Nosi Boraha

Izvor: Wikipedia
Nosi Boraha
Île Sainte-Marie location.png
Podaci
Lokacija Indijski ocean
Država  Madagaskar
Površina 222 km²
Broj stanovnika 16 325 [1]
Beache of La Crique Sainte Marie.jpg

Nosi Boraha poznatiji po svom starom francuskom nazivu Ile Sainte Marie (Otok sv. Marije) je otok na sjeveroistoku Madagaskara, u Provinciji Toamasina - Regija Analanjirofo. Najveće otočko mjesto i administrativni centar otoka organiziranog kao jedinstveni Distrikt Nosi Boraha je Ambodifototra, ostala mala naselja na otoku su; Anivorano, Ambatorao, Lokintsi, Ilampi, Ravoraha i Tananbe.

Taj neobično izduljeni otok liči na tipičnu predodžbu o raju, sa svojim dugim pješčanim plažama i palmama kokosa u pozadini. Većinsko stanovništvo otoka su pripadnici malagaškog naroda Betsimisaraka.[2]

Geografske i klimatske karakteristike[uredi - уреди]

Nosi Boraha je otok dug 65 km, i širok od 2 do 7 km[2], koji se proteže duž sjeveroistočne obale Madagaskara, preko puta grada Soanierana Ivongo (5 - 12 km).

Nosi Boraha je zapravo pravi mali arhipelag, sa nizom malih otočića, Ile aux nattes (Otok otirača), Ile au Madame (Otok gospođe) i Ile aux Forbans (Piratski otok), Ilots aux sables (Pješčani otok) i Ile aux Baleineaux (Teleći otok)

Otok Nosi Boraha ima jedinstvenu i vrlo bogatu floru (gusti šumski pokrov) i faunu, koja je rezultat adaptacije životinja i biljaka na specifično koraljno tlo otoka. Tako da na Nosi Borahi živi nekoliko vrsta endemskih lemura, kao i mnoštvo orhideja među kojima je najpoznatija Eulophiella roempleriana koju zovu kraljica Madagaskara. Otok je bio jedino mjesto gdje je egzistirala Delalandeova kukavica (Coua delalandei), sve do kraja 19. vijeka, kad su je istrijebile podivljale mačke - koje su na otok naselili evropski pirati. [2]

Nosi Boraha je udaljen oko 190 km sjeverno od provincijskog središta Toamasine i oko 500 km od glavnog grada Antananarivo.

Nosi Boraha ima tipičnu tropsku klimu sa stalnim dnevnim kišama i visokim temperaturama tokom čitave godine. Od juna do septembra je suho hladno razdoblje, dok je od novembar do marta vruće vlažno razdoblje. Prosječna dnevna temperatura je relativno konstantna tokom cijele godine, iako je malo hladnije od jula do augusta, kad je prosječna temperatura oko 24 °C, a toplije je u januaru i februaru kad temperature dosežu u prosjeku 30 °C. Sezona ciklona traje od januara do marta. [3]

Historija[uredi - уреди]

Domoroci Nosi Borahe kao i ostali Malgaši imaju sličnu legendu o svom porijeklu, po njoj je njihov praotac bio brodolomac Abraham ili Ibrahim, koga je spasio morski pas i doveo do obala otoka, zbog toga je on za njih i danas sveta riba, koja se nesmije jesti zbog zabrane - fadi.

Pirati[uredi - уреди]

Piratsko groblje kod grada Ambodifototra

Prava historija Nosi Borahe otpočela je početkom 17. vijeka kad je otok postao baza pirata i nastavio to biti sve do kraja 18. vijeka. Oni su otok izabrali, jer je bio blizu tadašnjih pomorskih ruta za plovidbu do Indije, a ti brodovi često su prevozili prava bogatstva - veliki izazov za pirate. Odlični prirodni uvjeti, brojne sigurne uvale za sidrenje brodova, bogatstvo šuma i pitke vode - pretvorili su Nosi Borahu u piratski raj. Brojni legendarni pirati toga doba; William Kidd, Robert Culliford, Olivier Levasseur, Henry Every, Abraham Samuel, Thomas Tew..., živjeli su na Gusarskom otoku (Île aux Forbans), koji se nalazi u uvali glavnog otočkog grada, Ambodifotatra. Mnogi od njih pooženili su se sa otočkim ženama i osnovali porodice. Brojni ostaci njihove prisutnosti vidljivi su i danas na Nosi Borahi - Piratsko groblje (Cimetière Forbans) na brdu iznad Ambodifotatre, kao i nekoliko olupina njihovih brodova, koje leže nekoliko metara od površine u Gusarskom zaljevu. Za jednu od njih se pretpostavlja da bi mogla biti - Vatreni zmaj brod poznatog pirata iz 18. vijeka - Kapetana Condenta.

Postoji hipotetska mogućnost da je i Nosi Boraha kao i 'Antsiranana bila kraj u kojoj je egzistirala Libertalia, jedna utopijsko-anarhistička zajednica, koju su u drugoj polovini 17. vijeka osnovali talijanski svećenik Angelo Caraccioli i francuski pirat Misson. Libertalia je ukinula ropstvo čak 150 godina prije bilo koje evropske države, i egzistirala samo tridesetak godina dok je nisu uništili domoroci. Današnji historičari sumnjaju u postojanje ove neobične Republike, o kojoj je raširio glas poznati pirat Charles Johnson u svojoj knjizi A General History of the Pyrates izdatoj 1724. [4]

Početkom 18. vijeka na otoku Nosi Boraha i po njihovim kolonijama na Madagaskaru (Fenerive, Foulpointe, Tintingue, Zaljev Antongila / otok Nosi Mangabe...), živjelo je više od 1000 pirata. [5]Njihovi potomci zvani Malati, uspjeli su do 1720, uspostaviti dominaciju nad svim lokalnim plemenima, koja nisu ni pružila otpor, poput Betsimisaraka, od Foulpointe do Zaljeva Antongila na madagaskarskoj obali. [5]

Te akcije vodio je poznati Ratsimilaho sin engleskog pirata i kćeri tadašnjeg vladara Nosi Borahe, koji je simpatizirao Francuze, prije smrti, udao je svoju kćer Bety za francuskog pirata La Bigornea, tako da je on postao suvladar Nosi Borahe, te nije bilo nikakvo čudo da je kraljica Bety 30. jula 1750 potpisala dokument, kojim je predala otok pod francuski suverenitet. [5]Kraljica Bety ipak nije prošla dobro - nju su nakraju protjerali na Mauricijus, a vlast nad otokom imali su u potpunosti Francuzi, koji su sve donedavno na Nosi Borahu imali poseban privilegirani status.[5]

Nosi Boraha bio je francuska kolonija od 1820-1822. Tad su se na otoku počele osnivati velike plantaže za uzgoj šećerne trske i riže, i stočarske farme za uzgoj goveda, sve je to pridonijelo rastu stanovništva tako da je otok oko 1860 imao oko 5 900 stanovnika i bio dio Kolonije Mayotte. Od kraja 19. vijeka ušao je u sastav francuske kolonije Madagaskar.

Turizam, privreda i transport na otoku[uredi - уреди]

Do Nosi Borahe moguće je doći avionom ili brodom preko luke u Soanierani Ivongo. Većina stanovnika, bavi se ribarstvom, poljoprivredom i u posljednje vrijeme turizmom. Većina hotela nalazi se oko grada Ambodifototra.

Na krajnjem jugu otoka nalazi se Aerodrom Sainte Marie (IATA: SMS, ICAO: FMMS), iz kojeg postoje redovne linije za Antananarivo i Toamasina, koje održava domaća kompanija Air Madagaskar. [6]

Grbavi kitovi atrakcija Nosi Boraha[uredi - уреди]

Kanal između otoka Nosi Boraha i Madagaskara je odlično mjesto za promatranje kitova. U njemu se svake godine, oko septembra skupi velik broj grbavih kitova (Megaptera) koji tu dođu iz Antarktika u taj idiličan kraj zbog razmnožavanja i uzgoja potomstva. Tu imaju idealne uvjete za rast svojih mladunaca i vlastite ljubavne igre, prije velikog povratka u hladno more.

Ronjenje[uredi - уреди]

Koraljna laguna Nosi Boraha nema morskih pasa, koji su inače vrlo brojni u Indijskom oceanu, zbog toga kao i zbog očuvane podvodne faune Nosi Boraha je vrlo popularno odredište ronioca iz cijeloga svijeta.

Tradicija i kultura[uredi - уреди]

Mnoge malgaške tradicije sa većeg otoka egzistiraju i Nosi Borahi, kao što je poštovanje relikvija predaka. Oni nakon svakih nekoliko godina vade ostatke svojih pokojnika iz grobova i nose svečano kroz selo. Neka mjesta na otoku su za njih fadi (tabu) i tamo je zabranjeno ići, to mnogi turisti ne znaju pa imaju velikih problema.

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]