Dvorac Neuschwanstein

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Neuschwanstein)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dvorac Neuschwanstein, pogled s juga
Dvorac Neuschwanstein između 1890. i 1905.

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu, koja pokriva dijelom južni dio Švapske (Bavarske) i jugoistočni dio pokrajine Baden-Württemberg, na području općine Schwangau kraj Füssena. Dao ga je sagraditi godine 1869. bavarski kralj Ludwig II.

Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu, te omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869.-1886. uglavnom u stilu njemačke romanike iz 13. stoljeća, premda vrlo slobodno interpretirane. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj visini od 965 m. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka. U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac Hohenschwangau.

Povijest[uredi | uredi kod]

Ludwigov otac Maximillian II. je u blizini današnjeg dvorca Neuschwanstein 1837. godine kao svoju ljetnu rezidenciju sagradio dvorac Hohenschwangau i to u gotičkom stilu. U njemu je odrastao i mladi Ludwig gdje se upoznao i s Richardom Wagnerom čije su opere izrazito dojmile budućeg kralja. Na mjestu Hohenschwangaua nalazila se utvrda Schwanstein čije je ime Ludwig II. kasnije iskoristio za svoj novi dvorac. Na mjestu današnjeg dvorca Neuschwanstein nalazile su se također ruševine prijašnjeg dvorca koje su u potpunosti uklonjene pri izgradnji temelja novog dvorca građenog u stilu drevnih njemačkih vitezova. Dvorac je trebao postati privatno mjesto na kojem će u kazališnim izvedbama oživljavati heroji Wagnerovih glazbenih drama.

Dvorac Wartburg poslužio je kao uzor za Neuschwanstein

Početne skice dvorca načinio je 1868. godine scenograf münchenskog dvorskog kazališta Christian Jank, koje je u arhitektonske nacrte pretvorio Eduard Riedel, a s izgradnjom se započelo 1869. godine. Sama lokacija bila je veliki problem pri gradnji dvorca, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojeće ceste na bezvodnoj hridi. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu u koji i danas uvire. Riedel je vodio radove sve do 1872. godine, a gradnju su do 1886. godine nastavila još dva arhitekta. Gradnja je obustavljena Ludwigovom smrću 1886. godine kada je većina dvorca već bila završena, kao i dekoracije kraljevskih odaja, no drugi su interijeri ostali nedovršeni.

Unutrašnjost dvorca[uredi | uredi kod]

Prijestolna dvorana, razglednica s kraja 19. st.

Iako nije u potpunosti dovršen, dvorac ima veliki broj vrijednih prostorija uređenih u stilu neoromanike. Vanjski izgled dvorca stvara jaki dojam rasporedom raznih elemenata, a masivni su kameni zidovi olakšani s iznimno malo dekoracija. Stoga se i ne očekuje bogatstvo i složenost unutrašnjih prostorija, jer je teško pronaći i djelić površine bez nekakvog figurativnog ili ornamentalnog uzorka. Posebno raskošna je Ludwigova spavaonica u gotičkom stilu s izrezbarenim hrastovim panelima i slikama koje ilustriraju legendu o Tristanu i Izoldi. Masivni krevet s dekorativnim baldahinom izrađivalo je 14 majstora preko četiri godine. Ludwig je uhićen u noći s 11. na 12. lipnja 1886. godine upravo u svojoj spavaonici i uskoro proglašen duševno bolesnim.

Dnevni salon je posvećen mitu o labuđem vitezu Lohengrinu prikazanom na tapiserijama. Između dnevne i radne sobe nalazi se mala tzv. pećina, koja je dekorirana umjetnim vodopadom i promijenjivom igrom svjetla. Blagovaonica je s tri kata nižom kuhinjom povezana malim dizalom za jelo.

Dvije najvrijednije i najatraktivnije prostorije u dvorcu su Prijestolna dvorana (Thronsaal) i Dvorana pjevača (Sängersaal). Prva je okružena kićenim bizantinskim arkadama, a projektirao ju je Eduard Riedel po uzoru na Aju Sofiju. Prvotno je zamišljena kao Dvorana Grala u Wagnerovom Parsifalu. Prijestolje koje je trebalo biti postavljeno u središtu dvorane nažalost nikada nije načinjeno. Prijestolna dvorana je druga dvorana dvorca po svojoj veličini, a posebno je vrijedna zbog izuzetno dekoratvinih mozaika na apsidi i kružnom prikazu životinja na podu. Najveći prostor u dvorcu zauzima Dvorana pjevača koja je izvedena prema originalu u Wartburgu i ima uzdignuti strop s panelima ukrašenim intarzijama s dekorativnim motivima prema znacima zodijaka. Zidovi dvorane dodatno su ukrašeni motivima iz Lohengrina i Parsifala. Prema nekim izvorima upravo je ova dvorana potakla Wagnera na skladanje Tannhäusera.

Jedna od posljednjih uređenih prostorija nalazi se na vrhu stubišta u visokoj sjevernoj kuli. Posjetitelji koji se uspnu tako visoko nagrađeni su pogledom ne samo na romantični okoliš dvorca, već i na plavičasti zvjezdani svod dvorane sa skulpturom zmaja i stupovima bogato dekoriranim cvjetnim uzorcima. Ovu prostoriju izradio je Julius Hoffman 1884. godine.

Dvorac je opremljen i tehničkim detaljima koji su odgovarali tadašnjem poimanju modernog života. Tako je dvorac između ostaloga raspolagao i vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Posebno napredna bila je oprema kuhinje u kojoj se mogla određivati toplina, a dvorac je imao i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem.

U dvorcu se danas mogu posjetiti i prostorije za poslugu koje su štedljivo opremljene s namještajem od hrastovine. Pored jednog stola i jednog ormara svaka je soba imala i po dva kreveta duga 1,80 m. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se Ludwig II. mogao neprimjetno kretati dvorcem. Posluzi također nije bilo dopušteno korištenje glavnog stepeništa u dvorcu, već su se morali koristiti uskim i strmim stepeništem za poslugu.

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

Dvorac Neuschwanstein

Pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, no te pretpostavke nikada nisu dokazane. Po svršetku rata Bavarski državni arhiv koristio je pojedine prostorije dvorca za pohranu arhivskih spisa, spašenih ih porušenog Münchena.

Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ammon, Thomas (2007), Ludwig II. für Dummies: Der Märchenkönig — Zwischen Wahn, Wagner und Neuschwanstein, Wiley-VCH, ISBN 978-3-527-70319-7 
  • "Faltlhauser begrüßte 50-millionsten Besucher im Schloss Neuschwanstein" (Press release) (in German). Bayerisches Staatsministerium der Finanzen. 27 July 2005. Archived from the original on 2011-07-16. Retrieved 2010-03-11. {{cite press release}}: Unknown parameter |dead-url= ignored (|url-status= suggested) (help); Unknown parameter |trans_title= ignored (|trans-title= suggested) (help)CS1 maint: unrecognized language (link)
  • "Neue Homepage für Schloss Neuschwanstein in fünf Sprachen" (Press release) (in German). Bayerisches Staatsministerium der Finanzen. 28 July 2008. Retrieved 2010-03-11. {{cite press release}}: Unknown parameter |trans_title= ignored (|trans-title= suggested) (help)CS1 maint: unrecognized language (link)
  • "Pschierer: Schloss Neuschwanstein ist heute eine weltweite Premiummarke" (Press release) (in German). Bayerisches Staatsministerium der Finanzen. 19 September 2009. Archived from the original on 2011-07-16. Retrieved 2010-03-11. {{cite press release}}: Unknown parameter |trans_title= ignored (|trans-title= suggested) (help)CS1 maint: unrecognized language (link)
  • Neuschwanstein Castle: Official Guide, Munich: Bayerische Verwaltung der staatlichen Schlösser, Gärten und Seen, 2004 
  • Biedermann, Henning (April 2009), Neuschwanstein auf dem Weg zum Weltkulturerbe? Noch mehr Ruhm — noch mehr Schutz für das Königsschloss, Bayerisches Fernsehen, arhivirano iz originala na datum 2009-04-20, pristupljeno 2015-05-09 
  • Bitterauf, Theodor (1910), „Ludwig II. (König von Baiern)” (German), Allgemeine Deutsche Biographie, 55, pp. 540–555 (German WikiSource)
  • Blunt, Wilfried (1970), Ludwig II.: König von Bayern, Heyne, ISBN 978-3-453-55006-3 
  • Blunt, Wilfred (1973), The Dream King: Ludwig II of Bavaria, [Penguin Books, ISBN 978-0-14-003606-0 
  • Buchali, Frank (2009). „Schwangau: Neuschwanstein – Traumschloss als Postkartenmotiv” (German) (pdf). burgen-web.de. Pristupljeno 2012-09-30. 
  • Desing, Julius (1992), Royal Castle Neuschwanstein, Kienberger 
  • Farmer, Walter I. (2002), Die Bewahrer des Erbes: Das Schicksal deutscher Kulturgüter am Ende des Zweiten Weltkrieges, Gruyter, ISBN 978-3-89949-010-7 
  • Hatton, Barry (29 July 2007). „New 7 wonders of the world are named”. Deseret News. Associated Press. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-11. Pristupljeno 2012-09-30. 
  • Heinlein, Dieter (2004), Die Feuerkugel vom 6. April 2002 und der sensationelle Meteoritenfall "Neuschwanstein", Augsburg 
  • Koch von Berneck, Max (1887), München und die Königsschlösser Herrenchiemsee, Neuschwanstein, Hohenschwangau, Linderhof und Berg, Zürich: Caesar Schmidt 
  • Linnenkamp, Rolf (1986), Die Schlösser und Projekte Ludwigs II., ISBN 978-3-453-02269-0 
  • Merkle, Ludwig (2001), Ludwig II. und seine Schlösser, Stiebner, ISBN 978-3-8307-1024-0 
  • "National Archives Announces Discovery of "Hitler Albums" Documenting Looted Art" (Press release). National Archives and Records Administration. 1 November 2007. Retrieved 2012-09-30.
  • Petzet, Michael; Bunz, Achim (1995), Gebaute Träume: Die Schlösser Ludwigs II. von Bayern, Hirmer, pp. 46–123, ISBN 978-3-7774-6600-2 
  • Parkyn, Neil (2002), Siebzig Wunderwerke der Architektur, zweitausendeins, ISBN 978-3-86150-454-2 
  • Petzet, M.; Hojer, G. (1991), Amtlicher Führer Schloss Neuschwanstein, Bayerische Verwaltung der staatlichen Schlösser, Gärten und Seen 
  • Pevsner, Nikolaus; Honour, Hugh; Fleming, John (1992), Lexikon der Weltarchitektur, Prestel, ISBN 3-7913-2095-5 
  • Rauch, Alexander (1991), Neuschwanstein, Atlantis Verlag, ISBN 978-3-88199-874-1 
  • Schlim, Jean Louis (2001), Ludwig II.: Traum und Technik, Buchendorfer Verlag, ISBN 978-3-934036-52-9 
  • Schröck, Rudolf (November 2007), „Madness in Bavaria”, The Atlantic Times 
  • Smith, Alex (2008), Is Authenticity Important?, Royal College of Art 
  • Spangenberg, Marcus (1999), The Throne Room in Schloss Neuschwanstein: Ludwig II of Bavaria and his Vision of Divine Right, Schnell & Steiner, ISBN 978-3-7954-1233-3 
  • Sykora, Katharina (2004), "Ein Bild von einem Mann". Ludwig II. von Bayern: Konstruktion und Rezeption eines Mythos, Campus Verlag, ISBN 978-3-593-37479-6 
  • Юлиус Десинг. Королевский замок Нойшванштейн. — Лехбрук-ам-Зее: Wilhelm Kienberger GmbH. — 82 с. — ISBN 3-933638-34-8.
  • Мария Залесская. Замки баварского короля. 2009, издательство «Вече» ISBN 978-5-9533-3573-7 с.416

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dvorac_Neuschwanstein&oldid=41591694