Oštrelj (Bosanski Petrovac)
| Oštrelj | |
|---|---|
|
| |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton/Županija | Unsko-sanski kanton |
| Opština/Općina | Bosanski Petrovac |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo ((1991)) | 50 |
| Geografija | |
| Koordinate | 44°28′41″N 16°24′08″E / 44.4781°N 16.4022°E |
  Oštrelj Oštrelj (Bosne i Hercegovine) | |
Koordinate: 44° 28′ 41" SGŠ, 16° 24′ 08" IGD
Oštrelj je naseljeno mjesto u sastavu opštine Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.
Geografija[uredi | uredi kod]
Samo 12 kilometara udaljen od Bosanskog Petrovca, na putu za Drvar, smješten je Zimski centar Oštrelj koji obiluje stoljetnim šumama. Vrh je visok 1330m, a prevoj i naselje se nalaze na 1040m nadmorske visine.Susret mediteranske i kontinentalne klime u kombinaciji sa velikom nadmorskom visinom daje mu karateristike vazdušne banje. Obraslost pretežno četinarskom šumom i zanimljiva konfiguracija zemljišta, čine ovo mjesto posebno prijatnim za oči i duh.
Istorija[uredi | uredi kod]
Rimski period[uredi | uredi kod]
U rimsko doba je ovuda išao Klaudijev put iz Dalmacije za dolinu Une i Sane[1]. O tome još uvijek svjedoče miljokazi pored puta i natpisi na njima. Jedan miljokaz je u Krivodolu prije Oštrelja, jedan u samom Oštrelju, i na kraju jedan u Jelačića dolu. Poslije toga rimski put se spušta u Petrovačko polje preko Šekovca (Vedro Polje). Put je izgrađen 47/48 godine n.e.[2]
Austrougarski period[uredi | uredi kod]
U Oštrelju je, u njemačkoj doseljeničkoj porodici, rođen Alfred Pihler, rimokatolički svećenik i banjalučki biskup, istinski zagovornik multietničkog suživota zasnovanog na toleranciji. Jedno vrijeme iza 1925 na Oštrelju je bilo sjedište župe za potrebe radnika katolika.
Izgradnja Štajnbasove željeznice počela je 20 marta 1902. god. na relaciji od Knina do Oštrelja u dužini 102 km. U Kninu je već postojala pruga normalnog kolosjeka do Šibenika. Slijedeće godine pruga je produžena do Srnetice. Tokom 1905. god, izgrađen je krak do Gornjeg Ribnika u dužini od 62 km. i krak u dužini od 57 km. prema Čardaku (početak pruge do Jajca). U 1910. god. na relaciji Knin - Oštrelj uveden je i poštanski vagon. Prugu do Prijedora Štajnbas je otvorio 21. maja 1913. god.
Bila je to pruga čiji je razmak između šina iznosio 78 cm, dok je popularni "Ćira" imao razmak od 66 cm. U samom Oštrelju je otvorena željeznička stanica, a u okolnim šumama su bile izgrađene pruge radi lakše eksploatacije šuma.
Period Jugoslavije[uredi | uredi kod]
U Oštrelju, mjestu sa oko 360 stanovnika, nalazila se direkcija ŠIPAD-a, preduzeća koje je imalo svoje manipulacije za eksploataciju šumskog bogatstva u Srnetici, Potocima, Mijačici, Čardaku i Osječenici. Od pomenutog broja stanovnika, Srba je bilo oko 230, Hrvata oko 80, Slovenaca oko 40, Muslimana oko 10 i nekoliko Rusa i Nijemaca. Jedan dio Hrvata i Slovenaca doselio se u ove krajeve, pa i u ovo mjesto, prije I svjetskog rata, kada je Austrougarska počela sa eksploatacijom šumskog bogatstva u Bosanskoj krajini. To je prvenstveno bila stručna kvalifikovana radna snaga, većinom zanatlije, a bilo je i nešto činovnika. Pored stalno naseljenih u mjestu je bilo i onih koji su dolazili iz okolnih sela da rade kao pružni radnici, pa ili su se vraćali istog dana ili su spavali u barakama.
ŠIPAD je imao nekoliko većih i manjih radionica i pogona: kovačnicu, ložionicu za održavanje lokomotiva, stolarsko-tesarsku, sedlarsku radionicu, električni mlin, dizalicu za pretovar balvana i električnu centralu. Željeznička stanica je raspolagala sa nekoliko šumskih lokomotiva i voznim parkom za eksploataciju šume, veterinarskom ambulantom i petnaest raznih magacina — skladišta sa ljudskom i stočnom hranom, raznim tehničkim materijalom, rezervnim dijelovima, alatom, mazivom i gorivom i posebno skladište eksploziva sa tri magacina, osamsto metara jugoistočno od Oštrelja. Sve je ovo služilo za rad Šipadovih radionica i pogona kao i za snabdjevanje pet šumskih manipulacija — radilišta.
U Oštrelju je, takođe, postojala osnovna škola, a jedno vrijeme i ženska domaćinska škola, zatim žandarmerijska stanica, privatna trgovina, kantina, dvije kafane i radnička nabavljačko potrošačka zadruga kojom je jedno vrijeme rukovodio Zdravko Čelar, narodni heroj. U ovom malom mjestu postojala je i vatrogasna četa i organizacija za fizičku kulturu Soko, koja je bila vrlo aktivna i obuhvatala je gotovo svu omladinu. Izgrađen je reprezentativi Sokolski dom, što je za one uslove i broj stanovnika bilo zaista veliko, hotel, javna kuća.
I ako je u mjestu živjelo više nacionalnosti ne bi se moglo reći da je među njima bilo netrpeljivosti ili nekih ispada. Naprotiv, svi su živjeli u dobrim odnosima i većina ih se borila za opstanak kako bi, i pored loših zarada i skupoće, prehranili članove svoje porodice. Tako je to trajalo 40 godina, dok nije izbio Drugi svjetski rat i ovo mjesto, kao i čitav petrovački kraj se našao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.[3]
2. svjetski rat[uredi | uredi kod]
Nijemci su početkom aprila došli na Oštrelj i tu vodili razgovore o predaji Jadranske divizije. Nakon toga je uspostavljena vlast NDH.
Odgovor naroda na nacionalnu politiku koju je vodila NDH bio je ustanak od 27. jula 1941. Oštrelj je bio prvo oslobođeno mjesto. Svi Šipadovi kapaciteti, željeznica, radionice, magacini, kantina, radili su za potrebe ustanka. Ovdje se branila slobodna drvarska teritorija od neprijatelja iz pravca Bosanskog Petrovca. Borbe su trajale neprekidno do 29. septembra kada su u mjesto ušle nadmoćnije italijanske snage.[3]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, krajem 1942 godine, ovdje je u jednom vozu boravio komandant partizanskih snaga Josip Broz Tito. Taj voz proglašen je za nacionalni spomenik BiH.[4] Tokom rata, kada god je ovo područje bilo u partizanskim rukama, radila je i partizanska željeznica.
U Oštrelju je rođen i poginuo Narodni heroj Jugoslavije Vaso Kelečević. Poginuo je od svojih saboraca braneći zarobljenike od osvete.[5]
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
| Oštrelj | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Srbi | 46 (92%) | |||||
| Muslimani | 2 (4%) | |||||
| Hrvati | 0 | |||||
| Jugosloveni | 1 (2%) | |||||
| ostali i nepoznato | 1 (2%) | |||||
| ukupno | 50 | |||||
Muslimani se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci.
Privreda[uredi | uredi kod]
Skijalište na Oštrelju je jedno u nizu koje je izgrađeno sa pratećim objektima nakon sarajevske olimpijade 1984 godine. Nekadašnji Ski centar Oštrelj je poprilično obnovljen i počeo je sa radom 2007 godine. Skijalište posjeduje vučnicu tipa sidro koja se nalazi između dvije staze dužina 1500 i 950 metara. Takođe posjeduju bebi lift za najmlađe uzraste.
Napomene[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI -Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974
- ↑ 3,0 3,1 „Mirko Lukač: Oštrelj od 1938. do kraja 1941. godine”. BOSANSKI PETROVAC U NOB - ZBORNIK SJEĆANJA, Opštinski odbor SUBNOR, 1974. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Partizanski – Titov voz na Oštrelju”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
- ↑ „Branko J. Bokan, 1988 -PRVI KRAJIŠKI NOP ODRED”. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 2013-10-05 na Wayback Machine-u
