Nikolaj Judenič

Izvor: Wikipedia
Nikolaj Nikolajevič Judenič
Николай Николаевич Юденич
Yudenich.jpg
Biografske informacije
Datum rođenja 30. srpnja 1862.
Mjesto rođenja Rusija Moskva, Rusija
Datum smrti 5. listopada 1933.
Mjesto smrti Francuska Saint-Laurent-du-Var, Francuska
Državljanstvo Rusija rusko
Karijera
Godine u službi 1881. - 1920.
Čin general
Ratovi Prvi svjetski rat
Ruski građanski rat
Važnije bitke Prvi svjetski rat
Vojska Bijela armija
Zapovijedao Bijela armija

Nikolaj Nikolajevič Judenič (ruski Николай Николаевич Юденич, Moskva, 30. srpnja 1862. - Saint-Laurent-du-Var, 5. listopada 1933.) je jedan od najuspješnijih generala vojske Carske Rusije za vrijeme Prvog svjetskog rata. Bio je vođa Bijele armije u sjeverozapadnoj Rusiji za vrijeme Ruskog građanskog rata.

Prije Prvog svjetskog rata[uredi - уреди]

Nikolaj Nikolajevič Judenič je rođen u Moskvi. Završio je 1881. Aleksandrovsko vojno sveučilište, a 1887. generalštabnu akademiju. Za vrijeme Rusko-japanskog rata (1904. - 1905.) bio je zapovjednik puka. Poslije rata bio je načelnik štaba Kazanskog (1912.) i Kavkaskog (1913.) vojnog okruga.

Kavkaska kampanja[uredi - уреди]

Glavni članak: Kavkaska kampanja

Na početku Prvog svjetskog rata postao je načelnik štaba Kavkaske armije i uspješno je pobijedio veliku tursku vojsku Envera Paše u bici kod Sarikamiša. Poslije te velike pobjede, u kojoj je nestala gotovo cijela jedna turska armija unaprijeđen je u zapovjednika ruske kavkaske armije. Pokušao je iskoristiti rasulo turske vojske nakon poraza kod Sarikamiša, pa je krenuo u osvajanje turskih teritorija i došao je do Jezera Van u svibnju 1915. Dva mjeseca kasnije Rusi su se povukli iz područja Jezera Van. U rujnu su Rusi ponovo zauzeli Jezero Van. Oko te točke nastavile su se borbe oko 14 mjeseci, malo naprijed, malo nazad.

Nikolaj Judenič je uspješno tijekom 1916. izveo jednu ofenzivu . Pobjedio je Turke u bici kod Erzuruma i osvojio je lučki grad Trabzon. Tijekom ljeta uslijedila je turska kontraofenziva, ali Rusi su ponovo pobjedili u bici kod Erzinkana. Nakon februarske revolucije u Rusiji, Judenič je premješten na beznačajnu funkciju u Srednjoj Aziji. Mjesec dana nakon toga povukao se u mirovinu.

Vođa Bijele armije[uredi - уреди]

Godinu dana poslije Oktobarske revolucije Judenič je emigrirao je u Francusku, a zatim u Estoniju. U srpnju 1919. postao je zapovjednik sjeverozapadnog fronta Bijele armije. Postao je i član kontrarevolucionarne sjeverozapadne "vlade", koja je stvorena uz pomoć Velike Britanije. Tri mjeseca je proveo trenirajući i organizirajući armiju. Britanska vlada je davala svu potrebnu financijsku podršku. Judenič je imao oko 20,000 vojnika, pa je u listopadu 1919. krenuo u napad prema Petrogradu. Pošto se boljševička armija borila na nekoliko frontova (sa Kolčakom u Sibiru i nekoliko kozačkih armija u Ukrajini) Petrograd nije branila velika boljševička vojska.

Judeničev prijatelj Carl Gustav Emil Mannerheim je zamolio predsjednika Finske Ståhlberga da se pridruži Judeniču i da Finci napadnu Petrograd zajedno sa Judeničem. Judenič bi zauzvrat priznao nezavisnost Finske. Pošto Kolčak ne bi priznao finsku nezavisnost Ståhlberg nije prihvatio da se Finci uključe. Zbog toga je Judenič morao sam napasti Petrograd. Njegova vojska je 19. listopada 1919. došla do ruba Petrograda. U to vrijeme glavno vodstvo boljševičke vlasti pomirilo se sa padom Petrograda, ali Lav Trocki se nije slagao. Trocki je otišao u Petrograd i osobno organizirao obranu grada. Oružje je podijeljeno tvorničkim radnicima i poslani su da se suprostave Judeničevoj armiji. Napad Judeničevih snaga nije uspio, pa su 1. studenog započeli sa povlačenjem. Našli su utočište u Estoniji, gde su se složili da se razoružaju. Britanski brodovi su ih evakurali 1920. iz Estonije. Judenič je poslije toga preostalih 13 godina živio u Francuskoj, igrajući važnu ulogu među emigrantima Bijele armije. Umro je u mjestašcu Saint-Laurent-du-Var 5. listopada 1933.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Biography of Yudenich at First World War.com