Novi mediji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Novi mediji kao pojam, označava tehnološku revoluciju prenošenja medija i kulture na oblike komunikacije i produkcije asistirane računarima. Novim medijima se takođe označavaju vrste digitalizovanih medija, kao što su digitalni tekstovi, digitalne statične slike, digitalni video, digitalni zvuk i prostorne virtuelne konstrukcije.

Popularno gledano, kategorije koje se smatraju novim medijima su: Internet, veb prezentacije, multimedija, video igre, CD-ROM, DVD i virtuelna realnost. Dublje gledano, postoje mnogobrojni televizijski programi snimljeni u digitalnom formatu, koji se kasnije edituju na računarima, kao i filmovi u kojima se koristi 3D animacija i digitalno komponovanje, tako da popularno viđenje izgleda prilično ograničeno. Savremeni grafički dizajn je nezamisliv bez računara (komponovanje teksta, fotografija, ilustracija, s ciljem komunikacije određene poruke).

Ograničavanje na popularnu definiciju, odnosno poistovjećivanje novih medija sa korišćenjem računara za skladištenje, distribuciju i prikazivanje medija, ali ne uzimanje u obzir čin produkcije, je parcijalno viđenje revolucije novih medija. Ne postoji ni jedan razlog za privilegovanje računara kao mašina za produkciju, ili uređaja sa skladištenje, distribuciju i prikazivanje medija. I jedan i drugi princip imaju isti potencijal za mijenjanje postojećih jezika kulture, ali i isti potencijal da ih ne mijenjaju.

Štamparija u 14. i fotografija u 19. vijeku, respektivno, imale su značajan uticaj na razvoj i uobličavanje modernog društva i kulture. Revolucija novih medija, odnosno prenošenje kulture na oblike produkcije, distribucije i komunikacije, asistirane računarima, mnogo je dublja od prethodnih i trenutno tek počinjemo da registrujemo njene prve posljedice. Dok je štamparija uticala na samo jedan stepen komunikacije kulture, distribuciju medija, fotografija na jednu vrstu komunikacije kulture, statičnu sliku, revolucija računarskih medija utiče na sve stepene komunikacije, uključujući prikupljanje, manipulaciju, skladištenje i distribuciju, kao i na sve vrste medija, kao što su tekst, statična slika, video, zvuk i prostorne konstrukcije.

Principi novih medija[uredi | uredi kod]

Identitet medija je doživio drastične promjene. Ključne razlike između starih i novih medija je moguće detaljnije razmotriti preko sljedećih principa:

  1. numeričko predstavljanje
  2. modularnost
  3. automatizacija
  4. promjenjljivost
  5. transkodiranje

Numeričko predstavljanje[uredi | uredi kod]

Svaki objekat novih medija, bilo da se radi o objektu stvorenom na računaru, ili digitalizovanom iz nekog analognog izvora, se sastoji od digitalnog koda, odnosno postaje numerička reprezentacija. Ta činjenica ima dvije ključne posljedice:

  • Objekat novih medija je moguće opisati formalistički, odnosno matematički. Na primjer, sliku ili geometrijski lik je moguće predstaviti preko matematičkih funkcija.
  • Objekat novih medija je podložan algoritamskoj manipulaciji. Na primjer, primjenom odgovarajućih algoritama, moguće je automatski poboljšati kontrast neke fotografije, pronaći granice oblika i formi, izmjeniti proporcije i rezoluciju. Kraće, objekte novih medija je moguće manipulisati programatički.

Modularnost[uredi | uredi kod]

Princip modularnosti bi se mogao opisati kao „fraktalna struktura novih medija“. Kao što fraktali imaju istu strukturu u različitim veličinama, tako i objekti novih medija imaju istu modularnu strukturu. Elementi medija, bilo da se radi o slici, zvuku, oblicima, ili ponašanjima, predstavljeni su kao skupovi suštinskih elemenata (piksela, poligona, voksela, koda, i skripti). Ti elementi su sastavni dio većih i složenijih objekata, ali ne gube svoj izdvojeni identitet.

Automatizacija[uredi | uredi kod]

Numeričko kodiranje medija (princip 1.) i modularna struktura objekata medija (princip 2.), omogućavaju automatizaciju mnogih operacija vezanih za produkciju, manipulaciju i pristup medijima.

Promjenjljivost[uredi | uredi kod]

Objekat novih medija nije fiskne prirode i podložan je promjenama, odnosno može da postoji u različitim, potencionalno beskonačnim verzijama. To je još jedna posljedica numeričkog kodiranja medija (princip 1.) i modularne strukture objekta (princip 2.).

Transkodiranje[uredi | uredi kod]

Transkodiranje je još jedan, ali dublji princip, posljedica numeričke reprezentacije i modularne strukture. U jeziku novih medija, transkodiranje je prevođenje nečega u novi format. U revoluciji novih medija, transkodiranje se odigrava na dva sloja. Prvi se tiče samog procesa digitalizacije medija, ili promjenu formata objekta novih medija kreiranog uz pomoć računara, a drugi njihovog kulturološkog transkodiranja u različitim kulturama i podkulturama.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Lev Manovich The Language of New Media, 2001 - The MIT Press Cambridge, Massachusetts London, England ISBN 0-262-13374-1