Nikad izvini

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Nikad izvini
Žanr komedija, satira, lutkarsko pozorište
Dužina pribl. 3 min
Režija
Producenti Srđan Češić
Scenario
Uloge Srđan Miletić
Oliver Đaja
Srđan Jovanović
Država SCG
TV stanica Pink
Prvo prikazivanje avgust 2003.
Poslednje prikazivanje april 2005.
Broj epizoda oko 200

„Nikad izvini“ je srpska televizijska lutkarska serija, koja je prikazivala političku scenu u Srbiji na satiričan i neretko nadrealan način. Emitovana je svakodnevno na televiziji Pink od avgusta 2003. do aprila 2005. godine, nakon svih popodnevnih vesti. Krajem septembra 2008. godine, posle trogodišnje pauze, najavljeno je vraćanje serijala u Pinkovu programsku šemu,[1] što još nije ostvareno.

Ideja[uredi | uredi kod]

Scenarista i režiser projekta, Srđan Češić, došao je na ideju da napravi ovakav projekat još krajem 2000. godine[2], nakon petooktobarskih političkih promena, kada je na svim medijima promovisana sloboda govora i kritikovanje svake vlasti. Polazna ideja je bila britanska lutkarska serija „Spitting Image", koja je emitovana na britanskoj televiziji do 1996. godine. Autori serijala su više puta izjavljivali kako je „Nikad izvini“ najpre ponuđen RTS-u i TV B92[3]. Tek početkom 2003. godine, postalo je realno da ovaj projekat zaživi na, za satiričare, ne naročito popularnoj, ali jako gledanoj televiziji Pink. U projekat su se uključili dizajneri lutaka Roko Radovanović i Miroslav Lakobrija, animatori lutaka Cvetin Aničić, Sanela Milošević, Petar Konkoj, Ivana Peterski, Goran Filipaš i Marija Malbaša, a posebno, poznati glumac Ateljea 212 Srđan Miletić, koji je uz pomoć kolega Srđana Jovanovića i Olivera Đaje, svim likovima pozajmio glas[4]. Serijal je reklamiran početkom avgusta 2003. godine, a 10. avgusta[5] je i otpočelo emitovanje, posle svakog popodnevnog izdanja Pinkovih vesti — „Infotopa“.

Tok serijala[uredi | uredi kod]

Druga polovina 2003. godine[uredi | uredi kod]

Prvi ciklus serijala pokriva poslednje mesece vlasti vlade premijera Zorana Živkovića, sa njenim članovima Vladanom Batićem, Milanom St. Protićem, Nebojšom Čovićem, Dragoljubom Mićunovićem, samim premijerom i drugima. U epizodama u to vreme, glavna opozicija im je Vojislav Koštunica, a povremeno se pojavljuju iz pritvora u Sheveningenu Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj. Među likove je uvršten Vuk Drašković, kao i stranka čiji je predsednik, SPO. Već tada, tadašnji ministar odbrane, Boris Tadić, prikazan je kao jaka alternativa premijeru, kako u Srbiji, tako i u njihovoj stranci. Početni serijal epizoda je na realističan način, ispratio pad popularnosti Živkovićeve vlade, neuspele predsedničke izbore, koji su doveli do raspada DOS-a, kao i aferu Janušević—Kolesar. Pred parlamentarne izbore 2003. godine, tačnije, pred izbornu tišinu, usledilo je emitovanje epizode u kojoj Mićunović, Čović i Živković pevaju „duvanju u čabar“, čime najavljuju gubitak vlasti, što se zaista i dogodilo. Dotadašnji ciklus je zaokružen specijalom za Novu godinu 2004, nazvanom „Kabare“, jer je urađen na temu istoimenog filma Lajze Mineli. Baš tokom radnji u vezi sa parlamentarnim izborima, snimljeno je oko 30 minuta materijala, ali je zbog guste programske šeme Pinka u novogodišnjoj noći emitovano svega petnaestak. Jasno su prikazani karakteri i situacija u kojoj su se našli svi likovi: premijer dolazi sa vladom na snimanje emisije loše vozeći stari automobil preko Novog Sada, Koštunica dolazi kao posebno očekivani specijalni gost (on je postao naredni premijer), članovi Radikalne stranke optužuju nevinog kelnera (koji nije lutka, već Miletić kao glumac) za lošu organizaciju dočeka, a na kraju pevaju srpsku verziju nacističke pesme sa kraja filma „Kabare“.

Prva polovina 2004. godine[uredi | uredi kod]

Posle kraće zimske pauze, pomenute političke promene su se ostvarile, a novi premijer je postao Vojislav Koštunica, ali u seriji vladu praktično vodi njen potpredsednik Miroljub Labus, namerno prikazan kao jedina razumna osoba, koju svi ostali nerviraju. On je neodvojiv od lika ministra finansija Mlađana Dinkića, koji je prikazan kao mentalno retardiran. Vuk Drašković se bori za obnavljanje tradicionalnih vrednosti, što često stvara apsurdne situacije, u kojima on uči engleski jezik, te pokušava da prevede srpske epske pesme na njega. Velimir Ilić je u skladu sa svojom dotadašnjom reputacijom, prikazan kao vulgaran i loše vaspitan. Tu su i stari likovi, Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj, koji, zajedno sa pojedinim drugim zatvorenicima, protestuju protiv Haškog tribunala, u kome im se sudi. Jedan od glavnih likova je i predsednik SPS-a, Ivica Dačić, čija stranka je davala podršku nepohodnu za postojanje tadašnje vlade, pokušava da se otrgne Miloševićevoj kontroli.

Češić je došao na ideju da napravi poređenje političke scene sa već poznatim serijama. Tako je napravljena pseudojužnoamerička serija „Tandarela“ a, uz promene poznatih imena, likovi su ubačeni i u parodiju na serijal filmova „Ratovi zvezda“.

Pored toga, sve češće su bile i muzičke numere sa satiričnim tekstovima i poznatim melodijama, kao i parodije na psihodeličnu umetnost 60-tih: pojedini likovi često izjavljuju kako celokupna politička scena deluje „kao drogirana“. „Srbija pod Koštunicom izgledala mi je kao neka nadrealistička antiutopija Hijeronimusa Boša...“, istakao je Srđan Češić u intervjuu više od pola decenije kasnije.[6]

U leto 2004. godine, usledila je pauza, tokom koje su emitovane stare epizode, što se poklopilo sa izborom Borisa Tadića za predsednika Srbije. Posle letnjeg odmora, u serijal ulaze i pojedini novi likovi, koji su se tokom tog izbornog ciklusa afirmisali na političkoj sceni.

Druga polovina 2004. i prva polovina 2005. godine[uredi | uredi kod]

Bogoljub Karić, poznati tajkun i kandidat na prethodnim predsedničkim izborima, postao je značajna politička figura, pa je i u serijalu postao značajan lik, te najbolji prijatelj Velimira Ilića. Prekinut je mini-serijal „Tandarela“, a nastavljeni Ratovi zvezda i Šta vam kuvamo.

Drugi novogodišnji specijal, ovog puta na temu Eliota Nesa i „Nesalomivih“, čuvenih boraca protiv čikaških mafijaša, pre svega Al Kaponea, emitovan je u novogodišnjoj noći 2004/2005. Labus je prikazan kao Eliot Nes, koji nastoji da sa ekipom nesposobnih agenata (Koštunica, Tadić i Drašković) zaustavi švercere „Džudžubana“ viskija (Karić i Ilić). Problem nastaje, kad Koštunica okrene svoj džepni sat u nazad, nakon čega se ceo prethodni dan ponovi. Zbog toga je epizoda nazvana „Nesalomivi u zakrivljenju vreme-prostora“.

Televizijsko ukidanje[uredi | uredi kod]

Početkom aprila 2005. godine, Pink je emitovao najkontroverzniju[3] epizodu serijala „Hamlet“. U njoj su političari prikazani kao očajna pozorišna trupa, u kojoj jedino Labus može da razlikuje stvarnost od predstave — Šekspirovog „Hamleta“. Ono što je izazvalo probleme ekipi serijala jeste trenutak u kome je duh pokojnog Hamletovog oca prikazan kao duh pokojnog premijera Srbije, Zorana Đinđića. Malo ljudi je primetilo da se Đinđićev duh pojavljuje i u prvom novogodišnjem specijalu, dok kamera preleće preko svih gostiju Kabarea. Istovremeno sa duhom na sceni, duh se pojavljuje i u publici, među pravim članovima vlade (ovo „dupliranje“ likova, autori su često radili i ranije, u „psihodeličnim“ epizodama, kako bi istakli alter-ego političara).

Istog dana, podržana nekim drugim političkim organizacijama, Demokratska stranka je osudila prozivanje svog pokojnog lidera zahtevajući momentalno ukidanje serijala. Narednog dana mediji su preneli kako je Pink ukinuo „Nikad izvini“ zbog navodne „male gledanosti“[3]. Ovo opravdanje nije moglo da se obrazloži, jer su serveri sajtova „Nikad izvini“ i samog Pinka više puta padali, zatrpavani porukama mnogobrojnih fanova serijala, koji su smatrali da je ovaj čin najveći napad na slobodu izražavanja posle petooktobarskih promena. Iznenađen burnom reakcijom gledališta, koje je sada gotovo namerno bojkotovalo sve Pinkove vesti, pa i ostale emisije, redakcija ove televizije je nakon dva dana vratila serijal u šemu. Međutim, nakon nepunih nedelju dana, bez ikakvog obrazloženja, serijal je trajno ukinut. Mesecima kasnije, producenti su tvrdili da je Pink serijal stavio na čekanje, a da ga je u trenutku ukidanja gledalo preko milion gledalaca dnevno.[3]

Video izdanja[uredi | uredi kod]

U mesecima nakon ukidanja serijala sa sajta serijala mogle su da se preuzmu neke epizode.[7] Tek u martu 2006. godine, Media Global Agency i First Production počinju objavljivanje ciklusa od 4 DVD-ja sa najboljim skečevima. Prvi DVD je uključio 46 epizoda, od kojih i dve naknadno snimljene (delimično animirane, jer je veći deo ekipe raspušten nakon televizijskog ukidanja, odnevši dotadašnji materijal): „Amfilohije“ i „Svi premijerovi ljudi", kao i galeriju fotografija ekipe i ljudi iza scene.[3]. Do naredne godine, objavljena su sva 4 najavljena DVD-ja.

Povratak na televizijske ekrane[uredi | uredi kod]

U intervjuu za Politikinu TV Reviju, urednica programa TV Pink, Tanja Vojtehovski je 26. septembra 2008. godine i zvanično najavila vraćanje serijala u program.[1] Izvestan broj epizoda je snimljen, i dostupan je javnosti preko portala Jutjub[8], međutim do 2010. godine, nije emitovan na televiziji. U intervjuu za nedeljnik Standard iz sredine 2009. godine, Češić je prokomentarisao: „Kada mi je jedan prijatelj rekao za skeč u kojem vlasnikDelte“ peva Everybody Knows, kojim je trebalo da krene nova sezona Nikad izvini, da ga ni on ne bi emitovao da je njegova televizija, rekao sam mu da verovatno ne bih ni ja da je moja... Nikada nisam mislio da je za skidanje emisije bila odgovorna televizija. Odgovornost za takvo stanje u medijima svakako je na onima koji kreiraju duh vremena, ili kako bi Nemci rekli Zeitgeist. U našem slučaju, to su verovatno limitirani političari, ili oni koji ih kontrolišu“.[6] Češićev novi projekat, „Iz nepoznatih razloga“, takođe je dostupan samo na Jutjubu, iako se kraće vreme mogao gledati i na pojedinim TV stanicama.[6]

Značajni ciklusi[uredi | uredi kod]

Značajne pojedinačne epizode[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 "Politika TV Revija", broj od 26. septembra 2008. godine, str 8, www.politika.sr
  2. Televizija „Pink“, jun 2004. godine.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 „Serijal Nikad Izvini na DVD-ju”. Madeinmontenegro.com. Pristupljeno 23. 09. 2010. 
  4. http://www.imdb.com/title/tt1160683/
  5. http://www.imdb.com/title/tt1160683/
  6. 6,0 6,1 6,2 „Nova provokacija autora Nikad izvini”. Standard.rs. 11. 06. 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-30. Pristupljeno 23. 09. 2010. 
  7. „Nikad izvini”. Nikadizvini.com. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-24. Pristupljeno 23. 09. 2010. 
  8. “” (18. 12. 2009.). „Nikad Izvini 2009 - Viseći Most”. YouTube. Pristupljeno 23. 9. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]