Obični vrabac

Izvor: Wikipedia
Obični vrabac
Passer domesticus
Passer domesticus
Status zaštite

Status iucn2.3 LC.svg

Status zaštite: Sigurni

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Potkoljeno: Vertebrata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Linné, 1758.
Podred: Passeri
Porodica: Passeridae
Illiger, 1811.
Rod: Passer
Vrsta: P. domesticus
Podvrsta: domesticus grupa
  • Passer domesticus domesticus (Linnaeus, 1758.)
  • Passer domesticus biblicus (E. Hartert, 1904.)
  • Passer domesticus tingiatus (Loche, 1867.)
  • Passer domesticus mayaudi (Kumerloeve, 1969.)
  • Passer domesticus niloticus (Nicoll i Bonhote, 1909.)
  • Passer domesticus persicus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus balearoibericus (Jordans, 1923.)

indicus grupa

  • Passer domesticus rufidorsalis (C. L. Brehm, 1855.)
  • Passer domesticus indicus (Jardine i Selby, 1835.)
  • Passer domesticus hufufae (Ticehurst i Cheesman, 1924.)
  • Passer domesticus hyrcanus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus bactrianus (Zarudny i Kudashev, 1916.)
  • Passer domesticus parkini (Whistler, 1920.)
Dvojno ime
Passer domesticus
Linnaeus, 1758.
Raspon
Rasprostranjenost domaćeg vrapca  Prirodno stanište  Uveden u stanište

Rasprostranjenost domaćeg vrapca
  Prirodno stanište
  Uveden u stanište
Sinonimi
Vrabac (općenito ime za običnog vrapca)

Obični vrabac, vrabac pokućar, domaći vrabac a često i vrabac (lat. Passer domesticus) je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca.

Naseljen je u mnoge dijelove Europe i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom. U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca.

Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u Subsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Sjevernoj Americi. No, nekoliko godina poslije te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa.

Između 1850. i 1875. godine vrapci su uvedeni u Sjedinjene Američke Države, no mjerodavna tijela su, u razdoblju do 1883. godine, vrapce proglasila štetnom vrstom, pa ih je bilo zabranjeno uvoziti u Sjedinjene Američke Države.

U Kini su nakon 2. svjetskog rata proglasili vrabca štetočinom zbog istina povećanog broja populacije tih "letećih miševa" stradavali usjevi žitarica pa tako i glavne žitarice Azije riže te je u masovnom odstrijelu stradao nepoznat broj vabaca koji su dvije godine bili na meti praćki, zračnih pušaka, topova, mreža i drugih sredstava koji su bili korišteni za hvatanje i ubijanje. Seljaci i ostali lovci bili su plaćeni po broju ubijenih ptica te su neki i odlikovani za taj čin narodne hrabrosti. Kako se ispostavilo da je to najveća greška koju je netko napravio nad jednom životinjskom ptičijom vrstom pokazale su sljedeće godine u Kini kada je zbog najezde kukaca jer nije bilo dovoljno ptica koje se hrane istima po proračunima stradalo više usjeva nego bi se isto dogodilo za 10 godina najezde vrabaca. Valja napomenuti da je pri ovom odstrijelu vrabca zbog ne razlikovanja ptica stradalo i nepoznat broj drugih ptičijih vrsta.

Ljudi uglavnom ne mare za vrapce, a u nekim zemljama čak se i smatralo da vrapci prenose zaraze. Danas je poznato više od 12 vrsta domaćeg vrapca. Danas je domaći vrabac prisutan i kao kućni ljubimac kod nekih ljudi. Kada se "javlja", obično se glasa s "cheep", no kada cvrkuće i imitira glasa se pomoću dvostruke slične riječi "chiisck".

Opis[uredi - уреди]

Mužjak ima plavkasto sivo tjeme i zatiljak oivičen kestenjasto smeđim poljem koje počinje kod očiju i završava na zatiljku. Obrazi su svjetlo sivi do bjelkasti. Prsa i trbuh su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su crne boje. Leđa su smeđa s uzdužnim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na podvoljku može biti pokriveno svjetlijim rubovima novog perja. Ljeti je mužjaku kljun plavo-crn, a noge smeđe boje. U hladnijim područjima, mužjak ima blijedo perje sa žućkasto-smeđim kljunom. Ženka nema sivkasti zatiljak niti crni kljun i glavu, i lako ih je razlikovati, za razliku od poljskih vrabaca. Mladi stari nekoliko dana imaju meko tamnosmeđe paperje i svijetli žuti kljun. Tek izleženi mladunci nemaju perje. Relativno česta je pojava jedinki s djelomičnim albinizmom. Vrapci imaju relativno izraženi spolni dimorfizam. Svojim izgledom domaći vrabac pomalo sliči poljskom vrapcu, ali je domaći vrabac nešto tamnijeg perja.

Odrasli vrabac je velik 14-16 cm i težak 24-38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Tijelo mu je često "napuhano", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun.[1] Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti. Pod krilima se nalazi bijela mrlja.

Perje i mitarenje[uredi - уреди]

Mladenačko mitarenje je potpuno, i počinje u dobi između šest i osam tjedana. Kako bi bilo dovršeno prije početka nepovoljnih vremenskih prilika može, ovisno o dobi valjenja, biti skraćeno s prosječno 82 na samo 64 dana.

Rasprostranjenost[uredi - уреди]

Rasprostranjen je u Africi, Aziji, Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Najrasprostranjenija je ptica na planetu, ali se brojka vrabaca smanjuje u mnogim zemljama. Živi u gradovima, ali i izvan naseljenih mjesta. Također, može živjeti bilo gdje, no može živjeti i u ljudskoj blizini.

Prehrambene navike[uredi - уреди]

Hrani se sjemenkama i kukcima, obično manjim leptirima. Mladi vrapci se hrane ličinkama kukaca. U proljeće, hrana mu je nektar iz cvijeća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima te voćem.

Gniježđenje[uredi - уреди]

Izgled vrapca

Vrabac se gnijezdi na mnogim mjestima:u kućnim strehama, rupama, u šupljinama zgrada, na bršljanu oko kuća i u grmlju, pa čak i na morskim grebenima. Gnijezdo koje je smješteno na bršljanu ili u nekoj rupi najčešće je neuredno, izgrađeno od slamki, ostataka smeća i perja. Prostrana i dobro izgrađena gnijezda pravi u grmlju i na stablima. Vrapci mogu biti veoma agresivni kad je riječ o mjestima na kojim se gnijezde, pa često uništavanju gnijezda prijašnjih stanovnika. Katkad koriste napuštena gnijezda drugih ptica. Lastavice i ptice plavog perja posebno su osjetljive na vrapčevo agresivno ponašanje. Zauzvrat, vrapci, poput čvoraka, ubijaju odrasle plave ptice i njihove mlade, kako bi dobili priliku za gniježđenje.

Razmnožavanje[uredi - уреди]

Passer domesticus domesticus

Kao i neke druge vrste ptica, tako i vrabac pred parenje potpuno izmijeni vanjski izgled. Mužjak u tom razdoblju dobiva traku sive boje na vrh glave, novu nijansu boje na krilima i svijetlobijele obraze. U gnijezdo ženka snese 5-8 jaja veličine 15 x 22 mm i težine od 3 g. Jaja su prašnjava s nekoliko crno-sivih pjegica i na njima ženka sjedi 10-12 dana. Inkubacija u vrabaca traje jako kratko. Ženka vrapca u ljeto u Novoj Engleskoj i u SAD-u obično snese u gnijezdo i do 25 jaja.

Mužjak vrapca

Životni vijek[uredi - уреди]

Spolno zreli vrapci prosječno žive od 1,5 do 2,3 godine. Ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosječni životni vijek tek 9 mjeseci. Vrapci dulje žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabilježeno da neki primjerci žive i do 14 godina na slobodi. U zatočeništvu dožive i do 23 godine. Mladi vrapci obično nauče letjeti s 15 dana.

Zanimljivosti o vrapcu[uredi - уреди]

Vrabac (mužjak)
  • Vrabac je najrasprostranjenija ptica na svijetu,[2] iako se u mnogim zemljama njegov broj smanjio.
  • Inkubacija je najkraća u vrapca jer traje svega 10-12 dana.
  • Po jednoj budističkoj legendi, kad je Buda doživio duhovno buđenje i sjetio se svih prijašnjih reinkarnacija sva su se živa bića došla pokloniti. Vrapci su došli posljednji, pa im je za kaznu svezao noge. Od tog doba vrapci skakuću.
  • U Bibliji se na nekoliko mjesta spominju vrapci.
  • U nekim zemljama (posebno u zemljama u kojima su vrapci rijetki) se ponekad neke primjerke vrabaca drži u Zoološkim vrtovima.
  • Simbol Beograda je vrabac.
  • U blizini Mostara postoji malo naselje Vrapčići.

Vrabac u legendama i Bibliji[uredi - уреди]

U jednoj budističkoj mitologiji Sidharta (Buda) je doživio duhovno buđenje. Zato su mu se svi prisutni došli pokloniti; no vrapci su došli zadnji. Zbog toga, Buda je vrapcima svezao noge da ih kazni.

Vrabac se često spominje u Bibliji, a posebno se spominje u Novom Zavjetu.

Ekologija (status vrabaca u različitim kontinentima)[uredi - уреди]

Vrapci u Europi[uredi - уреди]

Način vrapčeva letenja

U mnogim dijelovima Europe broj vrabaca (populacija) se smanjuje. Procjenjuje se da u Nizozemskoj živi od 5000 do jedan milijun parova tih ptica. Brojka vrabaca u toj zemlji se prepolovila u odnosu na stanje iz 1980-ih. I u Velikoj Britaniji situacija je slična jer je u posljednjih 25 godina nestalo 64% ukupnog broja vrabaca. Navode se različiti razlozi za smanjivanje populacije, a jedan od najiznenađujućih razloga je uvođenje bezolovnog goriva [3], čije izgaranje proizvodi visoko otrovne spojeve poput metil-nitrita. Ukupan broj jedinki u Europi prema podacima IUCN Crvene liste iznosi između 130 i 270 milijuna. Zbog prorijeđivanja, u nekim zemljama u kojima se vrapci polako prorijeđuju, ljudi ponekad drže neke vrapce u Zoološkim vrtovima.

Zemlja/država Broj vrabaca (procjena) Godina Zaključak
Luxemburg 35.000 - 40.000 2002 Vrapci su u Luxemburgu brojniji od ljudi te su veoma česti.
Lihtenštajn 1.000 - 2.500 1998 - 2000 Vrabaca je tek nekoliko tisuća te bi mogli postati rijetki.
Njemačka 4.000.000 - 10.000.000 1995 - 1998 Vrapci su veoma brojni te nema izgleda prorijeđivanja vrabaca u Njemačkoj.
Švedska 400.000 - 50.000 1998 - 2002 Veoma su česti u Švedskoj.
Austrija 350.000 - 700.000 1998 - 2002 Veoma česti u Austriji te postoji mogućnost da je više vrabaca nego u Švedskoj.
Češka 2,8 - 5,6 miljuna 2001 - 2003 Brojni su.

Vrapci u Australiji[uredi - уреди]

Vrapci su u Australiju dovedeni 1863. i 1870. godine. Najprije su dovedeni u državu Victoriju, a onda su se proširili i u ostale dijelove Australije (uključujući i mjesta kao što su Sydney, Brisbane, Hobart itd.). No, kasnije, vrapci su označeni štetnima u Istočnoj Australiji, a u Zapadnoj Australiji su ih nemilosrdno ubijali.

Vrapci u Sjevernoj Americi[uredi - уреди]

U Sjevernoj Americi populacija opada, ali su vrapci i dalje najraširenija ptičja vrsta u Sjevernoj Americi. Broj vrabaca u Sjevernoj Americi iznosi otprilike 50 milijuna. U SAD-u[4] i u Kanadi vrapci, golub i čvorak nisu zaštićeni zakonom.


Galerija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Sylvie Deraime, "Enciklopedija životinja", 2006. ISBN 953-171-746-X
  2. Biology of the Ubiquitous House Sprarrow:From Genes to Populations by Ted R. Anderson;Oxford University Press;2006.
  3. British Birds, vol 100, September 2007, p558
  4. Problemi ptica

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

=