Nova Ljubljanska banka

Izvor: Wikipedia

Nova Ljubljanska banka s sjedištem u Ljubljani je bila jedna od najvećih banaka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a po njenom raspadu postala je predmet bezbroj kontroverzi pošto je osnovana banka pod svojim sadašnjim imenom u koju je prenesena imovina Ljubljanske banke, dok su obaveze prema štedišama iz bivše Jugoslavije ostale u "staroj banki". Trenutačno je Nova Ljubljanska banka ponovno u financijskim problemima tako da joj je Republika Slovenija pružila financijsku pomoć od 320 miliona evra 2012. godine

Kontroverze[uredi - уреди]

Tijekom raspada Jugoslavije politička vlast Slovenije donosi odluku o zatvaranja Ljubljanske banke i to na takav način da se njena imovina prebaci na novostvorenu Novu Ljubljansku banku dok su njeni dugovi i obaveze prema štedišama koje ne žive u Sloveniji ostali u staroj banci (štediše s teritorije Slovenije s prebačene u novu banku). Kako bi se spriječile tužbe više od miliona oštećenih štediša donesen je slovenski zakon po kojemu štediše koji nisu državljani Slovenije ne mogu doći do svog novca dok se ne okonča sukcesija Jugoslavije iz koje bi oni bili namireni.

Bosna i Hercegovina[uredi - уреди]

Po dokumentima Narodne banke Jugoslavije prenošenje novca iz filijale Ljubljanske banke u Bosni i Hercegovini je počelo davno prije raspada države to jest u oktobru 1984 i trajalo je po njenim podacima do augusta 1990. Tijekom tog vremena iz ove republike je odneseno jugoslavenskih dinara u protuvrijednosti od 276.330.846 njemačkih maraka [1]. Sveukupno ukidanjem Ljubljanske banke 165.000 građana Bosne i Hercegovine je ostalo bez svojih ušteđevina ili kako je to rekao njihov predstavnik Ale Lizalović "Država Slovenija pokrala je građane BiH". Osim problema štediša s novcem iz Ljubljanske banke u Bosni i Hercegovini postoji identičan problem s štedišama srpske Invest banke [2].

Hrvatska[uredi - уреди]

U pravno neobičnoj situacija između Hrvatske i Ljubljanske banke ona odbija isplatiti štediše dok istovremeno zahtjeva da kompanije iz Hrvatske kojima je ona dala kredite ih sada isplaćuju i nakon što su njeni zahtjevi za isplatu odbijeni tuži Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu [3]. Sveukupni dug na osnovu glavnice Ljubljanske banke u Hrvatskoj iznosi 546 miliona nemačkih maraka koje je Hrvatska isplatila svojim štedišama, pa sada pokušava dobiti odštetu od Slovenije i 312 miliona evra koje još potražuju štediše iz Hrvatske [4]. Oko postojanja duga se slažu obje strane,ali postoji svađa o drugim podacima to jest o pitanju obračuna kamata na tu glavnicu i pitanje dugova hrvatskih kompanija prema banci. Slovenija u ime Ljubljanske banke tvrdi da su kompanije iz Hrvatske dužne njoj 157 miliona eura iako se spominje i broj od "samo" 30 miliona [5] .

Borba hrvatskih štediša za svoj novac je bila dugotrajno blokirana slovenskim zakonom koji je zabranjivao štedišama da pokreću sudske slučajeve u Sloveniji zbog povratka "nestale" ušteđevine. Nakon dugotrajne pravne sudske borbe slovenski ustavni sud je bio 05.2. 2010. godine presudio da je protuustavan članak zakona koji ne dopušta da štediše iz drugih država tuže Ljubljansku banku. Tijekom pregovora o ulasku u Europsku Uniju Hrvatska je kapitulirala slično kao i u slučaju Piranskog zahtjeva pod Slovenskim ultimatumom dopustila da se problem duga rješava pod okriljem banke u Baselu čime je Slovenija maknula veto na pregovaračko poglavlje [6]

Potpuno svota[uredi - уреди]

Po procjenama računajući dug štedišama s područja cijele Jugoslavije i pripadajuće zatezne kamate procjenjuje se da Ljubljanska banka duguje oko 2 milijarde eura [1]. U svojoj presudi iz 2012. godine kojom Europski sud za ljudska prava naređuje Sloveniji da isplati staru štednju stanovnicima Bosne i Hercegovine i Hrvatske je navedena svota od 250 miliona njemačkih maraka depozita koji su se nalazili u sarajevskoj podružnici Ljubljanske banke 31.12.1991. za koju su tada oštećeni vlasnici. [2]

Vidi[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]