Nizam al-Mulk

Izvor: Wikipedia
Spomenik Nizam al-Mulku u Mašhadu

Abu Ali al-Hasan al-Tusi Nizam al-Mulk (1018–1092), poznatiji kao Khwaja Nizam al-Mulk Tusi (perzijski: خواجه نظام‌الملک طوسی‎ - Khwāğa Nizāmu l'Mulk al-Ṭusī) bio je perzijski[1][2] učenjak i vezir u službi Seldžuka, koji je kraće vrijeme bio de facto vladar Seldžučkog Carstva. "Nizam al-Mulk" (što se grubo može prevesti kao "dobar poredak kraljevstva" je bila njegova počasna titula.[3]

Bio je rodom iz Tusa u današnjem Iranu. Prvo je ušao u službu Gaznavida, za čiji je račun 1059. upravljao Horasanom. Godine 1063. je prešao u službu Seldžuka, postavši vezir Alp Arslana, a potom i njegovog sina Malik-šaha I. Na tom je mjestu preduzeo niz reformi s ciljem da se učvrste veze Seldžučke dinastije sa abasidskim kalifima u Bagdadu. U tu je svrhu osnovao i cijeli niz škola koje su po njemu dobile ime nizamiyyah. Na vanjskom planu su mu glavni protivnici bili fatimidski kalifi iz Egipta čiju je vlast nad Sirijom i Palestinom uspješno potkopao.

Načela svoje vladavine je opisao u znamenitom tekstu Siyasatnama koji je zamišljen kao svojevrsni priručnik islamskim vladarima. Nizam al-Mulk je sa vremenom akumulirao ogroman ugled, ali uticaj i moć tako da mnogi historičari drže da je početkom 1090-ih bio de facto vladar seldžučke države.

Dana 14. 10. 1092. je, na putu od Isfahana u Bagdad, njegovu povorku presreo atentator prerušen u derviša. Iskoristivši priliku, uspio je doći do Nizamove nosiljke i ubiti. Nizamovi tjelohranitelji su ga smjesta sasjekli, tako da se naručitelj ni motiv ubistva nikada nije doznao. Tradicionalno se špekuliralo da bi ubistvo moglo biti djelo zloglasnih asasina na čelu Hasan-e Sabahom, odnosno da je Nizam njihova prva poznatija žrtva. Druge hipoteze kao naručitelja navode Malik-šaha I. U svakom slučaju, i sam Malik-šah I je nedugo nakon toga preminuo, a seldžučka država bačena u kaos koji će uskoro iskoristiti križari.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Gustave E. Von Grunebaum, Katherine Watson, Classical Islam: A History, 600 A.D. to 1258 A.D., Translated by Katherine Watson Published by Aldine Transaction, 2005. page 155
  2. Holt, P. M.; Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis (1977). The Cambridge History of Islam Volume 1. Cambridge University Press. str. 150. 
  3. Hodgson, Marshall G.S. (1958). The Venture of Islam, Vol. 1: The Classical Age of Islam. Chicago and London: University of Chicago Press. str. 19. 

Vanjske veze[uredi - уреди]