Nikola Milićević

Ne poistovijećivati sa Nikola Miličević.

Ovo je članak o hrvatskom pjesniku. Za ličnost iz povijesti Srbije, vidi Nikola Milićević Lunjevica.

Nikola Milićević (Zvečanje, kraj Omiša, 27. studenoga 1922. – Zagreb, 1. ožujka 1999.) - hrvatski pjesnik, prevoditelj i javni djelatnik.

Nakon studija književnosti radio je kao novinar i jezični urednik, a zatim kao sveučilišni nastavnik. Kao pjesnik pripadao je krugovašima. U prvoj fazi svojeg pjesništva bio je svezan uz zavičajne motive, dok poslije tematizira intimnu sferu. Dijelom je pod utjecajem Lorce, a spaja tradicionalni izraz s modernim senzibilizmom.

Pisao je i putopisnu i autobiografsku prozu (Sa stola i koljena, 1965.). Bio je vrstan prevoditelj i antologičar (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968.; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1973.).

Djela

• Zlatna grana (1952.)
• Obećanja žute zore (1956.)
• Prah zemaljski (1974.)
• Nepovrat (1984.)
• Pjesme iz tišine (1994.)

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade i priznanja

1994. je godine dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Vanjske veze

• Ezgeta Modra elegija