).
  • Correspondance générale (I, 2003- II, 2005 - III, 2009).
  • Les Dialogues tristes (2007).

Literatura [uredi - уреди]

  • Pierre Michel - J.-F Nivet, Octave Mirbeau, l'imprécateur au cœur fidèle, Paris, Séguier, 1990.
  • Pierre Michel, Les Combats d'Octave Mirbeau, Presses de l'Université de Besançon, 1995. ((fr)).
  • Samuel Lair, Mirbeau et le mythe de la nature, Rennes, 2004..
  • Robert Ziegler, The Nothing Machine – The Fiction of Octave Mirbeau, Amsterdam, Rodopi, 2007..
  • Cahiers Octave Mirbeau, Angers, n° 1-20, 1994-2013.

Poveznice [uredi - уреди]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu: