Nukleotidni šećer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Nukleotidni šećeri su aktivirane forme monosaharida. Nukleotidni šećeri deluju kao glikozilni donori u reakcijama glikozilacije. Te reakcije su katalizovane glikoziltransferazama.[1]

Istorija[uredi | uredi kod]

Anabolizam oligosaharida, i stoga uloga nukleotidnih šećera, nije bio dovoljno poznat do 1950-tih, kad je utvrđeno da su ključni enzimi tog procesa glikoziltranseraze. One prenose glikozilnu grupu sa šećernih nukleotida na akceptor.[1]

Tipovi[uredi | uredi kod]

Kod kompleksnih životinja je prisutno devet nukleotidnih šećera koji deluju kao glikozil donori. Oni se mogu klasifikovati po tipu nukleozida u sledeće grupe:[2]

Kod biljaka i bakterija se javljaju mnogi drugi šećeri, i koriste u raznim donorima šećera. Specifično, CDP-glukoza i TDP-glukoza su prisutni u prirodi i iz njih se formira niz druge formi donorskih nukleotida CDP i TDP šećera.[3][4]

Strukture[uredi | uredi kod]

Primeri struktura nukleotidnih šećera (jedan primer po tipu).

UDP-Gal CMP-NeuNAc GDP-Man
UDP-Gal CMP-NeuNAc GDP-Man

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Derek Horton (2008). „The Development of Carbohydrate Chemistry and Biology”. Carbohydrate Chemistry, Biology and Medical Applications: 1–28. DOI:10.1016/B978-0-08-054816-6.00001-X. ISBN 978-0-08-054816-6. 
  2. Cold Spring Harbor Laboratory Press Essentials of Glycobiology, Second Edition
  3. Samuel G, Reeves P (2003). „Biosynthesis of O-antigens: genes and pathways involved in nucleotide sugar precursor synthesis and O-antigen assembly”. Carbohydr. Res. 338 (23): 2503–19. DOI:10.1016/j.carres.2003.07.009. PMID 14670712. 
  4. Xue M. He and Hung-wen Liu (2002). „Formation of unusual sugars: Mechanistic studies and biosynthetic applications”. Annu Rev Biochem 71: 701–754. DOI:10.1146/annurev.biochem.71.110601.135339. PMID 12045109. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]