Nosi Be

Izvor: Wikipedia
Nosi Be
Nosy Be, Atsiranana, location.png
Podaci
Lokacija Mozambički kanal
Država  Madagaskar
Površina 310 [1] km²
Broj stanovnika 36 636
Nosy Be.jpg

Nosi Be je najveći i turistički najpoznatiji otok na sjeverozapadu Madagaskara sa 36 636 stanovnika u Regiji Diana.

Nosi Be na malagaškom znači Veliki otok[1], tokom ranog kolonijalnog perioda u 17. vijeku zvao se Assada. Nakon tog nosio je kojekakva imena - kao što je Nosi Manitra (mirisni otok). [1]

Historija[uredi - уреди]

Prvi stanovnici Nosi Bea, prije dolaska plemena Sakalava koji su danas najbrojnija etnička skupina na otoku, bile su manje grupe iz plemena Antankarana i Zafinofotsi, njima su se kasnije pridružili naseljenici sa Komora i Indijskog podkontinenta i Antandroi.

Madagaskarski kralj Radama I. uspio je 1837. nakon što je porazio vojsku kraljice Tsiomeko iz lokalnog Kraljevstva Boina zavladati nad cijelim sjeverom Madagaskara.

Poražena kraljica Tsiomeko sklonila se 1839. na Nosi Be i zatražila zaštitu od Francuza sa obližnjeg Reuniona. [2]Oni su poslali kapetana Passota, koji se sa svojim ratnim brodom Colibri 1840. iskrcao na otoku [1]i proglasio ga francuskim protektoratom u dogovoru sa kraljicom Tsiomeko. Passot je osnovao naselje - Hell Ville, današnji grad Andoani u čast svog admirala de Hella.

Na Nosi Be došli su živjeti brojni doseljenici sa Reuniona, Mauricijusa i Francuske, privučeni mogućnošću trgovanja i osnivanjem plantaža, tako da je otok imao 1865. već 15 000 stanovnika. Otok je službeno postao dio Madagaskara tek 1896. kad su Francuzi anektirali cijeli Madagaskar.[1] Nosi Be je dugi niz godina bio važno trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom indijskih i arapskih trgovaca.

Geografske i klimatske karakteristike[uredi - уреди]

Otok Nosi Be udaljen je oko 8 km od obale Madagaskara u Mozambičkom kanalu[1], pored otoka nalazi se nekoliko manjih otoka, a to su; Nosi Komba, Nosi Mitsio, Nosi Sakatia i Nosi Tanikeli Nosi Andilana, Nosi Ratsi, Nosi Tanga. Nosi Be dug je 30 km, a širok 19 km, ukupne površine od oko 310 km ². [1]

Administrativno sjedište otoka i najveće naselje tog malog arhipelaga je grad Andoani.

Nosi Be je vulkanski otok, s najvišim vrhom na Gori Passot od 329 m, to je ugasli krater iz holocena, koji nije imao zabilježenu erupciju u pisanoj historiji kao posljedica pradavne vulkanske aktivnosti na otoku postoje 11 vulkanskih jezera.

Ženka crnog Lemura iz nacionalnog parka Lokobe

Otok Nosi Be je poznat po svojim endemima - najmanjoj žabi na svijetu - Stumpffia pygmaea i najmanjem kameleonu Brookesia minimum. [3] U okolici grada Andoanija nalazi se Nacionalni park Lokobe poznat po crnim lemurima i Panterskom kameleonu (Furcifer pardalis). Nacionalni park Lokobe je jedan od pet rezervata prirode Madagaskara (Rezerve Naturelles Intégrales).

Pogled na plažu Nosi Bea

Nosi Be ima vruću tropsku klimu, prosječna dnevna temperatura je oko 30 °C, najviše kiša padne za ljeta u decembru, januaru i februaru. Proječna količina oborina je između 1 975 -3 000 mm[1].

Otok ima povoljnu klimu jer ga štiti Masiv Tsaratanana na Madagaskaru od snažnih orkanskih vjetrova u augustu, sa Indijskog oceana.

Transport, Privreda[uredi - уреди]

Otok ima mali Aerodrom Fascene (IATA: NOS ICAO: FMNN) [4]iz kojeg postoje linije za domaće aerodrome Antananarivo i Antsirananu i inozemne; Dzaoudzi (Mayotte) i Saint Denis na Reunionu. Iz najvećeg otočkog naselja Andoani, postoji stalna brodska linija za najbližu luku Ankifi na Madagaskaru.

Na otoku se većinom uzgajaju šećerna trska i ulja za kozmetičku industriju, vanilija, papar i gorke naranče. Postoje i brojne destilerije sa rumom. Luka u mjestu Andoani na jugu otoka služi kao glavna luka za promet robom duž zapadne obale Madagaskara, razvijeno je i ribarstvo - osobito na kozice.

Zbog prelijepih pješanih plaža i svoje izuzetno povoljne klime Nosi Be zovu Tahiti ndijskog oceana tako da je danas postao omiljena turistička destinacija Evropljana, osobito Francuza i Talijana.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 Nosi Be na portalu Encyclopædia Britannica, pristupljeno 31. 08. 2011.
  2. Nosy Be et son Histoire, na portalu madagascar vision, pristupljeno 31. 08. 2011.
  3. Tim Flannery & Peter Schouten: Astonishing Animals: Extraordinary Creatures and the Fantastic Worlds They Inhabit. New York: Atlantic Monthly Press, 2004., str. 126-127.
  4. Nossi-be, Fascene (NOS) information, na portalu TheAirDB (pristupljeno 31. 08. 2011.)

Eksterni linkovi[uredi - уреди]