Nečujam

Izvor: Wikipedia
Podkamenica
Supetar
Piškera

Nečujam je najveći zaljev na Šolti i jedan od najvećih na Jadranu - ima puno manjih uvala koje su uvijek dobro zaštićene od vjetra. Nečujam vjerojatno ima najdužu povijest turizma na otoku, a i šire.

U 4. stoljeću je car Dioklecijan koji je živio nedaleko u svojoj palači (današnjoj jezgri Splita) koristio najmanju uvalu u Nečujmu kao svoj ribnjak. Zato mu je ime i danas Piškera, a ruševine su još uvijek tu, na dnu mora. U Piškeri je Dioklecijan imao i terme pa je tu dolazio i na kupanje, uživajući u ljepoti krajolika i bježeći od svakodnevnih dužnosti. Tada je Nečujam od Splita bio udaljen 7-8 sati veslanja, a danas je to svega 15 - 20 min brzim brodom budući se radi o udaljenosti od samo 9 NM. Još od tog vremena Nečujam je ostao samo mjesto za odmor, ne za rad. Nema status naseljenog mjesta budući su tamo samo vikendice ljudi iz gradova s kopna i brojni apartmani s bazenom i hotelskim sadržajima.

Značenje samog imena je vrlo slično "Ne čujem". Njegova tišina i zelena ljepota bili su inspiracija velikim hrvatskim pjesnicima - Marku Maruliću (1450 -1524) i Petru Hektoroviću (1487 -1572) koji su svoja najbolja djela napisali u Nečujmu. Kuća u kojoj su živjeli još uvijek stoji, blizu diskoteke. Najveća imena hrvatskog slikarstva i kiparstva sudjeluju svakog rujna u Umjetničkoj Koloniji u Nečujmu i ovjekovječuju najljepše poglede plavetnila i zelenila Nečujma.

Nečujam je po mnogima najljepša uvala otoka Šolte. Zapravo je to niz predivnih uvala koje plijene svojom veličinom i raskoši. Ukupno su duge 1,8 km i široke do 1,2 km. Nečujam se nalazi na sjevernoj strani otoka, a od Splita ga dijeli nepunih 9 milja prekrasno plavog Jadrana.

Ono je najstarije a opet najmlađe naselje otoka. Kako? Za iznimnu kvalitetu šoltanskog akvatorija znao je pred oko 1700 godina još i sam car Dioklecijan, koji je upravo u Nečujmu dao izgraditi svoj ribnjak.

Poslije njega u Nečujmu svoj mir pronašao je i otac hrvatske književnosti Marko Marulić. Netaknuta priroda i mir, koji su narušavali samo cvrčci, bili su inspiracija za njegovo najveće djelo "Juditu". Još jedan velikan hrvatske riječi, Petar Hektorović, pohodio je Nečujam, ne mogavši odoljeti njegovim čarima.

Međutim, danas je Nečujam nešto sasvim drugo. Izgradnjom modernih vikend kuća i turističkog naselja Nečujam postaje moderno turističko mjesto, čiju povijest sramežljivo otkriva tek nekadašnji Marulov ljetnikovac koji je kao muzej postao dio samog turističkog naselja. No jedna stvar kroz stoljeća ostaje nepromijenjena, a to je naziv samog mjesta. Latinski naziv Vallis Surda ili "gluha uvala" dolazi iz same veličine nečujamske uvale, koja je u stanju svaki zvuk sakriti i pretvoriti ga tek u sitni šapat. Nije teško zaključiti zašto je senzualna duša poput marulića upravo ovdje buknula kroz stihove:

Znaš da na otoku stanujem, koji baš pridalek nije,

Nego je od grada on udaljen stadija sto.

Ako li slučajno ushtiju prijani sa mnom da budu,

Hoće l`da užiju moj blaženi, seoski mir,

Jedna će veslarka ubrzo, sedam za nepunih sati,

Čilo dorinuti njih amo, gdi boravim sam.

Današnji arheološki lokaliteti tragove života prate još od antičkog doba. U uvali Piškeri pronađeni su ostaci rimske gospodarske zgrade, a na okolnim prostorima otkriveni su grobovi i mnogi komadi keramike i novca. I danas su vidljivi ostaci zidina kojima je uvala bila zatvorena i pretvorena u ribnjak. Ostaci rimske nekropole pronađeni su i na položaju blizu uvale Supetar. U dnu uvale, na njezinoj istočnoj strani, ima ostataka iz antičkog doba, a nedaleko od njih su ruševine gotičke crkvice (XV. st.). Uz crkvu je jednostavna kamena kuća koja je nekada pripadala Dujmu Balistriliću, prijatelju pjesnika Marka Marulića koji je u njoj boravio; u kući je memorijalna zbirka posvećena Marku Maruliću, pred kućom spomen-stup podignut pjesniku Petru Hektoroviću.