Nikola Božidarević

Izvor: Wikipedia
Nikola Božidarević
Nicolò Raguseo

Triptih u kapeli obitelji Bundić (de Bonda) u dominikanskom samostanu u Dubrovniku
Rođenje vjerojatno Kotor, oko 1460[1]
Smrt Dubrovnik, 1517 / 1518
Nacionalnost Dubrovčanin
Polje slikarstvo
Pokret gotika - renesansa
Djela Triptih u kapeli obitelji Bundić
Navještenje
Poliptih Bogorodica i sveci
Oltarna pala obitelji Đorđić
Uticaj od Vittore Carpaccio, braća Crivelli, Pietro Perugino, Pinturicchio
Uticaj na Mihajlo Hamzić

Nikola Božidarević, u talijanskoj historiji umjetnosti znan kao Nicolò Raguseo (vjerojatno Kotor oko 1460 - Dubrovnik, 1517/1518), bio je najpoznatiji dubrovački slikar 15. vijeka na prijelazu iz gotike u renesansu.

Biografija[uredi - уреди]

Sve do početka 20. vijeka, vrlo se malo znalo o životu Nikole Božidarevića, jedino za što se znalo bile su njegova dva dijela potpisana sa dva različita imena; Nicolo Raguseo i Nicolaus Rhagusinus. Komparativnom analizom, moglo se identificirati i druga djela usporedbom s njegovim stilom, ali ništa više od toga.

Slovenski historičar umjetnosti Karlo Kovač istražujući po arhivu dubrovačke republike prvi je uspio pronaći podatke o Nikoli 1917.[2], dokument da je njegov otac bio Božidar Vlatković slikar iz Slanog (gradića sjeverno od Dubrovnika). To je bila polazna točka za daljnje arhivsko istraživanje, od tad je slikar Nikola iz Dubrovnika dobio u skladu sa hrvatskom jezičnom tradicijom toga doba prezime po ocu Božidarević.

Daljnim radom u arhivu pronađeni su podatci da je Božidar Vlatković otišao iz Slanog 1462 u Dubrovnik i tu radio u jednoj od slikarskih radionica. Sljedeće godine otišao je u Kotor pridružiti se Lovru Dobričeviću, koji je dobio dobre narudžbe, tu se najvjerovatnije rodio Nikola. Vlatković se vratio u Dubrovnik 1470. i otvorio vlastitu slikarsku radionicu, u njoj je navjerojatnije mali Nikola naučio prve stvari o slikarstvu. U septembru 1476. Nikola je potpisao ugovor za naukovanje sa dubrovačkim majstorom Petrom Ognjanovićem, koji mu obećava u zamjenu za njegov rad; smještaj, hranu i učenje, i na kraju naukovanja - iznos od 1.000 perpera, plašt i slikarski alat. No nešto je krenulo po zlu između dva umjetnika, tako da su oni sporazumno razvrgnuli ugovor 6. januara 1477. nakon tog je mladi Nikola otišao u Italiju, iz koje se vratio tek 1491.

Pretpostavlja se da je za vrijeme svog dugog boravka u Italiji radio u Veneciji sa slikarima iz Muranske škole (Vivarini su bili njihovi glavni predstavnici). U Veneciji se upoznao s djelima braće Crivelli (Carlo i Vittore Crivelli) i Carpaccia njihov uticaj bio je vidljiv na njegovim kasnijim djelima.

Na temelju stilske analize njegovih kasnijih djela iz Dubrovnika, brojni hrvatski historičari umjetnosti (Kruno Prijatelj, Ljubo Karaman, Cvito Fisković, Joško Belamarić) pretpostavljaju da je proučavao freske Perugina i Pinturicchia u Rimu.[2] Nakon povratka u Dubrovnik, Nikola radi zajedno s ocem na brojnim narudžbama, od kojih su do danas ostala samo četiri djela za koje sa sigurnošću znamo da su djelo njihove radionice, odnosno da je njih oslikao Nikola Božidarević. Nikola Božidarević umro je krajem 1517., dok je radio oltarnu palu za katedralu u Dubrovniku.
Iz njegova testamenta je izašlo na vidjelo da je uspio skupiti prilično bogatsvo za svoje vrijeme od 30 zlatnih dukata i veliku zbirku medalja. Nikad nije ženio, vjerojatno zato jer je cijeli svoj život ostao vrlo vezan uz oca, koji ga je nadživio.

  • U arhivima je pronađen i jedan bizaran događaj iz njegova života, koji nam daje jednu vedru, mladalačku sliku o Nikoli, on je odsjedio tri mjeseca u zatvoru, jer je za vrijeme karnevala 1509. pjevao sablažljive pjesme i uzbudio dubrovačku javnost.

Djela se s potpunom sigurnošću pripisuju Nikoli Božidareviću[uredi - уреди]

  • Triptih obitelji Bundić (de Bonda), izvorno je bio smješten u kapeli obitelji u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku, danas se nalazi u Zbirci umjetnina Dominikanskoga samostana u Dubrovniku.[2] Ta oltarna pala na zlatnoj pozadini u suštini je još uvijek djelo visoke gotike (gotički humanizam), iako likovi i njihova odjeća imaju naznake renesansne živosti kao slična venecijanska djela tog razdoblja. Na bočnim stranicama tog triptiha prikazani su s lijeve strane; sv. Vlaho i sv. Pavle, a sa desne sv. Toma Akvinski i sv. Augustin. Na srednjem panelu je naslikana Bogorodica s djetetom okružena anđelima. Slika je interesantna zbog modela Dubrovnika koju u rukama drži dubrovački zaštitnik sv Vlaho. Na osnovu analize tog modela Kruno Prijatelj je to djelo smjestio na početak 15. vijeka jer je »grad prikazan u obliku koji je imao do 1502.- 1508., kada se gradila kula sv. Ivana u današnjem obliku«[2]

Triptih je nedavno restauriran, posao je obavila Dubrovačka restauratorska radionica u stručnoj suradnji sa zakladom ARCH i talijanskim restauratorima koje je vodio Stefano Scarpelli. Sa slike su uklonjene mrlje i slika je vraćena na drvenu podlogu [3]

  • Navještenje, koju je naručio brodovlasnik i kapetan Marko Kolendić (Marco de Blasio Colendich) za dominikansku crkvu u Lopudu (danas u Zbirci umjetnina Dominikanskoga samostana u Dubrovniku) smatra se njegovim najrevolucionarnim djelom - radi slikanja pejzaža koji čini pozadinu scene, ili kako kaže Kruno Prijatelj, zbog smještanja religioznog motiva u slobodan prostor. Tu sliku koju je slikao oko 1513 potpisao je kao Nicolaus Rhagusinus[1] Na njoj su anđeo Navještenja i Djevica Marija u prvom planu, zbor anđela u srednjemu planu a pejzaž u zadnjem.
  • Oltarna pala obitelji Đorđić prva dubrovačka Sacra conversazione za kapelu obitelji Đorđić (Giorgi), takođe u crkvi sv. Dominika u Dubrovniku. Taj trokutasti triptih je njegovoj najživotniji rad, gotovo u potpuno u duhu renesanse.
  • Bogorodica i sveci[4], poliptih za crkvu sv. Marije na Dančama (izvan zidina Dubrovika). U centru tog standardiziranog triptiha je Bogorodica na tronu s malim Kristom i Ivanom Krstiteljem, na desnom panelu naslikan je papa Grgur, na lijevom sv. Martin i prosjak. Na toj velikoj oltarnoj pali koju je naslikao oko 1518. Božidarević se vratio zlatnoj podlozi, i tipično ritualnim gestama i tradicionalnoj ikonografiji gotičke umjetnosti.

Djela koja se pripisuju radionici Nikole Božidarevića[uredi - уреди]

  • Triptih za franjevačku samostansku crkvu Sv. Marije od Špilice na otoku Lopudu. Taj rad je naručen dok je Nikola još radio na oltarnoj pali (Sacra conversazione) za kapelu Đorđić. Tehnički i stilska analiza, pokazuje da se na toj pali ne vidi ruka Nikole Božidarevića, već da je to slabije djelo njegove radionice.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Karlo Kovač: Nikolaus Ragusinus und seine Zeit, Archivalische Beiträge zur Geschichte der Malerei in Ragusa im XV. und der ersten Hälfte des XVI. Jahrhunderts , u: Jahrbuch des kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentral kommission für Denkmalpflege (Beiblatt), XI. 1917.
  • Kruno Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća , Zagreb, 1968.
  • Joško Belamarić, Nikola Božidarević, in John Julius Norwich (cur.), Croatia: Aspects of Art, Architecture and Cultural Heritage, Frances Lincoln Limited, London 2009, str. 110-121, ISBN 978-0-7112-2921-1
  • Robin Harris, Storia e vita di Ragusa - Dubrovnik, la piccola Repubblica adriatica, Santi Quaranta, Treviso 2008, str. 279-283.

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]